Rujanska akcija "Latvija i Armenija" zaslužuje najviše ocjene, Vatreni su raširili krila na putu prema EURO-u

Hrvatska nogometna reprezentacija nastavlja svoju uspješnu misiju u akciji EURO 2024., najnovija pobjeda protiv nepredvidljive Armenije nosi posebnu specifičnu težinu. Jednim, ali vrijednim golom Andreja Kramarića izabranici Zlatka Dalića »raširili su krila« s Kavkaza, vinuli se na prvo mjesto ljestvice u skupini D i napravili veliki korak prema Njemačkoj. Hrvatska tako listopadski ciklus dočekuje s istim brojem bodova kao i Turska, s tri boda više od Armenije i Walesa, ali i s utakmicom manje. Najnovije dvije »blok-utakmice« s Latvijom i Armenijom hrvatski su igrači odradili na najbolji mogući način, šest bodova u cijeloj priči puno su važniji od dojma. Ali i on je jako dobar, na Rujevici je viđena suverena, dopadljiva i raspucana Hrvatska, u Armeniji nova ozbiljnost, odgovornost i diciplina u igri, nedostajalo je samo malo više »začina« s golovima.

Generalno, Dalić i igrači položili su važne ispite s lakšim protivnicama u utakmicama koje često znaju biti najteže. Jedini minus bio je veliki broj neiskorištenih prigoda u Erevanu, ali niti tu ne bi trebalo biti velikih zamjerki jer hrvatski ofenzivni potencijal je obećavajući uz logistiku ponajbolje svjetske vezne linije.

S Brunom Petkovićem dobivena je ona klasična »devetka«, napadač Dinama iskoristio je prigodu i nameće se kao ozbiljno i dugotrajnije rješenje, dok se Luka Ivanušec snašao u veznom redu. I to u trenutku dok je Mateo Kovačić bio prisiljen propustiti oba ogleda. Ivan Perišić prezentirao je klasu i neumornost povratkom na lijevo krilo, a Andrej Kramarić da je krilni napadač koji dolazi u prigode i zna prelomiti utakmicu po onoj »pravi čovjek na pravom mjestu«. O Luki Modriću i Marcelu Brozoviću ne treba trošiti riječi, stoperi Bruno Gvardiol i Josip Šutalo funkcioniraju sve bolje, pa ostaja jedina dilema – ona o bokovima. I je li Josip Juranović bolji od Josipa Stanišića, a Bruno Sosa od Borne Barišića. No, i tu je jako dobro da Dalić ima dosta manevarskog prostora, kao i da se za ogled s Armenijom odlučio na nešto čvršći blok na bokovima.

Dalić i Bilić

– Šest bodova je ono što smo željeli, svaka čast dečkima. Igrali smo protiv jako dobrog protivnika, ali dobro smo se postavili od prve minute. Kompaktno, u čvrstom bloku i s dobrim posjedom. Umirili smo protivnika i nismo žurili, dok je domaćin u nekim situacijama bio opasan, jer ima tu kvalitetu. Međutim, ono što je najvažnije, to su tri boda. Rezultat od 1:0 možda je premali, ali dobro… – ustvrdio je izbornik Dalić nakon nove, jako važne pobjede.

Situacija na ljestvici sad je onakva kakvu su svi simpatizeri Vatrenih priželjkivali. U isto vrijeme Dalić se s dvije nove pobjede izjednačio sa Slavenom Bilićem, došao do 42. slavlja s najboljom hrvatskom vrstom.

– Već su me pitali za taj podatak u Rijeci, ali ne opterećujem se time. Najvažnije mi je da idemo dalje, sada smo napravili veliki korak prema Njemačkoj. Dobili smo šest bodova, što smo htjeli. Dobili smo i jednu mirnoću, nismo se puno mučili, padali i gubili koncentraciju. Protivnici su na papiru bili lagani, ali i to su uvijek posebne utakmice. Posljednje dvije godine Hrvatska je igrala samo teške utakmice, ovo su ogledi koje igramo jedanput u godinu dana. Igrali smo puno više s Francuskom, Engleskom, Brazilom, Portugalom… a ovo su protivnici koji nekad znaju prevariti, ali eto, nisu uspjeli – dodao je izbornik.

S Turskom u Areni

Luka Ivanušec i Bruno Petković igrači su koji su na neki način bili u fokusu ove akcije. Ostavili su jako dobar dojam, sve se bolje uklapaju u igru i na njih izbornik očekivano ozbiljno računa kao važne karike momčadi.

– Zamijenili smo ih sada jer su bili malo iscrpljeni, ali zadovoljan sam s njima. Bruno je imao dvije šanse, nije zabio gol, ali odradio je dobro posao, posebno u drugom dijelu. Sačuvao je puno lopti. Sve u svemu zadovoljan sam. Petković dobro igra i u klubu i u reprezentaciji, želim da tako nastavi u kontinuitetu – rekao je Dalić.

Hrvatsku sada u listopadu čeka nova akcija, prvo domaći susret s Turskom, potom gostovanje kod Walesa.

– Idemo korak po korak. Sad imamo Tursku pa Wales te što prije moramo osigurati prvo ili drugo mjesto te osigurati EURO. Plasman je također jako bitan i koliko ćemo bodova na kraju osvojiti zbog kasnijeg ždrijeba. Vjerujem da ćemo opet biti pravi u listopadu. Jedva čekam utakmicu u Osijeku na Opus Areni na kojoj još nisam bio. Ali koliko čujem, stadion je fantastičan i akustičan te idemo po novu pobjedu – zaključuje Dalić.

Andrej Kramarić unatoč dvjema jako dobrim i neiskorištenim prigodama opet je bio igrač odluke.

– Očekivali smo teško gostovanje, ali tri boda su najvažnija da možemo mirno disati. Utakmicu smo izvukli na iskustvo, motivirani smo, vidim to na dečkima i to je ono što mi se sviđa. Jednostavno želimo biti bolji i gledamo prema naprijed. Nadam se da će tako biti u budućnosti – ustvrdio je Kramarić.

Nakon svega, računica je poprilično jasna. S dvije pobjede u listopadu Hrvatska bi izvukla vizu za Njemačku. Zasad je dobila samo jedan gol i to onaj protiv Walesa u nadoknadi koji joj je otkinuo dva boda, ali i dalje suvereno korača prema završnici Starog kontinenta. Hrvatska je u jako dobroj poziciji i može osigurati veliko natjecanje prije posljednje runde.

Lov i na status nositelja

Hrvatska je u jako dobroj situaciji ne samo da ode na EURO, nego i da sačuva prvo mjesto, što će biti od posebnog značaja, budući da pet prvoplasiranih reprezentacija skupina dobiva status nositelja u ždrijebu koji će se početkom prosinca održati u Hamburgu.

Zasad maksimalni učinak imaju Francuska, Škotska i Portugal i sasvim je jasno da puno kalkulacija u tom smislu nema. Četiri pobjede do kraja ne jamče taj status, ali bi ipak mogle biti dovoljne.