O kultnoj tkanini i plavim hlačama koje pašu na sve i definiraju klasičnu garderobu

Foto: iStock

Zapravo, malo nas bi znalo odgovoriti na pitanje kako i kada je nastao traper...

Plave hlače koje magično pašu na sve, iliti traperice, komad su koji definira klasičnu garderobu, a o kojem ne razmišljamo baš puno, pogotovo o materijalu od kojeg su napravljene – traperu. Zapravo, malo nas bi znalo odgovoriti na pitanje kako i kada je nastao traper…

Brzinska školica: radi se o čvrstoj pamučnoj tkanini izrađenoj u kepernom vezu ispreplitanjem bijelih i indigo plavih niti. Traper je unatoč svoj sili inovativnih i dostupnih materijala do danas jedna od najdominantnijih tkanina na tržištu koja svoju namjenu pronalazi ne samo u izradi popularnih hlača već i u mnogo drugih stvari.

Od odjeće, obuće, modnih dodataka, namještaja, ukrasnih detalja – nema te sfere u kojoj se traper nije barem okušao, a zbog činjenice da je i dalje jedan od najsvestranijih, ali i najizdržljivijih materijala, realnost je da nikada niti neće biti »out«.

Marilyn Monroe u »Rijeci bez povratka«

Denim iz »de Nimesa«

Još u 17. stoljeću jeans je označavao vrstu tkanine namijenjene radnicima sjeverne Italije, a naziv potječe iz izraza »le bleu de Genes« (u prijevodu »plava tkanina iz Genove«) koji je kasnije postao popularan kao »blue jeans«. No da ne skačemo pred rudo s pričom o traperu, pogotovo s pretpostavkom da je traper američki proizvod, potrebno je kompas usmjeriti u pravo mjesto rođenja jedne od najpopularnijih tkanina na svijetu – u Francusku, točnije, Nîmes.

Priča kaže da su tkalci iz Nîmesa, u doduše neuspješnom pokušaju replikacije jeansa krajem 17. stoljeća, slučajno razvili jedinstveni materijal koji se razlikovao od bilo kojeg drugog koji je onda postojao.

To su učinili već spomenutim keper tkanjem gdje su niti osnove obojali u plavo, dok su niti potke (one poprečne) ostavili u prirodnoj bijeloj boji. Tako je nastala tkanina koja je na površini bila plava, a na naličju bijela.

Dali su joj ime »Serge de Nîmes«, što je u prijevodu značilo »Nîmesov keper«, a dio »’de ‘Nîmes« s vremenom se pretvorio u riječ koja je postala sinonim za traper – denim.

Levisice ove godine slave 150. rođendan

Dobar stari indigo

Indigo boja koja se od davnina koristi za bojanje trapera i kojoj duguje svoju prepoznatljivu plavu nijasnu smatra se jednom od najstarijih u sferi bojanja tekstila.

Izvorno se proizvodio i izvozio iz Indije, i to od biljke indigofera tinctoria. S vremenom je indigo postao toliko skup da su izvoznici na njega nametali visoke poreze, što je dovelo do toga da je bio pravi luksuz.

Zahvaljujući Vascu da Gami koji je sredinom 15. stoljeća otkrio pomorski put do Indije, indigo je svoje mjesto na tržišta pronašao okolnim putevima te je njegova uporaba u Europi značajno porasla.

Godine 1883. njemački kemičar Adolf von Baeyer uspio je sintetizirati indigo pa je krajem 19. stoljeća započela i industrijska proizvodnja sintetičkog indiga koji je bio daleko cjenovno pristupačniji, dugotrajniji i pouzdaniji.

Rođenje prvih traperica

Govoreći o traperu bio bi grijeh preskočiti povijesni paragraf o levisicama i Leviju Straussu. Vrijeme radnje je sredina 19. stoljeća kada je Strauss s 18 godina emigrirao u Ameriku gdje se etablirao kao proizvođač tekstila, među ostalim i trapera.

Tijekom »zlatne groznice« krojač Jacob W. Davis od Straussa je kupovao traper od kojeg je za kopače zlata izrađivao potrepštine poput šatorskih krila, pokrivača za konje i slično.

Jednog dana dobio je narudžbu da za rudare izradi jake i čvrste hlače koje će moći izdržati težak rad, pa se Davis dosjetio izraditi ih upravo od Straussovog trapera, no dodatno ih ojačati uz pomoć metalnih zakovica.

Rezultat je bio pun pogodak, a iz njega se rodilo partnerstvo Straussa i Davisa koje je 1873. dovelo do službenog patentiranja traperica: hlača od trapera koje su pojačane bakrenim zakovicama.

Dan trapera

U okviru pravaške i snažnim stavovima oblikovane povijesti trapera, 29. travnja proglašen je Danom trapera te nosi simboliku prosvjeda protiv seksualnog zlostavljanja.

Taj datum posvećen je traperu od 2011. kada je feministička udruga »Mir iznad nasilja« u Los Angelesu održala ogroman prosvjed koji je uslijedio nakon odluke talijanskog Vrhovnog suda o poništavanju presude za silovanje.

Simptomatično u spomenutoj presudi i dokaz koji je vagu »pravde« zanjihao na pogrešnu stranu bile su – preuske traperice. Otada moto Dana trapera glasi: »Nikad nema izgovora ni poziva za silovanje.«

Na krilima pobune i Hollywooda

Dugo su traperice tako bile radničke hlače koje su nosili farmeri, težaci i kauboji. Tek nakon Drugog svjetskog rata traperice su polako ali sigurno počele prelaziti iz sfere radne u sferu svakodnevne odjeće.

