Zadarski treneri o junaku dvoboja osmine finala Svjetskog prvenstva između Hrvatske i Japana

Treneru, ja bih branio – bila je rečenica koju je Dominik Livaković, vratar hrvatske nogometne reprezentacije, 2002. godine izgovorio Josipu Miočiću, tada treneru prednatjecatelja Nogometnog kluba Zadar i voditelju klupske škole nogometa.

– Poznavao sam Dominikova djeda Vojmila, s kojim je i dolazio na treninge. Tada je još trenirao i košarku, ali brzo se našao u nogometu. Kad je stao na gol odmah se vidjelo da »ima mota« – dodaje Miočić, koji je Livakovića trenirao šest godina.

– Tada nije bilo kategorije papalina, a na traženje NK Zadar Županijski nogometni savez je uveo tiće kao najmlađi natjecateljski uzrast. Bila je to odlična generacija igrača rođenih od 1993. do 1995. Nogometnoj javnosti danas su poznati Šime Gržan, Stipe Perica, Vlatko Blažević, Josip Jurjević, Frane Ikić… Dominik je bio među najmlađima i branio je za 1993. godište, dakle s dvije godine starijom djecom.

Vrlo brzo došli su prvi uspjesi.

– Na turniru 2005. u Danilu kod Šibenika smo osvojili prvo mjesto, a tri naša igrača su dobila pojedinačne nagrade. Uz Dominika bili su to Gržan i Blažević. Puno smo putovali na turnire, a često smo išli i u inozemstvo. Uz Livakovića vratari su bili Ivan Aviani, Luka Borgelott, Toni Ćurčija…

Kada bi trebao opisati dječaka Dominika Miočić kaže da sve stane u tri riječi.

– Bio je razigran, zaigran i motoričan.

Osim treninga sa suigračima vrlo važan je bio i rad s vratarima, gdje je glavnu riječ imao pok. Jakov Pinčić. Upravo je njega »vatrena« jedinica istaknuo kao najvažnijeg trenera u karijeri, a posebno u zadarskim danima koji su trajali do početka 2012. godine.

– Bila je to poznata i priznata zadarska vratarska škola, za čiji je uspjeh najzaslužniji upravo barba Jakov. Od povlačenja Stipe Pletikose, a to znači od 2014., za reprezentaciju brane dvojica Zadrana, najprije Danijel Subašić, a sada Livaković. To dovoljno govori o kvaliteti onoga čega je Jakov Pinčić bio začetnik i dugo godina voditelj. Ovo je njegov velikih uspjeh i svima nam je žao što ga nije doživio – rekao je Močić koji je iz NK Zadra otišao u ljeto 2008.. Radio je potom šest godina u ŠC Višnjik, a od tada je u Športskoj zajednici Grada Zadra gdje je na dužnosti glavnog tajnika.

Božidar Miletić

Nakon Miočića Livakovića je preuzeo Božidar Miletić, trener koji je vodio mlađe pionire.

– Dominikovu generaciju sam trenirao dvije godine. Bila je to selekcija 1994./95. godišta koja se natjecala među mlađim pionirima – kaže Miletić, koji se jednog detalja posebno sjeća.

– Mogu se pohvaliti da sam s Livakovićem puno radio na tome kako se čitaju penali. Naglašavam čitaju, a ne kako se brane, jer je to posao trenera vratara. Dominik mi je više puta zahvalio baš na tome kako smo radili na jedanaestercima. Sjećam se njegovog prvog obranjenog penala na turniru u Medulinu.

Dakako, zanimalo nas je kako se to čitaju jedanaesterci. Jer Livaković je s tri obranjena kaznena udarca protiv Japana potvrdio da je odlično svladao gradivo.

– Za vratara je najvažnije ne razmišljati svojom nego glavom igrača koji puca penal. Prema kutu koji igrač zauzima u odnosu na loptu može se s velikom vjerojatnošću pretpostaviti za koju će se stranu odlučiti. Naravno, treba i nešto znati o psihologiji pojedinog igrača.

Ipak, nije sve tako jednostavno.

– Vrhunske igrače je teško pročitati, oni imaju sposobnost zavarati vratara. Ipak, takvi pojedinci su iznimka.

