Zbog računala i mobitela sve rjeđe pišemo rukom, ali to može imati i dosta ozbiljne posljedice na naš mozak

Foto: Pixabay

Ručno pisanje i dalje ostaje valjana pomoć za pamćenje i učenje

Ručno pisanje, olovkom i papirom, sve je rjeđa aktivnost – zamijenjena tipkovnicom računala, diktatom na pametnom telefonu i, u novije vrijeme, uz pomoć umjetne inteligencije koja nam može “pisati” tekstove bilo kojeg žanra.

Neki pesimisti vjeruju da će za nekoliko godina pisanje rukom postati beskorisna i potpuno zastarjela praksa, zahvaljujući tehnološkim inovacijama koje su masovno ušle u naš svakodnevni život.

No, koje su implikacije ovog galopirajućeg napretka na naš mozak, na našu kreativnost i na naš način internalizacije informacija koje stižu izvana?

Što znači pisati na računalu

Digitalno pisanje je jednostavno i brzo, ali, kao i sve što zahtijeva malo truda, također donosi minimalnu korist našim sposobnostima.

Naprotiv, pisanje rukom poboljšava našu kognitivnu i mnemotehničku izvedbu s posljedicama koje nadilaze ono što bismo mogli na prvi pogled zamisliti.

Naš je um dizajniran za konkretnost, opipljive predmete i ručne radnje: lišavanje tih aspekata, ograničavanje našeg iskustva na virtualno i digitalno, znači narušavanje naše vizije stvarnosti.

Pisati na računalu, bez stvarnog crtanja linija i znakova olovkom, znači lišiti se konkretnog iskustva za koje je naš mozak dizajniran.

Nije čudno da ih se, kada upisujemo misli, razmišljanja ili bilješke, teže sjećamo (u nekim slučajevima uopće ne).

Naprotiv, izravna uključenost tijela i osjetila u mentalne procese ručnog pisanja pomaže nam da bolje naučimo koncepte i, posljedično, da ih zapamtimo s manje napora.

Pisanje sa olovkom i papirom uključuje niz složenijih senzomotornih procesa od digitalnog pisanja: ti procesi ostavljaju jači trag u našim sjećanjima i, posljedično, olakšavaju pamćenje.

Također, pisanje rukom omogućuje nam da bolje pratimo situaciju i da budemo sažetiji i jezgrovitiji.