Foto: Osobna arhiva
Weilimdorf je četvrti treći put osvojio titulu prvaka Njemačke u futsalu. Nakon 2019., 2021. i 2024. ova je momčad iz Stuttgarta ponovo otišla do kraja. Kapetan Weilimdorfa je Zadranin Josip Čačić (1989.), koji je član te momčadi još od 2016.
– Sezona je bila teška, a do polufinala i ne baš onakva kakvu smo očekivali, budući da smo završili na trećem mjestu u osnovnom dijelu natjecanja – kaže Čačić i nastavlja:
– Za doigravanje, u kojem su igrala četiri najbolja sastava, smo se dobro pripremili, a zajedništvo koje smo imali guralo nas je naprijed. U polufinalu smo imali dvije neizvjesne utakmice protiv HSV-a. Kod kuće smo pobijedili na šesterce, a u gostima smo bili bolji s 2:1 i izborili finale protiv Jahn Regensburga. To je bio vrhunac sezone koji je u pravom trenutku donio dvije naše najbolje utakmice. U prvoj smo u gostima pobijedili 5:1, a u uzvratu u Stuttgartu je bio pravi spektakl. U punoj dvorani, Scharrena, pobijedili smo 6:2 i obranili titulu prvaka – opisuje Čačić kojem je druga utakmica finala bila i posebno emotivna.
Podrška obitelji
– To mi je bila posljednja utakmica kao igrača i kao kapetana velikog kluba kakav je TSV Weilimdorf. Nisam mogao zamisliti ljepši oproštaj, nego kao kapetan podignuti novi trofej prvaka Njemačke. Takvo što mogao sam samo sanjati, a pretvorilo se u realnost. Puna dvorana, obitelj na tribinama, navijači, prijatelji i odličan rezultat. Sve se poklopilo.

Čačić ističe u svemu važnost obitelji.
– Posebno sam zahvalan mojoj obitelji koja je sa mnom sve prolazila. Supruga Kristina mi je bila najveća podrška, odricala se, pratila me u usponima i u padovima. Ona i naša djeca, sin Lovre i kći Zara, su me uvijek bodrili i ovo je i njihova velika pobjeda. Sada kada se emocije slegnu i sve dođe na svoje jedva čekamo svi na doći na odmor u Zadar. Na finalu su bili i moji roditelji Ante i Nevenka, tako da je i to bio poseban doživljaj.
Odigrati skoro cijelo desetljeće u jednom klubu nije mala stvar.
– Hvala svima iz uprave, svim trenerima, suigračima, fizioterapeutima, cijelom klubu. Želim istaknuti Daniela Nötzolda, koji mi je priredio poseban oproštaj pobrinuvši se za moje fotografije i video isječke koje su mogli vidjeti svi u dvorani, kao i sve ostale darove. Stvarno je dao sebi jako puno truda.
Trenerski posao
Dugo je Čačić razmišljao nastaviti ili prekinuti karijeru.
– Najteža odluka sportaša je oprostiti se od onog što najviše voliš. U sportu sam od šeste godine i nakon 30 godina igranja nogometa i futsala donio sam najbolniju odluku u karijeri. Dugo sam razmišljao o tome jer sam kroz sezonu imao problema s ozljedama, posebno s koljenom, koje ću vjerojatno opet morati operirati. S obzirom na sve to zaključio sam da je vrijeme za povući se s parketa. Nakon što smo izborili finale kao kapetan cijeloj momčadi sam objavio da je to moja zadnja sezona, još finale i gotovo. A oproštaj je bio za poželjeti.

Kraj igračke karijere uvijek donosi pitanje o potencijalnom ostanku u nekom sportu kao trener.
– Ove godine sam položio za UEFA-inu B licencu za trenera. To je u futsalu trenutačno najviša razina. U budućnosti se vidim u tom smjeru. U klubu su mi već ponudili neke pozicije za početak jer žele nastaviti suradnju i mislim da ćemo se dogovoriti oko toga. Sport mi je u krvi i želim i dalje ostati uz ono što volim cijeli život. Otišao sam iz Zadra igrati nogomet u Njemačkoj, ali sam završio u futsalu i nadam se i ostati u tom sportu. Osim toga, otvorio sam malu tvrtku koja se bavi preseljenjima, održavanjem kuća i slično. Rad sam kombinirao s futsalom i nadam se da će tako biti i dalje.
Zadar i Raštane
Čačićev sportski put je počeo u NK-u Zadar, u kojem je prošao sve mlađe uzraste. Budući da po završetku juniorskog staža nije imao mjesto u prvoj momčadi, tražio je druga rješenja kako ostati u nogometu.
– Bila je to generacija Šime Marune, Marija Kruneša, Marka Raše, Antonija Ježine, Šime Gregova… U juniorima nas je trenirao Zoran Erlić. Kao mladi igrač bio sam četiri godine u Raštanima, gdje su juniori Zadra često znali završiti. Momčad je bila odlična, dva puta smo bili prvaci Treće lige, a dva puta drugi. To najbolje potvrđuje koliko smo bili dobri. Šteta što se nije moglo ići u viši rang jer Raštane su tada bile pojam nogometa u Dalmaciji.
Murter važna stanica
Čačićev sportski put se polagano iz nogometa kretao prema futsalu.
– U proljeće 2013., igrao sam za Neretvu iz Metkovića. Vratio sam kući i dogovorio se s Primorcem iz Biograda, za koji sam igrao Treću HNL. Osim za Primorac usporedno sam, s još nekoliko Zadrana, nastupao i za Murter u Prvoj malonogometnog ligi. Igrao sam i prije toga mali nogomet, ali u Murteru sam prvi put imao priliku vidjeti kako je nastupati na najvišoj razini u državi. Brzo nakon toga stigao je poziv za Njemačku, za nogometni klub u jednoj od nižih liga. Naravno, nisam došao profesionalno igrati nego sam uz nogomet i radio. Tako je i danas…
najnovije
najčitanije
KK Zadar
Premijer liga, doigravanje
Jusupova momčad uz poprilične oscilacije nadjačala žilave Riječane i stigla na korak od polufinala
Zadar
PET VIJESTI DANA
PREGLED DANA U fokusu kontroverzni poduzetnik, investitor resorta u Rovanjskoj
Crna Kronika
INTERVENCIJA
Policija spriječila sukobe navijača Dinama i Rijeke, upotrijebili suzavac
Nogomet
u-21
Olić objavio popis igrača za nadolazeće prijateljske utakmice
Nogomet
POBJEDA 'MODRIH'
Kup: Dinamu 18. trofej u povijesti nakon 2-0 protiv Rijeke
Zadar & Županija
poznati restoran duje
PIJAT TRADICIJE (5) Vratili su se u Kruševo i obnovili restoran sravnjen u ratu: ‘Od početka su se ovdje stvarale lijepe priče…’
Zadar
TRN U OKU ZADAR
‘VRAG JE ODNIO ŠALU’ Stanaru na Bilom brigu prekipjelo! ‘Nismo budale što čistimo!’
Zadar
NASADI
Donosimo raspored današnjih sprovoda
Zadar
kolegij gradonačelnika
Od ponedjeljka nove kamere na dvije lokacije u gradu, scan vozilo detektirat će i prometne prekršaje
Županija
Peter Gillis