Miletić napominje još nešto.

– Nije riječ samo o sjajnom vrataru, već i o krasnoj osobi. Na treninzima je uvijek bio redovit i vrlo brzo je počeo pokazivati talent iz kojeg se mogao razviti vrhunski vratar, što se vrlo brzo i dogodilo.

Osim vratarskih Livaković ima i igračkih sposobnosti.

– Odlično je igrao nogom i uključivao se u akcije svoje momčadi. Iako to nije bilo tako davno tada je sudjelovanje vratara u kreiranju igre bilo minimalno. Danas vidimo da više nije tako, a Livaković upravo u tom dijelu pokazuje koliko je moćan. Vrlo brzo je svladao razumijevanje nogometne igre – podvukao je Miletić koji je danas koordinator HNS-a za ženski nogomet i izbornik ženske reprezentacije do 19 godina.

Damir Čačić

Sljedeće dvije godine, u uzrastu pionira, Livaković je završio kod trenera Damira Čačića.

– Uvijek je bio samozatajan, ali vrlo motiviran, pravi primjer odgovornosti u pristupu treningu i utakmicama. U mlađim danima je bio uzor odličnog dječaka i mladića, a danas prijatelja i sjajne osobe, što i oni koji ga ne poznaju mogu vidjeti kroz njegovo ponašanje na terenu, kao i u izjavama za medije – naglašava Čačić koji gleda i prema naprijed.

– Uz sve što je već postigao, mislim da Dominik u sebi ima neograničenu skrivenu energiju, s kojim može biti na još višoj razini, ako se o višoj razini uopće može govoriti nakon ovoga što je pokazao do sada, posebno protiv Japana – dodao je Čačić koji je godinama trenirao mlađe uzraste.

Zoran Erlić

U dva navrata Livakovića je u NK Zadru trenirao i Zoran Erlić, koji danas vodi pionire HNK Zadra.

– Imao je odličnu tehniku, kao vratar se dobro postavljao i imao pravovremene reakcije. S te strane može se govoriti i o velikom talentu, koji je rastao kroz njegov predani rad. Pamtim ga kao samozatajnog i šutljivog dječaka, koji nije puno komunicirao, ali je imao vrlo izražene radne navike, s jasnom ambicijom i željom za ostvarenjem u vratarskom poslu – ističe Erlić koji ključnom godinom za Livakovćev razvoj ističe izlazno godište kadeta koje je vodio u sezoni 2011./12. Livaković je tada bio prvi vratar u kadetima NK Zadra.

– U Prvoj HNL smo 2012. bili šesti s 50 bodova, jednim manje od četvrte Rijeke. To je jedan od najboljih rezultata kluba u mlađim uzrastima uopće, a tu sezonu smo bili i u polufinalu Kupa, u kojem smo u dvije utakmice ispali od Osijeka. U kontekstu onoga o čemu svi ovih dana razgovaramo, zanimljivo je da smo prije Osijeka u Kupu prošli Istru 1961 i Slaven Belupo, i to na jedanaesterce, kada se istaknuo upravo Livaković. Uz sve to profilirao se kao prvi vratar reprezentacije do 17 godina kod Ivana Gudelja, što smatram možda i najvažnijim trenutkom za ono što je uslijedilo, a čiju kulminaciju gledamo na Svjetskom prvenstvu.

Belafuža

Livaković je odrastao u Belafuži, dijelu Zadra gdje je i njegova Osnovna škola Šimuna Kožičića Benje. Tamo se u vitrinama čuva Dominikov, ali i dres Šime Vrsaljka.

– Vrsaljko je odrastao na Belafuži i išao u istu školu. Svi smo voljeli dvorišne i ulične utakmice jer one u velikoj mjeri pozitivno utječu i mentalno i fizički na nas. I kolega i prijatelj Danijel Subašić kaže isto, on je također veliki dio slobodnog vremena provodio na neslužbenim uličnim ili dvorišnim nadmetanjima – kazao je svojedobno, uz ostalo, Dominik, u knjizi Bernarda Paleke Ispred mreže (Zadar, 2019.) s podnaslovom Priča o zadarskim vratarima.