ZABORAVLJENA MJESTA (6) Srbi ne puštaju derutno odmaralište u Biogradu? Danas izgleda kao kulisa horora

Odmarališta diljem Jadranske obale, nastala i korištena u vrijeme bivše države, nekada su predstavljala važnost kolektiva i radničkog odmora, no danas su to mahom napuštene zgrade koje, usprkos odličnim lokacijama, nagriza zub vremena i koje su (i dalje) zarobljene u raljama birokracije.

Raspisan natječaj

Jedno od takvih mjesta je bivše odmaralište Partizan u Biogradu na Moru koje je nekoć bilo popularna destinacija za radnike, omladinu i obitelji. U okviru društvenih programa, ovo odmaralište nudilo je pristupačan smještaj, obroke i razne aktivnosti poput sportskih turnira, radionica i izleta.

Svojim jednostavnim, ali funkcionalnim sadržajima, bilo je idealno mjesto za opuštanje i druženje. U ono je vrijeme bilo simbol zajedništva, jednakosti i kolektivnog odmora, a mnoge generacije pamte ga kao prostor u kojem su se stvarala prijateljstva i nezaboravne uspomene.

Nakon raspada Jugoslavije i promjene društvenih i ekonomskih sustava, odmaralište zjapi prazno i zapušteno. Bez adekvatnog održavanja i obnove, zgrada je s vremenom postala derutna.

Ministarstvo državne imovine raspisalo je 2018. godine natječaj za davanje u zakup napuštenih odmarališta na Jadranskoj obali koja su, u vrijeme bivše države, koristili radnici tvrtki iz Srbije i Bosne i Hercegovine, a među njima je najskuplja zakupnina bila upravo za ovo bivše odmaralište u Biogradu, derutnu zgradu površine 9.314 kvadrata koje se nalazi na adresi Put Solina 45, u samom centru grada.

Ugovor se planirao sklopiti na 30 godina, a zakupnik je bio dužan u roku od tri godine nekretninu staviti u ugostiteljsko-turističku funkciju.

Srbi nezadovoljni

Vrlo brzo nakon toga srpski su mediji ovaj poziv proglasili »diskriminacijom«, a odvjetnik Zoran Ristić, predsjednik Udruženja »Oduzeta imovina« koji se godinama bavi problemom srpske imovine u Hrvatskoj kazao je tada kako su podnijeli zahtjev za ocjenu ustavnosti i zakonitosti ovog poziva, naglasivši kako se ne prodaju primjerice američke investicije koje također propadaju.

I tako je propao još jedan pokušaj spašavanja i ovog i brojnih drugih objekata iste ili slične namjene.

Danas ove zgrade, odnosno čitavi kompleks štiti tek gusta vegetacija, visoka stabla i žbunje, a vrata su »zaključana« tankom, plavom, ukrasnom vrpcom koja je čvrsta točno onoliko koliko i nakana da se toliko godina nakon osamostaljenja napokon riješe imovinsko-pravni odnosi i zgrade na izvrsnim lokacijama postavi u funkciju.

Zelenilo je gotovo veće od zgrada, a naravno, ljudi su i ovaj prostor iskoristili kao divlji deponij za građevni materijal; šutu, pločice, cijevi, WC školjku, kante boje za zidove, cigle… Isto tako, unakaženi su raznim grafitima i ponešto smeća, doduše manje ga je nego na ostalim napuštenim lokacijama, a razlog zasigurno nije svijest, već nepristupačnost.

Sa stropova vire željezne konstrukcije i usprkos, ako to uopće možemo tako nazvati, zaštiti, predstavljaju opasnost, posebice ako imamo na umu da je odmah do kompleksa biogradska Ljetna pozornica, mjesto susreta, itekako lijepo uređeno.

Kupovali stranci

Dok smo razgledavali, ili bar pokušavali probijati se kroz ovu svojevrsnu džunglu, naišao je mještanin koji je istaknuo kako ovakvih mjesta ima koliko god čovjek poželi, a da je za sve odgovorna država koja ne mari dovoljno i ne nalazi rješenje.

Uputio nas je i na drugu zgradu u blizini, na biogradskoj rivi, a riječ je također, kako je kazao drugi mještanin, o odmaralištu radnika tvornice cementa iz Novog Sada Neimar.

– Kupovali su to Mađari, Slovaci, Poljaci, ma izmijenilo ih se već pet, šest, a nitko ništa ne radi i ne ulaže, propada tu, prvi red do mora, kazuje nezadovoljno Biograjac.

Urušena je i zapuštena i obrasla i ta zgrada, puna smeća i grafita, a okolina koja služi kao parking prepuna je stakla. Do nje je i jedna manja zgrada s madracem.

Umjesto tog jednog madraca neugodnog mirisa, oba bi ova kompleksa mogla biti lijepi hoteli koji bi mještanima omogućili radna mjesta, a turistima zadivljujući pogled, blizinu mora i svih sadržaja koje centar Biograda nudi.

Međutim, dok se obje države konačno ne usuglase po pitanju imovine, imat ćemo trn u oku u centra grada, prostore u kojima je vrijeme stalo i koji, kao ni politički dužnosnici, ni 30 godina nakon rata nisu u stanju, barem u mjeri u kojoj je to moguće, okrenuti se budućnosti i izgraditi bolje i društvo i zgrade mladima koji samo žele stvarati u svojoj domovini i onima starijima, čije su rane realno svježe, ali su svjesni da je jedino što im preostaje stremljenje k napretku.

Zaboravljena mjesta

Kroz serijal tekstova »Zaboravljena mjesta« donosimo priče o kompleksima i građevinama na koje je država u potpunosti zaboravila, otkrivajući njihovu prošlost i potencijal za budućnost. Ove zapuštene lokacije kriju fascinantne priče koje su s vremenom pale u zaborav, ali zaslužuju novu pažnju.