Idealno je vrijeme za sadnju maćuhica. Razvijat će se tijekom zime, a na proljeće će biti pune cvjetova

Jedna od najljepših cvjetnica cvjeta u vrijeme kada se jarkim bojama više i ne nadamo sve do proljeća, a sadimo je upravo u ovo vrijeme. Jesenska sadnja maćuhica omogućava nam stoga cvjetnjak pun veselih boja i bilo bi prava šteta propustiti takav doživljaj.

Maćuhice možemo saditi i u proljeće, ali one posađene u listopadu dulje ćemo gledati, bolje će se razvijati tijekom zime i na proljeće će nam opet biti pune cvjetova i bujne. One su vrlo otporne na hladnoću i cvjetat će nam zaista dugo u kombinaciji svih mogućih boja, a postoje i one jednobojne.

Maćuhice spadaju u porodicu ljubičica i imaju mnogo podvrsta i formi. Možemo ih uzgojiti iz sjemena u lipnju i srpnju ili kupiti već gotove presadnice, a mogu se razmnožiti i reznicama. Za kasnojesenju i zimsku sadnju sijemo ih krajem kolovoza.

Sjeme im je vrlo sitno, pa ga treba pokriti tankim slojem sipke zemlje i folijom radi boljeg održavanja vlage. Folija se skida kada maćuhice počnu nicati, za tjedan-dva. Optimalna temperatura nicanja je od 15 do 20 ºC, a kasnije temperaturu treba sniziti na 10 ºC.

Presađuju se kada imaju tri listića. Nakon oko tri tjedna, biljčicama treba zakinuti vrhove da bi se bolje razgranale. Nakon od četiri do šest tjedana, maćuhice se mogu posaditi na stalno mjesto.

Izbjegavati zalijevanje

Sjetva se može obaviti i u vrtu do sredine svibnja. Kao i u plasteniku, tek posijane sjemenke treba zaliti i prekriti crnom folijom do nicanja. Najbolje ih je posaditi na osunčane i djelomično zasjenjene lokacije. Nisu zahtjevne, pa ih možemo posaditi na raznim tlima, na razmak od 15 do 30 cm. Ako im redovito otkidamo ocvale cvjetove dulje će cvjetati.

Razmnožavanje reznicama omogućava očuvanje željenih karakteristika biljke majke. Reznice se uzimaju tokom svibnja i lipnja, trebaju imati tri čvora i sade se na dubinu od 0,5 cm, tako da im se listovi zbiju uz stabljiku. Treba ih redovito vlažiti, a najbolje ih je prekriti vlažnim novinskim papirom u periodu od tri do četiri tjedna. Biljke od reznica uzetih u svibnju cvjetat će već krajem ljeta.

Maćuhice imaju korijen osjetljiv na višak vlage, koji bi lako mogao istruliti, pa treba izbjegavati zalijevanje u večernjim satima.

Trebat će ih štititi od puževa, malčem, pepelom, usitnjenim ljuskama od jaja, sitnim, oštrim pijeskom ili kakvim drugim malčem ili postavljati lovne posude s pivom. Za obranu od lisnih uši crvenog voćnog pauka treba koristiti različite biljne pripravke od koprive, češnjaka ili duhana, ili ih poprskati insekticidom.

Pretjerana vlaga šteti ne samo korijenu nego i cijeloj biljci, koja je tada podložna gljivičnim bolestima: sivoj plijesni, crnoj truleži i antraknozi.

U prirodi se najčešće susrećemo s dvije podvrste maćuhica: Viola tricolor subsp. arvensis s manjim, bijeložutim cvjetovima, i Viola tricolor subsp. vulgaris s većim ljubičastim cvjetovima.

U našim vrtovima je čest ukras Viola tricolor subsp. hortensis (Viola × wittrockiana) s raznobojnim cvjetovima, koja se ne sabire u ljekovite svrhe, već služi za ukras.