Našoj čitateljici je nešto napalo bršljanke. Savjetujemo kako pomoći tim biljkama

Moje bršljanke je napala neka bolest ili nekakav kukac, koji je u stabljikama napravio crnu rupu i one su ostale šuplje, pa odumiru. Što da učinim da ga eliminiram?, pita naša čitateljica Dolores Blažić.

Bršljanke napadaju mnoge štetočine i bolesti. Najčešće bolesti manifestiraju se kao pjegavost, uvenuće i sušenje lišća, stabljike i korijena, a od štetnika lisne uši, štitasti moljac (ili »bijela mušica«) i grinje. Takozvana plutavost lišća je najčešći neživi poremećaj.

Ako sami razmnožavate bršljanke, odnosno pelargonije, najopasniji su gljivični i bakterijski uzročnici paleži i polijeganja mladih biljčica. Kod ove bolesti obvezno je provoditi preventivne mjere suzbijanja. Uzročnici ove bolesti najčešće se javljaju ako svoje biljke pretjerano zalijevate, ako ste ih posadili u nesterilizirani supstrat ili ako ste reznice za razmnožavanje uzimali s već oboljelih biljaka.

Prevencija se svodi na redovito zalijevanje rasada fungicidnom otopinom već prije pojave simptoma, a ako su se oni već pojavili, biljke odmah treba tretirati fungicidom.

Uvenuće i sušenje lišća se najčešće pojavljuje 2 – 4 tjedna nakon rasađivanja mladih pelargonija. Listovi se objese i poprime najprije žutozelenu, a kasnije smeđu boju, suše se i otpadaju. Zalijevanja fungicidnom otopinom i to pravodobno, i u ovom slučaju može pomoći.

Bakterijska pjegavost i palež najopasnija je bolest na pelargonijama, jer uzrokuje trulež stabljike, uvenuće i pjegavost. Na zaraženom lišću razvija se pjegavost, prvo vidljiva na naličju, pa tek onda i na gornjoj strani lišća. Lisne pjege su male, smeđe, promjera svega 2 – 3 mm, s jasno istaknutim rubovima, a mogu se kasnije i spajati, kada lišće odumire i ostaje visjeti na stabljikama.

Temperature zraka manje od 10 °C ili više od 32 °C mogu zaustaviti razvoj ove bolesti. Starije biljke manje su osjetljive, ali svejedno se od njih ne smiju uzimati reznice. Čak se i noževi za rezanje reznica moraju dezinficirati. Ova bolest se lako prenosi štetnicima, kapljicama vode pri zalijevanju, kišom te fizičkim dodirom zaraženog i zdravog lišća.

Pri kemijskom suzbijanju bolesti prednost treba dati preventivnoj primjeni bakrenih fungicida i sterilizaciji posuda, zemlje i alata.

Hrđu pelargonija uzrokuje parazit koji jače napada uspravno rastuće muškatle. Prvi znakovi bolesti pojavljuju se na naličju lista, u obliku sitnih žućkastih pjega promjera 0,5 mm. Nakon oko dva tjedna pjege se povećavaju i postaju jasno vidljive na gornjoj strani lista koji požuti, odumire i otpada. Pri vrijednostima većima od 30 °C razvoj hrđe prestaje.

Ova bolest suzbija se redovitom kontrolom biljaka, jer nakon pojave prvih znakova treba odmah ukloniti zaraženo lišće i obvezno provesti mjere kemijske zaštite. Moguće je koristiti površinske fungicide ili ih nakon razvoja simptoma hrđe biljke tretirati kurativnim djelatnim tvarima.

Plutavost lišća pelargonija prepoznaje se po razvoju kvržica nalik na pluto na donjoj strani lišća. U početku zelene, a poslije smeđe boje, najviše napadaju viseće pelargonije.

Ova bolest liči na bakterijsku pjegavost lista. Često se pojavljuje na bršljankama izloženim izravnoj sunčevoj svjetlosti u najtoplijem dijelu godine. Smatra se da na pojavu ove bolesti utječe neujednačeno zalijevanje, s povremeno previše ili premalo vlage; previsoka vlažnost zraka, a bez dovoljno svjetla; pretjerana i neujednačena gnojidba mineralnim gnojivima ili štetan utjecaj sunčevih UV-zraka.

Štetne insekte treba uklanjati insekticidima, kojih na našem tržištu ima jako mnogo.