Domagoj Mikić, iskusni reporter Nove TV: "Kamere i mikrofon uz mene su još od srednjoškolskih dana"

Profesionalna biografija Domagoja Mikića ukazuje na ispunjen život u potpunosti posvećen novinarskoj profesiji iako je i dalje poprilično mlad, a kako i sam kaže, oduvijek je znao da se želi baviti novinarstvom.

Foto: Matko Stanković

Svoju profesionalnu karijeru započeo je još u srednjoj školi, a nakon završenog studija novinarstva nekoliko se godina »brusio« na HRT-u, sve do 2012. kada se pridružuje Novoj TV kao reportersko pojačanje u istraživačkoj emisiji »Provjereno«. Posljednjih sedam godina dio je tima »Dnevnika Nove TV«, gdje stječe i najveći dio bogatog iskustva.

Novinarstvo kao prva ljubav

Njegov je rad prepoznat i potvrđen nagradama, ali i odličnim reakcijama publike. Između ostalog, još 2014. godine postao je dobitnik nagrade »Hrvoje Mateljić« za najboljeg mladog novinara do 29 godina, što i ne čudi jer već godinama gotovo svakodnevno gledateljima donosi živopisne priče s terena.

Iskusni reporter otkrio nam je što najviše voli kod svog posla, a što najmanje, kako ostaje nepristran u izazovnim situacijama, na koje se načine opušta od užurbanog svijeta, kao i poslovne planove za novu 2023. godinu, ali i još puno toga.

Je li novinarstvo vaša prava ljubav? Što vas je motiviralo da postanete novinar i jeste li ikada poželjeli promijeniti profesiju?

“Novinarstvo je definitivno moja prva ljubav. S obzirom na to da se time bavim od petnaeste godine, za drugu profesionalnu ljubav ni ne znam. Kamere i mikrofon su uz mene još od srednjoškolskih dana i čini se da će me pratiti do mirovine”, otkrio je.

»Glas« građana

Početkom listopada prošle godine pokrenuli ste »Poziv«, projekt koji svake nedjelje prikazuje razne probleme naših građana, kao i stvarne pozive upućene hitnim službama, koji je u ova prva tri mjeseca iznimno dobro prihvaćen. Kako je nastao »Poziv«? Što vam je glavni cilj koji biste voljeli ostvariti ovim projektom?

“»Poziv« je prvenstveno nastao kao ideja da budemo »glas« građana, da budemo kotačić promjene i da gledateljima omogućimo da imaju neposrednu, izravnu komunikaciju s jednom osobom kojoj mogu uputiti svoj videopoziv i ispričati svoj problem.

Gledanost je odlična, ali još važnije, velika većina priča koje smo otvorili, u samo tri mjeseca od početka emitiranja, dobila je i svoj epilog. Neke od takvih priča su i one s otoka Zmajana i Tijata gdje se bespravno gradilo, a sada su te kuće srušene.

Nakon »Poziva« resorno ministarstvo zdravstva riješilo je probleme koji su mučili roditelje teško bolesne djec

e koja su nakon 18. godine završavala doslovno prepuštena sama sebi. Više od šest godina roditelji su tražili da se taj problem riješi. Puno građanskih inicijativa sudjelovalo je u tome, no tek medijskim praćenjem i objavom u rubrici »Poziv« dogodili su se pozitivni pomaci. Policija je pokrenula izvide oko zagađenja u Bakru, a pozitivni pomaci napravljeni su i u Umagu.

Početkom prosinca osobno nam se javio gradonačelnik Umaga koji je javno prozvao dvojicu lokalnih poduzetnika za uzurpiranje 85 hektara državnog zemljišta koje su ogradili i nitko nije mogao ni blizu. Da je ograda nelegalna, potvrdili su i iz ministarstva gospodarstva koje je uključeno u cijelu priču. Nakon emitiranja, dio te ograde je srušen”, ponosno je izjavio.

Potresno, teško i tužno

Za vrijeme blagdana pripremili ste posebno blagdansko izdanje »Poziva« pa ste tako posjetili štićenike iz dječjeg doma u Lipiku. Kako pristupate takvim osjetljivim, povremeno i bolnim temama? Je li teško ostati nepristran i profesionalan u takvim situacijama?

“Naravno da je teško. Svi smo mi ljudi s emocijama koje je izazovno kontrolirati, prvenstveno kad su djeca u pitanju. No ipak, tijekom godina rada čovjek nauči kako ostati smiren, a onda i profesionalan. Lagao bih kad bih rekao da mi takve priče ne ostanu u mislima i kada završi radni dan”, priznao je.

Pratili ste i rat u Ukrajini tijekom kojeg je, nažalost, ubijeno puno novinara. Iako ste pratili stanje iz Rumunjske, Mađarske, Slovačke i Poljske, jeste li se osjećali ugroženo ili je hrabrost nadjačala osjećaj straha? Kakve ste prepreke susretali?

“Nisam se osjećao ugroženim. Kolege snimatelji Klarić, Janton i ja nismo bili u ratnoj zoni, nego samo na granici, tako da smo bili sigurni. Bez obzira na to, bio je to i emocionalno i fizički težak teren. Neke scene koje sam tamo vidio, nikada neću zaboraviti. Obitelji koje su se razdvajale na granici, muškarci ostajali, žene s djecom bježale. Potresno, teško i tužno”, otkrio je.

