“Kroz ruke” trenera Željka Živkovića prošli Modrić, Santini, Tomasov, Mršić

Kada je Marko Jurlina 17. rujna 1990. godine došao na svijet, tada 49-godišnji Željko Živković iza sebe je imao bogatu igračku karijeru i spremao se zakoračiti u trenerske vode. Dogodilo se to dvije godine kasnije u školi nogometa NK Zadar, u koju je iste 1992. godine prvi put zakoračio i Luka Modrić, koji je u autobiografiji zabilježio kako ga je prvi primio upravo trener Živković.

A nekih pet godina nakon Luke s istim je snovima u nogometni svijet ušao i Marko, koji će potom također na svom putu naići na jednog od zaštitnih znakova zadarske nogometne škole devedesetih, piše internetska stranica NK Zadarnove.

– Kod trenera Živkovića je primarno uvijek bilo rad, red i disciplina. Dobro se sjećam tog razdoblja, bilo je to neopisivo iskustvo, koje je ostavilo velik trag na moje formiranje kao mladog čovjeka. Sjećam se beskrajnih udaraca loptom o zid.

Uvijek je govorio: “Kako odigraš sa zidom, tako će ti se i vratiti.” Bezbroj puta nas je ispravljao i trudio se da što bolje savladamo nogometnu tehniku. Imao je strašnu privrženost prema svima nama. Svi smo osjećali da smo važan dio momčadi i bili smo sretni dolaskom na svaki trening – prisjeća se Jurlina.

A kako život često piše nevjerojatne priče, tako je i proteklog vikenda ponovno na zelenom travnjaku spojio učenika i učitelja. I to u službenoj utakmici. Na igralištu Drežlovac u Glavici, u sklopu županijske lige mlađih pionira, sastali su se NK Vrčevo, predvođeno 83-godišnjim trenerom Živkovićem i NK Zadarnova, pod vodstvom 33-godišnjeg trenera Jurline. A počelo je, dakako, srdačnim zagrljajem i prisjećanjem na dobra stara vremena.

– Otkada sam saznao da ću voditi utakmicu protiv bivšeg trenera, jedva sam čekao taj dan i jako sam se veselio susretu s njim. Prepoznao me odmah na prvu, malo smo se prisjetili naše generacije i nekih dogodovština, a i tijekom utakmice mi je često prilazio da bi prokomentirao neku situaciju s terena.

U jednom trenutku rekao mi je kako možemo popraviti izlazak iz presinga, što dovoljno govori koliko je i dalje u nogometu. A o njegovom znanju i shvaćanju igre da i ne govorim.

Simpatična situacija dogodila se i po završetku susreta.

– Na kraju utakmice kratko sam se zadržao u razgovoru s igračima kako to već inače biva, a on je došao do nas i rekao: “Momci, vidi se da imate dobrog trenera, bio je zanimljiv igrač, a i danas je dobar trener, ali realno to je sve zahvaljujući meni”. Naravno da smo svi “popadali od smijeha”.

No, ono po čemu je Živković ostavio poseban trag kod svojih učenika nije samo nogometno znanje, već prije svega ljudska veličina.

– Jednom sam na prijateljskoj utakmici teže ozlijedio koljeno. Već sljedećega dana trener mi je došao u kućnu posjetu, donio punu vreću banana, naranči i još nekih stvari i proveo dva sata u razgovoru sa mnom. I nakon toga me nastavio stalno zvati, raspitivati se kako sam i kada ću se vratiti.

Ostao mi je u sjećanju kao najbolji dokaz kako trener nije samo trener, već i odgajatelj, pedagog, na neki način produžena ruka roditeljima i to danas nastojim prenijeti u svoj rad. U klubu uvijek ističemo kako nam je najvažnije odgojiti djecu u zdravom sportskom duhu, a tko će se njih u konačnici baviti nogometom to ovisi o jako puno faktora – ističe Jurlina.

A “kroz ruke” gospodina Živkovića, nekad jako dobrog nogometaša, koji je u školi nogometa NK Zadar punih 25 godina, prošli su mnogi vrsni igrači. Dovoljno je spomenuti samo Luku Modrića, Ivana Santinija, Marina Tomasova, Antonija Mršića…

– Sjećam se kada je otac prvi put doveo Luku na trening. Taj dan smo radili vođenje lopte i pojavio se on, onako sitan i mršav. Rekao sam mu: “Ajde, Luka, evo ti lopta da vidim kako ti to vodiš.” Odmah se vidjelo da ima takav prirodan osjećaj da mu se lopta “zalijepila za špigete”. Osim toga, odmalena je bio nevjerojatan karakter. Da je bio u nekim davnim ratovima, siguran sam da bi bio vojskovođa kao Napoleon Bonaparte.

Ma čega god da se primio u životu, bio bi uspješan. Luka Kaliterna je rekao da nogometaša mora boljeti mozak od razmišljanja o igri i što će napraviti s loptom, a ne mišići. Naš Luka to jednostavno ima u sebi – prisjeća se šjor Željko Modrićevih početaka pa nastavlja o Santiniju.

– Za vrijeme treninga zadao bih igračima vježbu, odglumio da kratko napuštam teren i onda se sakrio iza grma da vidim tko radi, a tko ne. Santini bi sam udarao loptu, a ovi drugi bi se za***avali. Tako da ni njegov uspjeh nije slučajan.

Kada je riječ o djeci, sportu, ali i drugim životnim temama, često se zna povući paralela između tih vremena devedesetih i “ranih dvijetisućitih” i danas.

– Nogomet kao nogomet se nije puno promijenio, ali u naše vrijeme nismo imali toliko pomagala kao danas, koja omogućuju djeci da brže napreduju. Mi smo imali loptu, jedva neke čunjeve i kapice, a najviše smo koristili onaj zid na Banini. Od zida do zida, udarac, unutrašnja, primanje s okretom i tako bezbroj ponavljanja. Tako smo radili i napravili nešto.

Svakako, ukoliko zadarski nogometni bazen želi ponovno stvarati šampione kao nekada, mora poslušati savjete ljudi koji su u tom stvaranju sudjelovali.

– Mislim da se zadarski nogomet treba temeljiti na zadarskoj struci. Treba ulagati u domaći stručni kadar, jer je to dugoročno jedini put ka uspjehu. Uvijek će biti talentirane djece, a uvjeti za rad su sada neusporedivo bolji nego prije. Zato je najvažnije tko s tom djecom radi.

Uvijek mi je drago sresti mlade trenere poput Marka i vidjeti da postoje klubovi koji ulažu u njih. Osim toga, nikada se ne smiju zanemariti osnove nogometa. Djecu do 13. godine treba prije svega naučiti nogometnoj tehnici, da dobro barataju loptom, jer bez toga ne možeš igrati. Mislim da se danas premalo vremena posvećuje tome, mnogi bi htjeli preskakati stepenice, a to tako ne ide.

Impresivna je ljubav, entuzijazam i mudrost s kojom Željko Živković i danas priča o nogometu i svoje znanje prenosi na mlađe.

– Iako već imam koju godinu, mogu reći da jednako uživam u radu s djecom kao i nekada. Najvažnije mi je da djeca zavole nogomet i da se nauče sportskim vrijednostima i disciplini. Često mi treneri imamo veći utjecaj na djecu od samih roditelja i moramo uvijek biti svjesni važnosti te uloge, za kraj će legendarni zadarski trener.