I DALJE NE ISPUŠTA LOPTU! Dragan Župan o Zadru, Varoši i HNL danima: 'Mogla bi se napisati knjiga o svemu što sam prošao sa Zadrom'

Nogomet je obilježio život Dragana Župana (1982.). Od prvih koraka u Zadru pa sve do prvoligaških dana, uspona i padova kluba te danas veteranskog nogometa – iza njega su desetljeća na terenu i brojne uspomene. Posljednji uspjeh upisao je s veteranima Varoši, s kojima je osvojio naslov županijskih prvaka. U razgovoru nam je otkrio koliko mu znači Zadar, zašto se još ne odvaja od lopte i koje trenutke nikada neće zaboraviti.

I dalje ste aktivni u nogometu?

– Koliko mogu, jesam. Nisam više stalno unutra kao prije, ali Varoš je moja ekipa i teško se odvojiti. Seniorski nogomet igram za Novalju u Trećoj ligi Zapad. Veteran sam odavno, ali ne dam se i guram seniorski nogomet koliko mogu. Prošle zime igrao sam Drugu ligu za bibinjski Tornado kako bih pomogao svom prijatelju Mati Bugariji. Nakon toga više nisam mogao igrati za seniore Varoši – kaže Župan, kojem je nogomet prva ljubav koja se ne zaboravlja, a u »slobodno vrijeme« radi kao trgovački putnik.

Zadar i Arbanasi

Kada ste počeli igrati nogomet?

– Sa sedam godina. Strah me i pomisliti koliko je to godina.

Tko vas je trenirao u počecima?

– Žarko Anđelić, Davorin Matošević i pokojni Miško Paunović u Zadru. Kasnije sam prošao dosta trenera, bio u Arbanasima, otišao u Hajduk, a poslije se zna – Uskok, Šibenik, Zadar, Međimurje, Istra…

Je li nogomet ispunio vaša očekivanja iz mladih dana?

– Je, sigurno. Najviše zato što sam igrao Prvu ligu sa svojim Zadrom. To mi je bila najveća želja. Rodio sam se ovdje, svi moji vole Hajduk, Dalmatinci smo, ali meni je Zadar sve. Odigrao sam zapaženu ulogu u svim ligama, dao sam maksimum i ponosan sam na to.

Županovi HNL dani u dresu Zadra

Ipak, često ističete žal zbog situacije u klubu…

– Žao mi je što se dogodilo Zadru i što se klub nikako ne može izvući iz tih nižih liga. To me boli. Ali postoji jedna stvar kojom se malo tko može pohvaliti – igrao sam u Novalji sa svojim sinom Šimom, koji danas nastupa u Hrvatskom vitezu Posedarje. I moja kći Zara, također velika životna radost. To mi nitko ne može platiti. Uspio sam u životu.

Kako danas gledate na godine provedene u HNL-u?

– Prošao sam stvarno sve. Mogla bi se napisati dobra knjiga o svemu što sam prošao sa Zadrom. Bilo je puno više lijepih nego ružnih trenutaka, ali opet mi je najviše žao zbog ovoga gdje je klub danas.

Vidite li Zadar ponovno u vrhu hrvatskog nogometa?

– Iskreno, trenutačno ne vidim, ali nadam se da se varam.

Kvalifikacije 2007.

Koji vam je najdraži trenutak u dresu Zadra?

– Kad smo 2007. ušli u Prvu ligu kroz kvalifikacije protiv Pule. To nikad neću zaboraviti. Na Stanovima je bilo devet do deset tisuća ljudi, tribine krcate. Dobili smo ih 3:0 doma, pa 3:2 u Puli. Slavilo se cijelu noć i sutradan. To su trenuci za cijeli život.

Slavlje u Puli nakon povratka u Prvu HNL: Dragan Župan, Mate Duilo, Tomislav Rogić, Marin Tomasov, Josip Bilaver, Josip Butić

Te sezone na Stanovima bile su posebne…

– Jesu. Stanovi su tada bili tvrđava, tamo su svi padali. Poslije se to izgubilo, ali te sezone su mi najdraže. Rado se sjetim i kasnijeg razdoblja, kada je u klub za direktora došao Svetko Ćustić i preuzeo nas u situaciji u kojoj smo bili bez struje i vode te ispali u Treću ligu. Tada sam se vratio u Zadar, a Ćustić je brzo pohvatao konce i posložio klub na svim razinama. Veliki posao u tom razdoblju odrađivao je i njegov prvi suradnik Roman Morović. Vratili smo se u Drugu ligu i, kako je krenulo, vjerujem da bismo s Ćustićem brzo došli natrag u HNL. Šteta što nije bilo više podrške i sluha.

