Kako je počelo buđenja Košarkaškog kluba Zadar nakon rata, sezona koja je ostala u sjećanju i bez trofeja

Godina 1996. danas se u povijesti Košarkaškog kluba Zadar može promatrati kao početak jednog od najvažnijih razdoblja u modernoj eri kluba. Nakon ratnih godina, financijske neizvjesnosti i rezultatskih oscilacija, upravo je tada započeo proces stvaranja momčadi koja će dvije godine kasnije osvojiti prvi trofej u samostalnoj Hrvatskoj. U središtu tog preporoda nalazio se trener Danijel Jusup, čovjek koji je po drugi put preuzeo momčad (trenutačno odrađuje šesti i do sada najduži mandat) i udario temelje budućih uspjeha.

Zadar je sredinom devedesetih još uvijek živio od slavne prošlosti. Trofeji iz jugoslavenske lige bili su dio identiteta grada, ali stvarnost je bila znatno teža. Hrvatska košarka tek se formirala, klubovi su prolazili kroz tranziciju, a Zadar je tražio stabilnost i novu generaciju igrača koja bi mogla vratiti izgubljeni pobjednički mentalitet.

SRPANJ 1996. – Danijel Jusup s igračima na početku priprema

Blistavi juniori

Sezonu 1995./96. Zadrani su završili na devetom mjestu tadašnje Prve HKL, današnje Premijer lige. Ostvarili su svega deset pobjeda u 28 utakmica, a lošiji od Zadra bili su samo 10. Šibenik (8-20), 11. Alkar (7-21) i 12. Franck (5-23), koji je zapravo bio druga momčad Cibone. Bio je to rezultatski najslabiji trenutak u klupskoj povijesti kada je riječ o hrvatskom prvenstvu.

Ipak, postojalo je svjetlo na kraju tunela. Juniori Zadra koje je vodio Čedomir Perinčić osvojili su treći uzastopni naslov prvaka Hrvatske, čime je potvrđeno da klub i dalje ima talentiranu bazu igrača na kojoj se može graditi budućnost. Uz to, seniorska momčad uspjela je izboriti polufinale Kupa Hrvatske, gdje ju je zaustavio Split, a upravo je taj rezultat donio Zadru nastup u Europskom kupu, tada drugom po kvaliteti europskom natjecanju.

U svibnju 1996. na klupu se vratio Danijel Jusup, nakon prvog kratkog razdoblja iz sezone 1992./93. pa se može reći da je prije 30 godina započeo njegov prvi pravi posao u prvoj momčadi koji je trajao pune tri sezone. Jusup je zatekao momčad koja se sezonu ranije borila za ostanak, a u svom je radu, kao i danas, stavljao naglasak na agresivnu obranu, fizičku pripremu i kolektivnu igru.

NAJBOLJI IGRAČ – Stipe Šarlija

Nositelj igre bio je Stipe Šarlija, najbolji igrač lige u sezoni 1995./96., dok se iz Benstona vratio Petar Popović. Veliko pojačanje predstavljao je ostanak Joška Vukičevića, a važnu ulogu u stvaranju nove momčadi imao je i već etablirani šuter Marko Bulić, dok je angažiran i Amerikanac Robbie Johnson, razigravač i povratnik u klub. Paralelno s time u seniorski pogon počeli su se uključivati i talentirani juniori koji su prethodnih godina dominirali hrvatskom juniorskom košarkom. Predsjednik kluba bio je Petar Šale, a direktor Nebojša Belić.

Ozbiljna momčad

Vrlo brzo počeli su se vidjeti prvi obrisi ozbiljne momčadi. Zadar je ponovno postajao konkurentan na domaćim parketima, a posebno je odjeknuo europski iskorak u Europskom kupu. Momčad je izborila plasman među 32 najbolja sastava natjecanja, gdje ju je zaustavio grčki Apollon Patras. U hrvatskoj ligi pamti se domaća pobjeda (86:80) protiv Cibone u studenome 1996., koju su tadašnji mediji opisivali kao senzacionalnu. Na toj utakmici Bulić je postigao 31 koš. Cibona je u tom razdoblju bila dominantna sila hrvatske košarke, a pobjeda Zadra označila je jasnu najavu da se klub vraća prema vrhu.

PRIPREME NA BJELOLASICI – Petar Popović u prvom planu

Na kraju sezone Zadar je doigravanje izborio s četvrtog mjesta uz omjer 12-10, što je bio veliki iskorak u odnosu na godinu ranije. Ipak, put je zaustavljen u četvrtfinalu protiv Benstona, u seriji koja je ostala posebno upamćena po prekidu prve utakmice u Jazinama i kasnijem oproštaju Petra Popovića. Iako tada još nije bilo trofeja, upravo je sezona 1996./97. označila početak novog uspona Zadra. Momčad koju je slagao Jusup dobila je prepoznatljiv karakter, publika se ponovno počela vraćati u Jazine, a klub je nakon nekoliko teških godina ponovno počeo vjerovati da može konkurirati najboljima.

Real Madrid

U sezonama koje su slijedile Zadar je postupno hvatao kontinuitet. Klub je ponovno postajao konkurentan najvećima u hrvatskoj košarci, a momčad je stjecala pobjedničko samopouzdanje.

Vrhunac tog procesa dogodio se 1998. godine kada je Zadar osvojio Kup Krešimira Ćosića, prvi trofej u samostalnoj hrvatskoj državi. Za grad koji živi košarku taj trofej imao je golemo značenje. Bio je to simbol povratka Zadra na vrh hrvatske košarke i potvrda da klub ponovno pripada elitnom društvu. Mnogi će reći da je upravo taj trofej spasio kontinuitet velike zadarske tradicije u godinama nakon raspada Jugoslavije. Nije to bio spektakularan uspon preko noći, a europski pečat dogodio se u sezoni 1998./99., kada je Zadar u Euroligi posljednji put u Jazinama ugostio slavni Real Madrid.

Jusupov utjecaj nije se mjerio samo trofejem. On je stvorio temelje mentaliteta koji će obilježiti klub i u kasnijim godinama. Njegove momčadi bile su borbene, tvrdoglave i natjecateljski neumorne. Kada se govori o velikim prekretnicama u povijesti KK Zadar, 1996. godina zauzima posebno mjesto. Tada nije osvojen trofej, ali je započet proces koji je vratio Zadar na pobjedničke staze. Upravo zato povratak Jusupa 1996. godine mnogi smatraju jednim od najvažnijih trenutaka moderne povijesti kluba.

Momčad Zadra 1995./96.

Robbie Johnson, Jurica Ružić, Ivan Zrilić, Tiziano Mazija, Marin Pestić, Miro Dundov, Petar Popović, Branimir Longin, Marko Bulić, Stipe Šarlija, Kristijan Ercegović, Tomislav Ružić, Joško Vukičević, Marko Žorž. Trener: Danijel Jusup.