Na rođendanskoj torti u subotu 25. travnja bit će broj 61.

– Najstariji sam igrač u Županijskoj nogometnoj ligi veterana – kaže Slobodan Marušić Riba, vratar rođen 1965., koji je trenutačno aktivan u čak četiri kluba. Kad je riječ o veteranima, član je Sabunjara u nogometnoj ligi, potom Riba nekretnina (županijska) i Draga (biogradska liga) u natjecanjima malog nogometa, a zatreba li, može zaigrati i među seniorima budući da je registiran za Vrsi 1995., momčadi koja se bori za titulu prvaka Prve ŽMNL.

– Rekao sam Giovanniju (Ante Perinić, voditelj Vrsi): javi se ako ti zatreba vratar.

Jakov Pinčić

Logično pitanje je kako uspijeva održavati formu jer, kako kaže, njegova generacija je sretna ako “može sebi vezati špigete”.

– Utakmice i teretana. Kad nisam na utakmicama, onda sam u teretani. I tako svaki dan. Ne smije se čovjek zapustiti. Ako se tijelu daje potrebna pažnja, onda se može očekivati pozitivan odgovor.

Puno je onih koji ga pitaju “do kada”.

– Kad me vaš kolega Ivica Gjergja pitao koliko ću još dugo braniti, tada sam imao 40 godina i rekao sam – do 50. Eto, prevario sam se. Ušao sam i u sedmo desetljeće i dalje sam na golu. Branit ću dok me budu trebali i dok budem mogao doprinijeti momčadima za koje nastupam. Ima i onih koji me pitaju kada ću konačno u mirovinu da mogu dati gol…

Marušić po pitanju motivacije za sport napominje:

– Branit ću dok god budem uživao u svemu ovome jer nogomet sam shvatio kao zabavu i opuštanje. Tako je bilo nekada, tako je i sada. Ništa mi se nije promijenilo. Kada vidim da više nije tako, povući ću se.

Izdanak je poznate zadarske vratarske škole koju je vodio Jakov Pinčić, koji je, poput Marušića, rođeni Zemuničanin.

– Pinčić je bio kralj. Ne znam kako ga drugačije opisati. Ne vjerujem da će se ikada više pojaviti takav trener i učitelj vratara. Toliko nas je prošlo kroz njegove ruke. Ajde, ja nisam napravio neku svjetsku karijeru, ali svi su čuli za Danijela Subašića, pa Tomislava Rogića, a i njih je Jakov učio. Danas je i Tumba Rogić odličan trener vratara.

Lazović i Surać

Na golu je “od kada zna za sebe”.

– U mladosti je bilo normalno da djeca nakon škole igraju nogomet. Iako me privlačilo mjesto na golu slučajno sam stao na branke i, evo, još sam tu. Nakon prve moje obrane javila se želja za ostati na crti, a onda sam dograđivao svoju formu, učio vratarski posao i kod pravih trenera.

U Zadru je prošao sve mlađe uzraste, a bio je i u seniorima.

– U prvoj momčadi nisam puno branio jer su ispred mene bili velikani poput Milenka Lazovića i Božidara Suraća. Naravno, i njih je trenirao Pinčić. Nisam se bunio, čekao sam svoju priliku i bila mi je čast biti dio nogometnog Zadra. Branio sam uglavnom kup utakmice. Otišao sam potom na posudbu u Primorac, gdje sam ozlijedio ligamente, što je utjecalo da se više okrenem malom nogometu.

U slavnim kvalifikacijama za Drugu ligu protiv Zagreba 1985. Marušić nije bio u momčadi.

– Tada sam bio na odsluženju vojnog roka, ali i tamo sam osjetio zadarsku nogometnu euforiju. Nikad se nije bilo ništa slično, ni prije ni kasnije. Slično kao i ispadanje iz Druge lige nakon samo jedne sezone.

Vedran Ješe i Slobodan Marušić

Uspješni Sabunjar

Posljednjih desetak godina član je Sabunjara.

– Uspjeli smo 2022. biti prvaci Hrvatske u nogometu i malom nogometu. Mislim da je to iste godine uspio ostvariti još samo Zagorec iz Krapine. Županijsku ligu osvajali smo 2021., 2022., 2024. i 2025. Mogu se pohvaliti da ravnopravno igram s mnogo mlađim igračima kao što su Subašić, Vedran Ješe, Daćo Burčul, Jakov Surać, Jure Buljat… Svi su oni imali velike karijere, a nekim od njih mogu “biti ćaća”.

Bio je i sudionik Domovinskog rata.

– Nakon rata aktivno sam krenuo s malim nogometom. Najprije s veteranima Zadra, s kojima sam 2004. i 2005. bio prvak Hrvatske. Kasnije su se mijenjali klubovi, i seniorski i veteranski. Obilježje svih bilo je da smo se borili za titule i osvajali trofeje. Tako sam osim sa Sabunjarom županijsku ligu osvojio i s veteranima Sv. Ivana iz Vira te Hajduka iz Pridrage.

Lov i posao

Nije Marušić “samo” županijski i državni nego i svjetski prvak.

– Kao vojna osoba član sam momčadi hrvatske policije u malom nogometu, s kojom sam dvaput bio svjetski prvak, a imamo i tri druga mjesta. Na nekima od tih turnira bio sam najbolji vratar. Osim mene bilo je još igrača iz Zadarske županije.

Kućne vitrine pune su trofeja, i momčadskih i pojedinačnih. “Pretplatio” se na prva mjesta na MHT Antonio Jurjević gdje se njegove veteranske momčadi u pravilu nađu na pobjedničkom postolju.

– Nisam brojio, ali mislim da imam oko 200 različitih pehara, priznanja i plaketa. I što je najbolje, police se pune i dalje. Sretan sam što su i moja dva sina aktivni vratari. Stariji Antonio, koji je 1992. godište nastupa za Debeljak u Prvoj ŽNL dok je Marko, rođen 2012. član Arbanasa.

Osim što uspješno zaustavlja protivničke udarce prema golu, Marušić je i lovac, a bavi se i nekretninama.

– Član sam lovačkih društava Diana iz Zadra i Gradina iz Udbine. Tako mogu loviti na dva različita područja. Lov mi je također zanimljivo opuštanje, nema pritiska. Nekretnine su posao, a lov i sport zabava, opuštanje i neka vrsta psihoterapije.

Iako mu je nadimak Riba, odlazak na more nije mu često “u opisu posla”.

– Progutam slovo “r”, pa je ispalo Riba. Kao mali pokušavali su me naučiti reći “riba ribi grize rep”. Tako je počelo i do danas je ostalo.

Tako govori Riba koji su na golu snalazi baš kao riba u moru…

Županijski nogomet

Marušić prati i što se događa u županijskom nogometu.

– Nažalost, nema napretka. Moramo misliti na djecu i mlade, njima dati priliku, mi stariji smo nebitni u svemu tome. Kao i u svemu, tako i u nogometu, opći interes treba staviti ispred pojedinačnog, a to je ono što kod nas nismo uspjeli. Svi se nadamo boljim danima, što drugo reći.

Najbolji u državi

Marušić je dvaput proglašen najboljih hrvatskim vratarom. Uspjelo mu je to 2013. na dvoranskom Prvenstvu Hrvatske, održanom u Sesvetama, na kojem je bio član Zadra (drugo mjesto). Devet godina kasnije isto je priznanje osvojio na 19. dvoranskom PH u Belom Manastiru gdje je sa Sabunjarom postao prvak Hrvatske. Tada je Marušićev klupski kolega Vedran Ješe dobio priznanje za najboljeg igrača.