Kakav je vaš dojam o radu Svetka Ćustića?

– Sve pohvale. Mislim da je radio transparentno i pošteno, borio se koliko je mogao s onim što je imao. Ulagao je svoje vrijeme i sebe maksimalno. Ne znam što bi netko mogao loše reći o čovjeku kojem je sin Hrvoje poginuo na travnjaku igrajući utakmicu u dresu Zadra.

Zašto ste na kraju otišli iz kluba?

– Otišao sam kad sam vidio u kojem smjeru sve ide nakon Ćustićeve smjene 2019. Ne bih ulazio u detalje, ali sve ja jasno kada se vidi gdje je klub danas.

Vraća se razigravanje za prvaka

Punih desetljeće i pol malonogometnu ligu veterana vodi Drago Dražević, koji je na kraju sezone okupio tri najbolje momčadi, kao i nagrađene pojedince. Dva priznanja završila su u rukama igrača Varoši, za najboljeg igrača (Mate Bugarija) i najboljeg strijelca (Frane Fatović, 38 golova). Najbolji vratar je Rafael Baričić (Riba nekretnine).

PEHAR ZA KAPETANA – Drago Dražević i Dragan Župan

– Nikada nismo imali toliku dominaciju jedne momčadi kao što je to bio slučaj s Varoši ove sezone. Zaslužuju čestitke za prvo mjesto, kao i svi ostali koji su dali doprinos kako bi ovo natjecanje prošlo u najboljem redu. Hvala i našim sucima Krešimiru Zriliću, Josipu Braliću i Damiru Lergi – rekao je Dražević.

Liga se ove godine najprije igrala dvokružno, 24 kola, nakon čega je prvih šest klubova nastavilo natjecanje u Ligi za prvaka, dok su se ostale momčadi razigravale za plasman od sedmog do 13. mjesta.

– Pokušali smo s ovim formatom, a sljedeće sezone vratit ćemo polufinale i finale u doigravanju za prvaka, kao što je to bio slučaj i ranijih sezona. Dojam je da takav sustav natjecanja daje veću neizvjesnost – zaključio je Dražević.

Treninzi u Perivoju

Posao, utakmice, stignete li trenirati?

– Ne mogu bez toga. Dva-tri puta tjedno treniram s veteranima, stalno sam u Perivoju Vladimira Nazora, ili, kako mi to kažemo, u parku. Cijeli život sam tamo i nadam se da ću biti što duže. Seniorskom nogometu će doći kraj, ali dok bude zdravlja, igrat ćemo veterane i družiti se.

Varoši odlično ide ove sezone.

– Imamo jednu neriješenu utakmicu, sve ostalo smo dobili. Šteta za tu jednu utakmicu. I seniori Varoši igraju u subotu finale Prve lige protiv Sinjoretova.

Kako je nastala veteranska ekipa Varoši?

– Dosta nas prije nije imalo godine za veterane pa smo čekali pravi trenutak. Svi smo igrali u Varoši i onda smo Marko Vukić i ja rekli: »Ajmo napraviti dobru ekipu.« Igramo turnire, ligu, družimo se – ništa previše ozbiljno, ali gušt je.

Planirate li i državna veteranska natjecanja?

– Bili smo već, ali ja nisam mogao igrati. Ove godine su igrali pod Bibinjama, a sljedeće ćemo opet sigurno ići. Samo treba vidjeti pod kojim imenom.

Može li zadarski mali nogomet/futsal konačno izaći iz lokalnih okvira?

– Mislim da može. Liga se posložila, ljudi rade i nadam se da su na dobrom putu. Treba im podrška i vjerujem da ćemo uskoro imati drugoligaša, možda jednog dana i prvoligaša.

Prvaci ŽMNL od 2015.

2015. HV 91

2016. HV 91

2017. HV 91

2018. Figurica

2019. Klesarstvo Katuša

2020. Zadranka

2021. Sabunjar

2022. Zadranka

2023. Zadranka

2024. Riba nekretnine

2025. Arbanasi

2026. Varoš