Autorski prvijenac »Tragovi«

Osim »Poziva«, i vaš drugi autorski projekt, dokumentarno-igrani serijal »Tragovi«, o najtežim zagonetnim zločinima koji su se dogodili u Hrvatskoj, bio je vrlo uspješan.

“Tako je, moj autorski prvijenac na koji sam iznimno ponosan. Vjerujem da većina građana ima dojam da se najteži zločini – otmice i ubojstva – događaju samo ondje negdje u Americi, ali to nije tako. Ima ih i u našoj zemlji, i to najčešće među onim »najmirnijim i najpristojnijim« građanima.

»Tragovi« su upravo to i pokazali. Gledateljima smo prikazali detalje nekih od najstrašnijih zločina koji su punili stupce crne kronike”, ispričao je.

Koje novinarske priče na kojima ste radili su vam dosad bile najdraže i zbog čega?

“Najdraže su sve one koje kasnije rezultiraju promjenom, neovisno o temi. No, zbog tog osjećaja, kad vidite neku promjenu, znate da se svaki izazov isplatio”, rekao je.

Što najviše volite kod svog posla, a što najmanje?

“Najviše volim adrenalin koji dolazi uz terene. S obzirom na to da su teme koje pokrivam najčešće vezane uz crnu kroniku, kriminal ili uz prirodne katastrofe, radi se o snimanjima na kojima nikad ne znate što očekivati.

Foto: Matko Stanković

Osim uzbuđenja, tu se radi i o fizički zahtjevnim terenima. To je ona lošija strana. Svakodnevno sate provodimo vani, nekad i na ekstremnim temperaturama, što zna biti podosta naporno”, otkrio je.

Vjerodostojan brend

Mislite li da su ljudi, pogotovo u posljednje dvije pandemijske godine, izgubili povjerenje u medije i zašto tako mislite?

“Povjerenje novinara i građana godinama se gradi, a građani znaju da od tima »Dnevnika Nove TV« uvijek dobivaju istinite, objektivne i nepristrane informacije. Kad je kriza, ljudi se okreću brendu koji se tijekom godina afirmirao kao vjerodostojan i pouzdan.

Tako je bilo i za vrijeme pandemije. Veliko godišnje istraživanje Instituta Reuters potvrdilo je status Nove TV kao medija kojem Hrvati najviše vjeruju, točnije kojem vjeruje čak 58 posto hrvatske publike. A isto govore i podaci gledanosti prema kojem je »Dnevnik Nove TV« već 13 godina najgledanija središnja informativna emisija, a u pandemijsko vrijeme, pred prvim konkurentom, »Dnevnik Nove TV« prednjačio je za čak 83 posto”, izjavio je.

Je li put do vašeg trenutačnog radnog mjesta, a i općenito tijekom cijele novinarske karijere, bio trnovit ili je sve išlo glatko?

“Moj novinarski put traje već jako dugo, više od 15 godina. I naravno da je bilo i trnovitih dijelova.

U novinarstvo sam ušao još u srednjoj školi. Zamislite samo reakciju kolega s nacionalne televizije kada im se javio neki »klinac iz okolice Vrbovca« sa željom da radi za njihovu emisiju. Ali dali su mi priliku, godinama sam bio videonovinar na HRT-u, zatim reporter »Provjerenog«, a zadnjih sedam godina dio sam tima »Dnevnika Nove TV«”, prisjetio se.

Jeste li ikada dobivali prijetnje ili vas je netko tužio, kao što je to, nažalost, postala sve češća pojava za novinare?

“Često u šali kažemo da pravi novinar postaneš tek kad te netko tuži. Bilo je prijetnji tužbama, no s druge strane su znali da činjenice nisu na njihovoj strani pa je sve ostalo na riječima”, kazao je.

Poziv, a ne posao

Koji je najbolji savjet koji ste dobili od kolega kada ste tek započeli raditi kao novinar? Imate li neki savjet za mlade i novinare u usponu koji je vama bio jako koristan?

“Sjećam se da mi je jedan kolega tada rekao – ovo je poziv, a ne posao. Ako želiš biti novinar, budi spreman na puno odricanja i rada, a zauzvrat ćeš dobiti iskustva i znanja koja ti ni jedno drugo zanimanje ne može pružiti”, rekao je.

Kako se opuštate od užurbanog svijeta i ogromne količine informacija?

“Nastojim posao ne nositi kući – iako je to nemoguće u današnjem svijetu. Ali ispušni ventil mi je svakako trčanje savskim nasipom”, otkrio je.

Imate li možda neku novogodišnju želju, odnosno planove/ciljeve za novu godinu?

“Ima još puno ideja i priča koje moramo ispričati u »Pozivu«, a ciljeve ću zadržati za sebe, no tko zna, možda ih gledatelji i vide u 2023. godini na televizijskim ekranima”, kazao je.

I za kraj, koje jelo vam je (bilo) najdraže tijekom blagdana, i slatko i slano?

“Od slatkog najviše volim mamin kolač, koji u šali zovemo »svečani kolač«, a blagdani tradicionalno ne mogu proći bez janjetine i francuske salate”, ispričao je.