Senzacionalna Girona juri po titulu poput Leicestera, a predsjednik poručuje: "To nije naša bitka"

ZAGREB Nakon nedjeljne pobjede Girone na gostovanju kod Barcelone (4:2), mnogi su se zapitali kako se točno izgovara ime senzacionalnog lidera Primere. Girona? Đirona? Žirona? Nešto četvrto?

Konzultiranje interneta nametnulo se kao logično rješenje i vrlo brzo je iznjedrilo nekoliko kraćih tonskih zapisa. Zatim je stiglo i razočaranje jer se ispostavilo da čak ni tamo nema dovoljno preciznog odgovora. Zapravo, jedini siguran zaključak je bio da izgovor Girona ne dolazi u obzir.

Naime, čak i na svemogućem internetu jedni tvrde da se ime tog malog kluba, kojem u leđa gledaju Real Madrid, Atletico i Barcelona, izgovara Đirona, drugi, pak, kažu Žirona, a treći nude nešto između, poput Džirona. Samim time je logično pretpostaviti da točan izgovor definitivno zna nešto više od sto tisuća stanovnika istoimenog katalonskog grada.

Euforija

No, do njih je malo teže doći, pogotovo sada, dok ih zbog prve pobjede nad Barcelonom u povijesti trese nogometna euforija neslućenih razmjera. Usporedbe radi, nije na odmet spomenuti da je Girona u prvih šesnaest kola ove sezone osvojila 41 bod, dok je prošlu zaključila sa 49 bodova. Od 12. kolovoza ove godine, kada su remizirali na gostovanju kod Real Sociedada (1:1), štićenici trenera Miguela Angela Sancheza Munoza, poznatijeg po nadimkom Michel, nanizali su trinaest pobjeda, te po jedan poraz i neriješeni rezultat.

Da stvar bude zanimljivija, te bodove su prosuli na svom terenu, protiv Reala (0:3) i Athletica (1:1). Na gostovanjima im se, pak, »provukao« samo već spomenuti Real Sociedad. Girona je, naime, kroz zadnja četiri mjeseca na strani nanizala sedam uzastopnih pobjeda. Na svom stadionu Montilivi upisala ih je još šest, postavši najefikasniji klub Primere.

Takve čudesne brojke malih klubova običnu povuku euforično raspoloženje, bogato začinjeno snovima o neslućenim dosezima. Neki, doduše, ostanu umjereni, ali si ipak dozvole prosipanje optimizma i lamentiranje o plasmanu u Ligu prvaka. U Gironi, pak, nema ni toga, iako petoplasirani Real Sociedad ima dvanaest bodova manje.

– Ne pitajte me ništa o naslovu prvaka jer to nije naša bitka. Mi smo na početku sezone rekli da nam je ostanak u ligi primarni cilj i to smo praktički ostvarili. Sada se nadamo da ćemo postići nešto više i ponosni smo zbog toga. Sada je na redu naša bitka za pozicije koje vode u europska natjecanja – istaknuo je dan nakon nedjeljne pobjede Delfi Geli, predsjednik Girone, u programu Radio Marce.

Dobitna kombinacija

Dodatnu dimenziju katalonskoj senzaciji daje pogled na prošli ljetni prijelazni rok. Naime, tada je iz Girone otišlo šesnaest igrača, među kojima su bila i petorica standardnih članova udarne postave: stoper Santiago Bueno, defenzivni veznjaci Oriol Romeu i Ramon Terrats te najbolji strijelac i asistent momčadi, Taty Castellanos, odnosno Rodrigo Riquelme.

Usporedbe radi, Dinamov univerzalni alibi za tanke rezultate u ovoj sezoni predstavlja potenciranje odlaska trojice hrvatskih reprezentativaca. Bez ulaženja u dublje analize, može se konstatirati da je 48-godišnji Michel složio dobitnu kombinaciju s osamnaest novih igrača, među kojima su u trenutku dolaska u Gironu najpoznatiji bili nizozemski veteran Daley Blind i ukrajinski reprezentativac Artem Dovbik.

– Kroz zadnjih nekoliko godina težimo tome da napravimo momčad koja će igrati atraktivan nogomet. Míchel ima ugovor do 2025. godine, jako je sretan kod nas i vjeruje u ovaj projekt. Vidjet ćemo što će biti, ali on je trener koji je sposoban prenijeti mnogo toga igračima i motivirati ih za izvedbe poput ove protiv Barcelone – zaključio je Delfi.