Teško je bilo otići, no ispada vrhunski potez

Zadarska je nogometna škola posljednjih, možemo slobodno reći, 30-ak godina gotovo pa nepresušan izvor talenata. Možda je do samog područja s kojeg ovdašnji mladići stižu, možda je do same Škole, no istina je uglavnom na sredini. Dan danas Škola radi »punom parom«, a s vremena na vrijeme neki mladići »isplivaju«. Među nekolicinom koji su isplivali iz mase u posljednje vrijeme svakako je Donat Senkić, 18-godišnji Zadranin koji od ove sezone brani boje zagrebačkog Rudeša.

– Prezadovoljan sam u Zagrebu, kako momčadi, klubom tako i samom činjenicom da samo napravio dodatni korak u razvoju svoje karijere. Minutaža u Rudešu je stvarno korektna, odrađujem posao koji trebam, može se reći kako je to trenutačno »win-win« situacija. Jako dobro smo krenuli u sezonu, no nakon toga smo malo zapeli. Sve u svemu trenutačno smo šesti na ljestvici. Meni jedino nedostaje kontinuitet. Malo sam zdrav, pa se dogodi neka ozljedica, onda sam opet zdrav, sada imam nekih problema sa srcem, stoga moram odraditi još koji pregled, tako da sam opet morao stati malo… I tako se, nažalost, vrtim u krug. Međutim, stvarno sam prezadovoljan cjelokupnom slikom – započeo je Senkić.

Korak po korak

Zadarsko »dite« nije preskakalo stepenice. Od tića preko pionira i kadeta do juniora i povremenog seniora u dresu Zadra, za što kaže da je bio jedan od ciljeva.

– Do sada u karijeri najveći uspjeh mi je kada smo u sezoni 2021./2022. kao kadeti izborili Prvu HNL. To je baš bio ogroman korak za sve nas. Odradili smo tada vrhunski posao, no nažalost nisam ubirao plodove toga jer sam sljedeću sezonu prešao u juniorsku kategoriju koja igra u 1. NL NS Split. Dobio sam prošle sezone i priliku igrati za seniore, no nisam bio standardan tako da sam gledao kako bih se okušao u jačoj ligi. Svjestan sam da mi još treba malo da budem kvalitetan senior, tako da sam tražio klub sa što boljom juniorskom momčadi i kockice su se posložile glede Rudeša. Uvelike mi je tu pomoglo, što se još nekoliko mojih suigrača »osipalo« iz juniorske momčadi Zadra – objasnio je Senkić dodajući zašto baš klub iz Zagreba.

– Vrlo je jednostavno, to je odličan razvojni klub. U juniorskoj kategoriji standardni član Prve HNL, isto tako i s jako dobrom kadetskom kategorijom igrača. Seniorska momčad se vratila u HNL. Želio sam se i probati nametnuti u nekom klubu, da se dodatno probam pokazati za možda jednog dana neki veći klub. Sve to nekako kada se zbrojilo i oduzelo, Rudeš se činio kao jako kvalitetna opcija i smatram da nisam pogriješio.

Unatoč odličnom programu u mlađim kategorijama, kod seniora nije sve tako bajno. Praktički je izvjesno kako Rudeš napušta seniorsku elitu i vraća se u drugu ligu.

– Uz svo dužno poštovanje svima, smatram da je ,pogotovo na početku, nedostajalo mrvicu kvalitete. Sada su u klub došli sjajni igrači, no kasno je za ovu sezonu. Radi se na tome da se pokuša što prije vratiti među najbolje.

Prošao je tako Senkić u desetak godina u Zadru »sito i rešeto« s klubom. Prošao je tako i kroz mnoge »ruke«…

– Bili su tu Zoran Erlić, Zvonimir Jurić, Ante Morić, Dragan Blatnjak… Praktički svi su mi donijelo nešto novo. Teško mi je reći, ali mislim da treneri iz seniorske momčadi su malo više od ostalih utjecali na mene. Svi su oni veliki stručnjaci, no Blatnjak, Jerbić i Ješe su nekako ostavili veći dojam zbog svojeg renomea u nogometu – kazao je Senkić.

Težak rastanak

Odlazak iz momčadi zbog »rasipanja« sastava nije bio toliko težak, ali zato je bio odlazak iz Zadra.

– Ajme… Baš je bilo preteško, no sada je super. Ostalo je društvo iz srednje škole u Zadru, roditelji, cura… Znam da sam to sve morao malo žrtvovati ako želim uspjeti u nogometu. Bilo je zahtjevno u početku naučiti se brinuti sam o sebi, ali uhvatio sam ritam svega. Idem u Sportsku gimnaziju, sjelo je sve na svoje mjesto. Kad uspijem uloviti par dana slobodno dođem u Zadar, najviše radi cure – objasnio je Senkić te za kraj kratko i jasno poručio koji je cilj u karijeri.

– Hrvatska nogometna reprezentacija. Klub mi iskreno nije toliko bitan, koliko igrati za reprezentaciju – zaključio je Senkić.

Razlika seniora i juniora

Gotovo da nema nogometaša i trenera na svijetu koji ne ističe da su seniorski i juniorski nogomet razlika »nebo i zemlja«.

– Razlika je najveća u glavi. Vi kao juniori u seniorskoj momčadi imate u glavi da morate opravdati ulogu što su vas pozvali i imate manje prava na grešku. Sve je psihologija, odnosno kako ćete se vi kao mladi igrač postaviti i odraditi posao. Sam talent s vremenom uvijek izađe na vidjelo. Što se same igre tiče, imate manje vremena za razmišljanje što i kako s loptom, no naviknete i počnete brže razmišljati, što vam onda puno koristi za utakmice u juniorskoj kategoriji.