Radio je u Papui Novoj Gvineji i na Fidžiju pa otkrio: "To me potpuno iznenadilo"

Ako sam u jednom ranijem intervjuu istaknuo kako Jugoistočna Azija još čeka na pravi nogometni boom, što tek reći za Oceaniju, koja preferira uglavnom druge, američke sportove. Oceanija je malobrojna, oko 45 milijuna ljudi živi na otocima Pacifičkog Oceana, a trenutno imaju jedno izravno mjesto na Mundijalu. Ugrabio ga je Novi Zeland, koji će vjerojatno to činiti i u budućnost, s obzirom na razvoj nogometa u ostalim državama (Australija je odavno ‘azijska’ država). Kakvo stanje vlada u nogometu Oceanije razgovarali smo s danskim stručnjakom, Flemmingom Serritslevom, koji je bio izbornik Papua Nove Gvineje i Fidžija u periodu od 2015. do 2024. Nešto je kraće bio izbornik Papue, pa smo ga pitali što ga je tamo zateklo kada je sletio u Port Moresby.

– Moj dolazak u Papuu Novu Gvineju bio je pomalo neobičan. UEFA me pozvala da u sklopu OFC-a (Nogometne konfederacije Oceanije) vodim edukaciju za trenere, odnosno prvi tečaj za stjecanje OFC A licence. Otprilike dva tjedna prije nego što sam otputovao u Auckland, nazvao me tehnički direktor OFC-a pitao bih li bio zainteresiran preuzeti mjesto izbornika reprezentacije Papue Nove Gvineje. Rekao sam mu da mi treba malo vremena kako bih se bolje upoznao sa zemljom te da ću mu se javiti s odgovorom. Dan sam proveo istražujući i pritom sam vidio da je Papua Nova Gvineja bila na 208. mjestu FIFA-ine ljestvice, od ukupno 211 reprezentacija, govori nam Serritslev, bivši danski reprezentativac, nastavivši.

– Postojale su i određene zabrinutosti oko sigurnosne situacije u zemlji. Zato sam nazvao Patricka i rekao mu: “Slušaj, mislim da to ipak nije posao za mene.” No, on je bio uporan. Rekao mi je: “Kad već dolaziš ovamo, dođi tjedan dana ranije i provedi tjedan dana s reprezentacijom na pripremama. Tako sam i učinio, a ono što sam tamo zatekao bilo je vrlo ugodno iznenađenje. Igrači su bili zaista kvalitetni, iznimno predani radu i nogometu, pa mi je vrlo brzo postalo jasno da njihovo tadašnje 208. mjesto na FIFA-inoj ljestvici nije bilo pravi odraz njihove kvalitete. Nakon tog tjedna odlučio sam potpisati dvogodišnji ugovor s reprezentacijom Papue Nove Gvineje.

Iskustvo u Fidžiju

Opet je ponovio kako mu je užitak bio raditi s tamošnjim igračima.

– Moram reći da nikada nisam požalio zbog te odluke, iako sam i dalje imao određenih problema s nogometnim savezom. No rad s tim igračima bio je pravo zadovoljstvo. Bilo je impresivno vidjeti koliko su napredovali kada im pokažete malo poštovanja i povjerenja te koliko su bili predani radu. Za mene je to bilo iznimno pozitivno iskustvo. Na kraju smo ostvarili odličan rezultat – stigli smo do finala Kupa nacija Oceanije, gdje smo nakon produžetaka i izvođenja jedanaesteraca izgubili od Novog Zelanda pred ispunjenim stadionom u Port Moresbyju.

Iduća tropska destinacija bila mu je Fidži, angažman koji se ‘potrefio’ za vrijeme koronavirusa.

– Što se tiče Fidžija, rekao bih da je moje iskustvo s tamošnjim igračima bilo vrlo slično. Najljepše uspomene svakako vežem uz treninge i utakmice. No, okolnosti su bile pomalo neobične jer sam ondje radio u vrijeme pandemije covida-19. Tijekom tri godine na klupi reprezentacije Fidžija odigrali smo samo osam utakmica. Ostvarili smo pet pobjeda, dva poraza i jedan remi, tako da su rezultati, gledajući sve okolnosti, bili vrlo dobri. Posebno kada se uzme u obzir da za cijelo to vrijeme nismo odigrali nijednu domaću utakmicu. Zbog pandemije svih osam susreta igrali smo u gostima. Život na Fidžiju zaista je ugodan. Riječ je o razvijenoj zemlji, rekao bih u svakom pogledu, a ujedno i o iznimno lijepoj državi. To je prava tropska oaza u kojoj možete pronaći praktički sve što vam treba, objašnjava.

Danas u Africi

Danas uglavnom Flemming radi u Africi, gdje pomaže u razvoju nogometa.

– Otkako sam se vratio s Fidžija, radim u Africi, ponajviše u Gani, gdje sam dio jednog nogometnog akademskog projekta. Osim toga, pomagao sam i jednom klubu u Etiopiji koji se zove Mikel. Nakon nekoliko godina građanskog rata klub je bio izvan natjecanja, pa je moj zadatak bio ponovno izgraditi momčad koja će, nakon završetka rata, biti spremna natjecati se u etiopskoj Premier ligi. Trenutačno sam na putu za Nigeriju, gdje ću raditi u jednoj nogometnoj akademiji. Dakle, i dalje sam vrlo aktivan u nogometu, zaključuje.