Luka Modrić i Ante Budimir srušili moćni Portugal usred Lisabona  

LISABON Stara narodna poslovica kaže da se po jutru dan poznaje, a u slučaju naše reprezentacije ista se može primijeniti na skorašnji EURO. Naime, prvo poluvrijeme subotnjeg gostovanja kod Portugala pokazalo je sjajnu igru Hrvatske, začinjenu golom Luke Modrića iz jedanaesterca i izglednim prilikama za povećanje vodstva. Nastavak nije bio na tako visokoj razini, što je i razumljivo u ogledu s tako moćnim suparnikom. Međutim, sve skupa je bilo više nego dovoljno za prvu pobjedu Hrvatske nad Portugalom u povijesti, i to iz osmog pokušaja.

Zlatko Dalić odlučio se za udarnu jedanaestorku s četvoricom igrača koji bez problema mogu igrati stopere. Naime, središnje pozicije pripale su Josipu Šutalu i Marinu Pongračiću, a bočne Josipu Stanišiću i Jošku Gvardiolu. Budući da je izbornik ovu prijateljsku utakmicu tražio zbog sličnosti Portugala i Španjolske, ne treba isključiti mogućnost da je u Lisabonu htio provjeriti kako funcionira ta taktička varijanta.

Vezni red bio je očekivan, s Lukom Modrićem, Marcelom Brozovićem i Mateom Kovačićem, a u napadu su krilne pozicije držali Andrej Kramarić i Lovro Majer, dok je Ante Budimir ordinirao središnjicom. Naravno, to je tako bilo postavljeno na papiru. U igri je, pak, Kramarić često ulazio prema centralnoj poziciji, a Majer se priključivao veznom redu.

Posjed

Portugalci su u startu pokušavali stvoriti pritisak, ali to im nije prolazilo. Naša reprezentacija se, pak, orijentirala na posjed, s dosta odigravanja povratnih lopti. Na početku nije bilo opasnosti pred golovima, no 7. minuta je ipak donijela uzbuđenje. Naime, centaršut s lijeve strane stvorio je gužvu u kaznenom prostoru Portugalaca, koja je okončana bliskim susretom Vitinhe i Kovačića.

Za suca Harma Osmersa taj kontakt je bio prekšaj za najstrožu kaznu. Reprezentativci Portugala odmah su se počeli buniti, ali njemački arbitar hladno je prešao preko njihovih prosvjeda, pokazavši Modriću da može staviti loptu na bijelu točku. Iako je Diogo Costa pročitao namjeru kapetana Hrvatske, udarac u njegov desni kut bio je previše precizan – 0:1.

Teško je reći je li rano vodstvo Hrvatske više šokiralo portugalske igače ili njihove igrače. U svakom slučaju, već je idući napad donio Modrićev udarac lijevom nogom, koji je usmjerio loptu malo izvan okvira gola, a u 13. minuti sijevnula je Majerova bomba u bliži kut s desne strane. Ovoga puta Costa je uspio rukama odbiti loptu i sačuvati svoju mrežu.

Ubrzo su Portugalci shvatili da im inzistiranje na stvaranju visokog pritiska neće donije ti previše koristi, pa su se prebacili na maltretiranje njemačkog suca. Osmers, međutim, nije doživljavao njihove učestale prigovore. U 25. minuti domaćoj reprezentaciji se otvorila prilika nakon što je Diogo Dalot lansirao centaršut s desnog boka, ali Goncalo Ramos je lansirao loptu na vrh tribina s desetak metara.

U tim trenucima smirenost i staloženost naših reprezentativaca definitivnu su djelovale impresivno. Naime, u nekim fazama Potugalcu su poput osica napadali hrvatskog igrača s loptom u nogama i skoro svaki put su samo mogli pogledom prati brzu izmjenu dodavanja po tlu. Jednostavno, izvedba Dalićevih izabranika bila je pjesmica.

U razdoblju od 32. do 34. minute bilo je puno vatre u šesnaestercu Portugalaca koji su se, nakon tri udarca po golu, ipak uspjeli obraniti. Suvišno je isticati da njihovi navijači nisu uživali u takvom razvoju utakmice. Uostalom, ti ljudi su došli vidjeti demostraciju sile svoje reprezentacije, a gledali su frustrirajuću nemoć u sudaru s odlično organiziranom Hrvatskom.

Štoviše, mogli su biti sretni što imaju samo gol zaostatka. Naime, u 42. minuti domaća obrana bila je svedena na ulogu statista, ali udarci Kramarića i Budimira nisu odsjeli u mreži, iako se radilo o stopostotnim prilikama. Religioznim Portugalcima u tim se trenucima vjerojatno činilo da na njihovu reprezentaciju pazi Sveti Antun Padovanski, svetac zaštitnik Portugala.
Izmjene

Nakon povratka s odmora na teren su kročili Rafael Leao, Joao Cancelo, Nelson Semedo i Diogo Jota, što je jasno pokazalo da Roberto Martinez više nego sigurno kipi od nezadovoljstva. Nakon manje od tri minute ispostavilo se da je Španjolac na klupi Portugala imao nos za izmjene. Naime, Semedo je probio desnu stanu, a Jota je pospremio u mrežu njegovo przemno ubacivanje na vrh peterca – 1:1.

Dalić je u 54. minuti odgovorio uvođenjem Luke Sučića, Marija Pašalića i Ivana Perišića, umjesto Modrića, Majera i Kramarića. Nekih stotinjak sekundi kasnije pokazalo da izbornik naše reprezentacije može parirati Martinezovom osjećaju za zamjene. Mario Pašalić odapeo je s vrha šesnaesterca, Costa je jedva skrenuo loptu u prečku, a Budimir je taj otpadak pospremio u mrežu – 1:2.

Za razliku od prvog poluvremena, Portugalci su u nastavku pronašli formulu za stavljanje hrvatske obrane na velika iskušenja. Tako je u 63. minuti Pongračić u zadnji tren zaustavio Cancelov nalet unutar šesnaesterca, a nešto kasnije prizemni udarac Brune Fernandesa od bloka se odbio nekoliko centimetara od stative.

Domaći pritisak iznjedrio je tri vrlo opasne situacije u 67. i 68. minuti. Realno, u tim trenucima naša je reprezentacija imala nevjerojatno puno sreće. Nakon toga opet je uspostavljena terenska ravnoteža, protkana nastojanjima Portugalaca da odigraju akciju vrijednu prilike za izjednačenje.

Umjesto toga su dočekali još jednu školsku akciju hrvatskih reprezentativaca u 82. minuti. Nakon duplog pasa s Brunom Petkovićem, Sučić je izbio sam pred gol, ali Costa je uspio nogom obraniti njegov prizemni udarac. Bila je to nemoguće velika prilika za konačni nokaut. No, i ovako je uknjižena povijesna pobjeda u trenutku kada je takav rezultat bio najpotrebniji za pumpanje samopouzdanja.