Znate li zašto su se nosile perike u 17. i 18. stoljeću? Evo tko je pokrenuo taj trend

Gotovo dva stoljeća takozvanena pudrane perike bile su u modi, no tomu ne bi bilo tako da nije bilo nekoliko razloga sifilisa, nekolicine samosvjesnih kraljeva i loše higijene.

Zapravo, čitava priča sa napudranim perikama započela je sa sifilisom, koji je u 16. stoljeću harao Europom. Između raznih fizičkih simptoma, vrlo čest bio je upravo gubitak kose, a u to doba to se smatralo javnom sramotom.

Tada je duga kosa bila svojevrsni statusni simbol, te je čitava situacija izazvala porast potražnje za perikama, ne bi li se sakrile ćelave glave i rane. Perike su također bile obložene puderom s mirisom kako bi se prikrili neugodni mirisi.

Iako uobičajene, tada perike nisu bile moderne, već potrebne, no priča se mijenja 1655., kada je francuski kralj Luj XIV počeo ćelaviti u mladoj dobi od svega 17 godina.

Zabrinut da će ćelavost naštetiti njegovom ugledu, kralj je unajmio 48 vlasuljara da mu spase imidž. Pet godina kasnije, istu je stvar učinio i engleski kralj, Lujev rođak, Charles II, a dvorjani i drugi aristokrati odmah su ih počeli kopirati te se trend perika proširio i na srednju klasu.

Cijena perika je porasla, a perike su postale statusni simbol. Tada je svakodnevna perika koštala je oko 25 šilinga, što je bila tjedna plaća za običnog Londonca, dok je račun za velike, složene perike dosezao cifru do 800 šilinga.

Kad su Louis i Charles umrli, perike su ostale popularne jer su bile praktične te su se pokazale korisnima u borbi protiv ušiju (jer su se često glave brijale kako bi perike što bolje pristajale).

Do kraja 18. stoljeća trend perika je bio na odmaku. Francuski građani od njih su odustali tijekom Revolucije, a Britanci su prestali nositi perike nakon što je William Pitt 1795. uveo porez na puder za kosu.