Prisjetite se kada su nogometaši Zadarkomerca na pripreme putovali helikopterom! 'Bio je zanimljiv let'

– Sletio sam na igralište Stanovi, ukrcao putnike i opremu i poletjeli smo prema Lošinju. Kod hotelskoga kompleksa na Lošinju je veliko nogometno igralište i tamo sam sletio, iskrcao putnike i opremu i vratio se u bazu. Prethodne dvije rečenice izgovorio je nekidan, vojnički sažeto i precizno, umirovljeni general-bojnik (bio je jedno vrijeme i zapovjednik Hrvatskoga ratnoga zrakoplovstva) Miroslav Kovač. Upravo je on bio pilot helikoptera MI 8 krštenoga kao Sveti Duje, jedne od letjelica u bazi Divulje, piše Športska Zajednica Grada Zadra na svojim službenim stranicama.

Tada je Miroslav Kovač, Galovčanin, bio u činu bojnika, a na letu Zadar – Lošinj imao je još jednoga člana posade.

A putnici? Pa – nogometaši Zadarkomerca! I dio stručnoga stožera. I veliki dio opreme što im je bila nužna za desetodnevne siječanjske pripreme 1997., u sezoni 1996/97. – Bio je to zanimljiv let, uzbudljiv. Nitko od nas igrača nije prije letio helikopterom – prisjeća se Jakov Surać.

U to je doba Zadarkomerc bio u svim segmentima solidan klub. Konkurentan u natjecanju, a u poslovnom dijelu inovativan (automobil kao glavni zgoditak na tomboli!), pa je vodstvo kluba s odgovornima u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu dogovorilo let Zadar – Lošinj.

– Ja sam u Rijeci čekao dolazak Sergeja Neimana. Kao ruski državljanin nije imao ulaznu vizu, ali smo mu uspjeli preko svojih prijatelja omogućiti ulazak u Hrvatsku i odmah smo iz Rijeke otišli na Lošinj – kaže Slavko Pernar, u to doba direktor kluba.

Na Lošinj je Sveti Duje dopremio momčad i struku. Bez problema.

– Vozio sam ja i po 35 osoba, nažalost najviše ranjenika tijekom Domovinskoga rata – kaže Miroslav Kovač.

O odlasku Zadrana na Lošinj opširno je pisao i Zadarski list. Tadašnja novinarska početnica Zrinka Grancarić iskazala se dobrom obavljenim poslom (napravila je i fotografije), a središnji tekst objavljen je na duplerici u broju 117. od 23. siječnja 1997. Piše Zrinka, uz ostalo, od uzbuđenju kod svih 26 putnika, o neizvjesnosti, o tomu da je let potrajao oko 30 minuta, da je sve prošlo u najboljem redu. Jest, piše Zrinka, da je bilo malo tijesno jer je Dean Golem, tadašnji fizioterapeut, natrpao puno opreme…

– To je iskustvo koje neću nikad zaboraviti. Tad sam rekao da sam kao dječak mislio da ću biti – pilot! – kaže Joško Španjić, tadašnji kapetan momčadi.

Uglavnom, momčad je lošinjske pripreme odradila kvalitetno pod vodstvom Ante Čačića i njegovih suradnika Josipa Bepa Bajla i Jakova Pinčića. U hotelu Aurora dobro su jeli jer je glavni kuhar bio Jakov Mustać iz Privlake, vrijeme se kratilo kartanjem, plivanjem u hotelskom bazenu, šetnjama… Odigrao je Zadarkomerc na Lošinju i tri utakmice – s petrinjskom Mladosti 2:2, s Mariborom 0:0 i dobio velenjskoga Rudara 3:2.

Na koncu te sezone u konkurenciji 16 momčadi Zadarkomerc je bio 10. s omjerom od 11 pobjeda, sedam neodlučenih utakmica i 12 poraza i 40 bodova… (bp)