Zanimljivost je da su 1954. dobile patentni zatvarač, a upravo u tom razdoblju postale su sve popularnije među mladima koji su ujedno popularizirali naziv za traperice – jeans. Industrija trapera je eksplodirala te je bilo evidentno da su traperice na ozbiljnom putu k službenoj tranziciji u svijet svakodnevne mode.

S jedne strane, u razdoblju 1950-ih traperice su postale svojevrstan simbol pobune mladih te su ih mnogi počeli nositi u znak protesta protiv Vijetnamskog rata i establišmenta.

S druge pak strane, oni koji ih nisu nosili u znak ekspresije protiv političkog stanja stvari, nosili su ih inspirirani velikim filmskim ikonama Hollywooda poput Jamesa Deana u »Buntovniku bez razloga«, Marlona Branda u »Divljaku« i Marilyn Monroe u »Rijeci bez povratka«.

Upravo je buntovništvo postalo zajednički nazivnik svih zaljubljenika u traperice koje su postale posebno popularne među »nevaljancima« na motorima – do te mjere da su mnoge škole u Americi 60-ih uvodile zabranu nošenja traperica.

Čak je u jednim novinama svojedobno objavljen navod: »Devedeset posto američke mladeži nosi traperice posvuda, osim u krevetu ili crkvi.«

Zvijezde »Briljantina« u traperu

Zanimljive činjenice

Džepić unutar prednjeg džepa traperica izvorno je dizajniran za džepni sat. Danas su ručni satovi daleko popularniji, ali džepić je zadržan kao detalj na većini traperica kao podsjetnik na taj dio povijesti.

Godišnje se proizvede oko dvadeset tisuća tona indiga za bojanje traperica.

Od samo jedne bale pamuka može se napraviti 225 pari traperica.

Odjevni predmet na koji je prvi put u povijesti ušivena etiketa bile su levisice. Radilo se o crvenoj »zastavici« ušivenoj pokraj stražnjeg džepa.

Godine 983. tekstilna tvrtka Varteks pokrenula je proizvodnju levisica u Novom Marofu gdje su se proizvodile do 2008.

Od kulturnog označitelja do visoke mode

Ništa nije moglo zaustaviti lavinu njihove popularnosti, kako u Americi, tako i izvan njenih granica. Da je njihov zamah sezao i izvan SAD-a, svjedoči činjenica da su američki vojnici u Europi i Japanu često nosili traperice kad nisu bili na dužnosti kako bi pokazali da su Amerikanci.

Traperice su postale svojevrstan kulturni označitelj te su sve do kasnih 70-ih bile označitelj protesta, pobune i jasnog stava.

James Dean u filmu »Buntovnik bez razloga«

No kao što to biva s mnogim stvarima, niti traperice nisu preživjele masovni »toksin« zvan popularna kultura te su se 80-ih pronašle u garderobama gotovo svih uzrasta – od djece do baki i djedova.

Zanimljivo je da je ta dekada posebno značajna za traperice i zbog toga što su modni dizajneri tada prvi put pokazali zanimanje za traper te su ga počeli koristiti u svojim kolekcijama.

Calvin Klein je bio prvi dizajner čije su traperice prošetale modnom pistom, a u nadolazećim godinama pratili su ga i Armani, Guess, Versace, Dolce&Gabbana, Dior…

Dobrodošle, traperice!

U svojoj svjetskoj dominaciji i širenju denim-ekstaza nije zaobišla niti prostore bivše države. Traperice su u Jugoslaviju počele pristizati u drugoj polovici 50-ih godina prošlog stoljeća, no nisu bile instantno dostupne svima, već su ih kao ekskluzivan zapadnjački proizvod isprva nosili samo oni imućniji te oni dublja džepa.

U Zagrebu traperice, u Sloveniji kaubojke, a u Beogradu farmerke itekako su bile privlačan proizvod, pogotovo mladima.

Zajednički nazivnik

U dekadama koje su uslijedile dogodio se modno-kulturni moment kada su se određene društvene skupine počele međusobno razlikovati upravo prema modelima traperica, poput hip-hopera, koji su 90-ih nosili široke, »viseće« traperice.

S druge strane, era 2000-ih je, barem što se mode i traperica tiče, obilježena onima niskog struka kakve su nosile pop zvijezde poput Britney Spears, Christine Aguilera, Paris Hilton…

Victoria Beckham 2005. na predstavljanju svoje kolekcije trapera Rock and Republic

Otad se počela razvijati čitava paleta modela koji su se u popularnosti izmjenjivali iz godine u godinu. Baggy, mom, boot cut, skinny…

Danas na tržištu postoji čitav dijapazon modela i vrsta jeansa, no zajednički nazivnik uvijek je ostao isti – traper.

Jedino što se promijenilo u kontekstu današnjice je, osim još veće »tiranije izbora«, jest uvođenje ekološki prihvatljivijih tehnologija u proizvodnji trapera.

Traper je od svog takoreći slučajnog nastanka pa do danas bio sastavnica brojnih kulturnih promjena te se i dalje nakon svih godina postojanja otima zamjeni. Doista, možemo li uopće zamisliti neke druge hlače osim traperica?

Koketiranje izvan svijeta mode

Traper je od svog debitiranja pa do danas pronašao brojne primjene i prilike za kreativnu ekspresiju i izvan svijeta odjeće. Neki dizajneri su se tako (uspješno) okušali u izradi raznog namještaja od trapera, poput recentnog »jofa« trenda.

Jofa je riječ nastala spajanjem jeansa i sofe, a radi se o kaučevima i sofama od trapera koji predstavljaju dizajnersko razmišljanje izvan okvira.

Vjerujemo da jofe ne trebaju dodatnu zaštitu od »habanja«…