Zadrani regionalnu sezonu zaključili kao prvi ispod crte, za nešto više napad je trebao biti najbolja obrana

Poput osvajanja četvrtog mjesta na Olimpijskim igrama tako su sa svojevrsnom drvenom medaljom svoju abaligašku sezonu zaključili košarkaši Zadra. Na koncu, nakon 30 odigranih kola, igrači pod vodstvom Danijela Jusupa ostali su prvi ispod crte u poretku, na devetom mjestu koje nije garantiralo plasman u doigravanje gdje su se ustalili prethodne dvije sezone. Omjer pobjeda i poraza 14-16 nije se pokazao dovoljnim za top osam, štoviše teško bi i dvije pobjede više osigurale prolaz u regionalni play-off što samo po sebi dovoljno govori koliko se liga osnažila u odnosu na minule dvije sezone u kojima je omjer 14-12 lani te 11-15 preklani bio više nego dostatan da se Zadrani nađu u gornjem domu.

Kvaliteta manje

Kobnim se za ostvarenje tih ambicija na kraju pokazalo proširenje lige za još dva kluba, a baš ta dva novaka Dubai i Spartak su izgurali dvojac koji je dva kasna proljeća u nizu dočekao među regionalnom elitom, odnosi se to uz Zadar i na podgorički Studentski centar. Petrodolarima pogonjen Dubai potvrdio je ekstra klasu u svojoj svlačionici već u debitantskoj sezoni, čak će konkurirati i za sami naslov, dok se sastav iz Subotice s poprilično izdašnim budžetom također iskazao, i u tom grmu leži najviše razloga zašto se Jusupova momčad nije progurala prema doigravanju. Zanimljiv je pogled prema podatku da je sastav s Višnjika praktički sve pobjede ostvario u ogledima s klubovima iz donjeg doma, iznimku jedino čine dvije uspješnice na domaćem parketu kontra Cedevite Olimpije i Spartaka. To na najbolji mogući način oslikava izostanak kvalitete više u rosteru u odnosu na prethodne dvije sezone, jer odlazak dvostrukog MVP-ja lige Luke Božića, kao i njegovih sekundanata Darija Drežnjaka i Arijana Lakića, nije se uspio nadoknaditi iako da se nije desila nesreća s ozljedom Amara Gegića možda bi se kraj osnovnog dijela dočekao s kojom pobjedom više i danas bi pričali o nastavku Zadrovog prisustva u samoj regionalnoj eliti. Ozljede nositelja tijekom zimskog dijela su se svakako uz pojačanu konkurenciju u vidu Dubaija i Spartaka pokazale najvećom preprekom da se poprilično izmijenjena Jusupova momčad na kraju puta ne nađe u društvu osam najboljih, no nije se taj nazovimo ga neuspjeh shvatio tragično unutar svlačionice kao ni na tribinama, jer svjesni su i treneri i igrači, ali i navijači, da je jedini sveti cilj obrana naslova prvaka Hrvatske i u tom kontekstu oslobađanje napornih obveza nastupa u četvrtfinalu abaligaškog doigravanja je itekako dobrodošlo kako bi se poprilično izrauban i ozljedama načet roster mogao fokusirati samo na domaći front gdje ga narednog tjedna očekuje krešendo sezone.

Tupi napad

Pogled u retrovizor nikad dulje i napornije regionalne karavane dat će neke statističke zaključke, kako na timskom tako i na individualnom planu. Ono što na prvu upada u oči jest to da je Zadar imao jedan od najneučinkovitijih napada lige, svrstao se s tek 2300 koševa u 30 utakmica ili 76.7 prosječno na 13. mjestu, ispred Cibone, Borca i najmanje ubitačnog Mornara. U prilog napadačkoj anemiji ide i podatak da su Zadrani bili najlošiji u ubačajima nakon kontranapada, s tek osam poena po utakmici, što je ogromna razlika u odnosu na vodeću u toj kategoriji Megu koja je iz tranzicije tržila skoro 16 poena po utakmici. Jedan od najsporijih i najmanje efektivnih napada u ligi uopće ne čudi s obzirom na to da je Jusup svlačionicu natrpao s visokim igračima (Mazalin, Žganec, Wahl, Gegić, Ramljak, Baković, Proleta) i bazirao se na post up igru te visoki skakački intenzitet. Vanjska linija s iznimkom veterana Vladimira Mihailovića djelovala je poprilično tupo, pa ne čudi da se Zadar našao na pretposljednjem mjestu s mizernih 32 posto šuta za tri, a gorim se jedino pokazao Split koji je zaključio sezonu na 31.7 posto uspješnosti izvan perimetra. Zato je suprotni kraj terena bio meka za Jusupove igrače i na račun tog defenzivnog dijela su ponajviše izvlačili profita i na kraju krajeva uspjeli utržiti 14 pobjeda. Nakon Partizana koji je primio 2246 poena, Zadar je imao najtvrđu obranu s primljenih 2282 poena tj. 76.1 po utakmici. Još detaljnije će tu tvrdnju istaknuti da su primali tek 1.08 poena po posjedu protivnika, što ih također svrstava u sami vrh, dok je posebna priča skakačka dominacija bez koje definitivno ne bi plesali na rubu plasmana u doigravanje praktički do završne runde.

Skakačka dominacija

S 12.1 skokom prosječno svrstali su se odmah iza lidera Budućnosti koji je hvatao 12.4 lopti po utakmici, dok u napadačkom skoku Zadranima nitko nije bio ni do koljena s 9.93 skoka po utakmici. U toj dominaciji u reketu imao je Jusup više asova, počevši od Karla Žganeca koji se okrunio titulom trećeg skakača lige sa 7.24 skoka prosječno, tek su se Kenan Kamenjaš iz Budućnosti (7.67) i Andrija Jelavić iz Mege (7.37) našli ispred njega. Nakon Žganeca stali su Tyler Wahl i Lovro Mazalin koji su se pak našli u topu 10 u kategoriji napadačkih skokova. Amerikanac je hvatao 2.18 lopti pod protivničkim košem, dok je stasiti Petrinjac bio za dlaku slabiji s 2.16. Da ne bi sve na Višnjiku bilo obojeno obrambenim učincima pobrinuo se Mihailović koji je na koncu ispao drugim skorerom lige, sa 16.3 poena, a jedini ga je uspio nadmašiti jest Igokein Amerikanac Bryce Jones koji je zaključio osnovni dio s prosjekom od 18.4 poena po utakmici. Zaključak cijele priče vodi u smjeru koji se zapravo i očekivao na Višnjiku nakon ljeta u kojem su gnijezdo napustila trojica prevažnih igrača, od kojih su Luka Božić i Dario Drežnjak donosili čak 34 poena po utakmici. Tu rupu u napadačkom dijelu ovosezonska Jusupova momčad nije uspjela nadomjestiti obranom krvavih koljena i skakačkim doprinosom jer moderna košarka ipak u konačnom rezultatu više valorizira šutersku moć naspram defenzivne orijentacije. A razlog zašto je tomu tako nedavno je pojasnio i sam Jusup kazavši da što se tiče šuta se ne može imati i jare i pare. Ako se ima malo više para može se naći fizički jačeg igrača koji ima bolji šut, a ovako se teško oduprijeti sili ograničenog budžeta koja ga jednostavno tjera odabrati jedno ili drugo.