Razgovarali smo s izbornikom najmlađe države svijeta: 'Ono čemu se kod Hrvatske najviše divim...'

Južni Sudan je najmlađa međunarodno priznata država na svijetu, a neovisnost od Sudana proglasio je 9. srpnja 2011. godine. Prostire se na više od 640.000 četvornih kilometara, ima oko 12 milijuna stanovnika, a iako u košarci ostvaruju zavidne rezultate, nogomet je daleko najrašireniji sport među tamošnjom populacijom. Na AFCON se nacionalna vrsta još nije plasirala, kao ni na Svjetsko prvenstvo, ali ‘Sjajne zvijezde’, kako glasi nadimak reprezentacije, žele ući u novo poglavlje s novi izbornikom Christianom Nsengi-Biembeom, koji je dužnost preuzeo 10. kolovoza 2026.

Nsengi-Biembe je Kongoanac s belgijskim državljanstvom, a stavio je potpis na jednogodišnji ugovor uz mogućnost produljenja. S njim smo razgovarali o nogometnim ambicijama, planovima, ali i životu u Južnom Sudanu.

– Moja dugoročna ambicija je izgraditi snažnu i konkurentnu reprezentaciju s jasnim identitetom i izraženim timskim duhom. Želim dodatno ojačati postojeću momčad, ali istovremeno osigurati kontinuitet kroz razvoj i postupno uvođenje mladih i talentiranih igrača. Također smatram da je važno blisko surađivati sa stručnim stožerom, mlađim reprezentativnim selekcijama i savezom kako bismo stvorili jasan put od mladih reprezentacija do seniorske momčadi. Cilj je izgraditi reprezentaciju koja će se kontinuirano moći natjecati na najvišoj razini i ostvarivati stabilne, dugoročno održive rezultate.  Istovremeno, moramo razvijati mlade igrače i osigurati kontinuitet. Uz dobru organizaciju, disciplinu i zajednički rad, vjerujem da možemo izgraditi konkurentnu reprezentaciju., kazao nam je Nsengi-Biembe.

Oduševljen državom

Ljudi Južnog Sudana su ga očarali svojim pristupom, koji mu, kako kaže, stvaraju dobre uvjete za rad.

– Ovo je za mene jedno novo iskustvo i jako mi je drago što imam priliku upoznati Južni Sudan, njegovu kulturu i tradiciju. Veći dio života, oko 62 godine, proveo sam u Europi. Također sam mnogo putovao po Africi kroz svoj rad s reprezentacijom Demokratske Republike Kongo, što mi je omogućilo da upoznam brojne različite zemlje i kulture diljem kontinenta. Južni Sudan ipak je drugačiji od svega što sam dosad iskusio. Vrijeme je iznimno vruće, ali ono što me najviše dojmilo jesu ljudi. Doživio sam ih kao vrlo ljubazne, gostoljubive, pune poštovanja i skromne. To mi je jako važno jer pozitivno i mirno okruženje stvara dobre uvjete za rad, razvoj i zajedničku izgradnju nečega, istaknuo je ovaj 63-godišnji stručnjak, koji je tijekom trenerske karijere vodio reprezentaciju Demokratske Republike Kongo, radio s njihovom U-23 selekcijom te djelovao u belgijskom nogometu, među ostalim u Anderlechtu. Osim što je bio izbornik A-selekcije DR Konga, dugo je godina bio zadužen za razvoj mladih igrača u omladinskim selekcijama.

– Moje najljepše uspomene uglavnom vežem uz 18 godina rada s mlađim reprezentativnim selekcijama Demokratske Republike Kongo. Tijekom tih godina imao sam priliku raditi s brojnim talentiranim mladim igračima i pomoći im u njihovom razvoju. Posebno sam ponosan na to što smo još oko 2000. godine počeli uključivati igrače iz kongoanske dijaspore, među kojima je bio i Hérita Ilunga, a kasnije Chancel Mbemba i mnogi drugi. Također nosim vrlo lijepe uspomene na suradnju s iskusnim i cijenjenim trenerima, među kojima je bio i Claude Le Roy, povijesna i ikonska figura kongoanskog nogometa. Naravno, posebno mjesto zauzima i trenutak kada sam postao izbornik seniorske reprezentacije. Karijeru sam počeo u radu s mlađim selekcijama, a na kraju sam dobio priliku voditi i A reprezentaciju. Za mene je to bilo svojevrsno ostvarenje i prirodan nastavak svega što sam radio tijekom svih tih godina, govori.

O Hrvatskoj

Naš sugovornik je upućen i u hrvatske prilike, naglasivši kako Vatreni nose snažnu nogometnu kulturu.

– Imam veliko poštovanje prema hrvatskoj reprezentaciji. Hrvatska je već dugi niz godina vrlo snažna nogometna nacija, unatoč tome što je riječ o relativno maloj zemlji. Vrlo dobro pamtim Svjetsko prvenstvo 1998. godine. Hrvatska je u Francuskoj stigla do polufinala, predvođena igračima poput Davora Šukera, Zvonimira Bobana i Roberta Prosinečkog. U polufinalu je izgubila od Francuske, ali je na kraju osvojila treće mjesto, što je bio nevjerojatan uspjeh. Zatim je 2018. godine Hrvatska ponovno stigla do finala Svjetskog prvenstva, s velikom generacijom koju su predvodili Luka Modrić, Ivan Perišić i Andrej Kramarić. Izgubili su finale od Francuske, ali sam plasman u finale bio je izniman uspjeh. Četiri godine kasnije, 2022., ponovno su osvojili treće mjesto. Ono čemu se kod Hrvatske najviše divim jest kvaliteta njezinih igrača, njihova tehnička sposobnost, taktička inteligencija i mentalitet. Hrvatska je, po mom mišljenju, zemlja s vrlo snažnom nogometnom kulturom i iznimnom sposobnošću stvaranja talentiranih igrača.