FOOTOPIS: Novi format Lige prvaka je pun pogodak, a tome je pomogla - Superliga

Liga prvaka je konačno postala ono što joj kaže naziv – liga! I nakon prvih 18 odigranih utakmica možemo se složiti kako je UEFA pogodila s novim formatom. Okršaji Milana i Liverpoola, Intera i Manchester Cityja, Monaca i Barcelone te madridskog Reala i Stuttgarta prikovali su za ekrane i one koji se u natjecanje ‘uključe’ tek tijekom nokaut faze, a nisu razočarali ni susreti ‘manjih klubova’. Postavlja se pitanje zašto je krovna europska nogometna federacija toliko čekala na reformu najprestižnijeg klupskog natjecanja, koji je već godinama vapio za promjenom? Kada malo bolje analiziramo skupine u zadnjih 10 godina doći ćemo do zaključka kako je napetost i uzbudljivost susreta Lige prvaka od rujna do prosinca potpuno isparila.

Prošlogodišnja skupina F gdje su snage odmjerili Borussia Dortmund, Newcastle, Milan i PSG, ili pak skupina B iz sezone 2018-19 u kojoj su se sučelili Barcelona, Tottenham, Inter i PSV, rijetki su primjeri grupa koje su uistinu zadržale dramatičnost do samog kraja, pritom garantiravši spektakularne oglede ‘teškaša’. Doduše, svjedočili smo i situacijama u kojoj su nositelji znali podbaciti pa završiti u Europskoj ligi ili na četvrtom mjestu (Manchester United, Inter, Barcelona), ali većinu puta smo u grupama gledali isti scenarij koji glasi – nominalni favorit osvoji 12 ili 10 bodova nakon prve četiri utakmice pa se njihovi završni sudari s protivnicima pretvore u lagane treninge s B postavama.

Novi format bi trebao takve situacije eliminirati (iako ne potpuno), a svoje rođenje duguje neuspješnom pokretanju tzv. ‘Superlige’, koja je iz temelja uzdrmala europski nogomet prije tri godine. Za one koji su zaboravili, Arsenal, Chelsea, Liverpool, Manchester City, Manchester United, Tottenham, Milan, Inter, Juventus, Real, Atletico Madrid i Barcelona su u travnju 2021. osnovali novo natjecanje u kojem je trebalo sudjelovati 20 klubova, koji bi bili podijeljeni u dvije skupine. »Mladi u dobi od 16 do 24 godine gube interes za nogomet ili ga uopće nemaju, jer je u ponudi previše loših utakmica, a oni imaju druge platforme koje im zaokupljaju vrijeme i interes. Zato smo u ovih 12 klubova shvatili da nogomet mora postati atraktivniji na globalnoj razini. Mladi gube interes za nogomet jer im je dosadan. Trebamo više atraktivnih utakmica, kako bismo odložili svoje tablete i igrice te uživali u nogometu. Liga prvaka atraktivna je samo od četvrtfinala nadalje« – rekao je tada Florentino Perez, jedan od glavnih ideologa i zagovornika Superlige.

Sama ideja zatvorene lige velikana stvorenoj po uzoru na NBA ligu sama po sebi je promašena, da ne kažemo degutantna, a javna osuda odmetnika stizala je sa svih strana. Pobunili su se navijači, ponajviše u Engleskoj, a najžustriji prosvjednici bili su ispred Stamford Bridgea gdje su se čule pjesme ‘ Stvorena od siromašnih, oteta od bogatih’. Upravo su se londonski Bluesi i Manchester City prvi povukli iz Superlige, a onda je uslijedio domino-efekt među ostalim engleskim klubovima. Time se ta zatvorena liga urušila kao kula od karata, no poruka je očito poslana. Nezadovoljstvo najvećih trenutnim formatom (ali i financijskim kolačem) rezultirala je reakcijom predsjednika UEFA-e Aleksandra Čeferina, koji je sa svojim suradnicima morao pronaći način kako im udovoljiti. Rješenje je pronađeno u ligi od 36 klubova, gdje će svaki klub igrati osam utakmica, i to svih osam s različitim protivnicima.

Skepsa je postojala, pogotovo kada se ‘nova Liga prvaka’ predstavila javnosti, dijelom i zbog činjenice što format od 32 momčadi smještenih u osam skupina djeluje najizbalansiranije. Ali Liga prvaka nije Svjetsko prvenstvo. Na Mundijalu se igraju tri utakmice na neutralnom terenu, a tu se svakakva iznenađenja mogu dogoditi. Na šest utakmica najčešće ispliva kvaliteta, a uzimajući u obzir raskorak u budžetu između uglednika iz Liga petice i njihovih suparnika, onda ne treba toliko čuditi što je dinamika grupe jasna i prije samog starta.

Promjena je jednostavno bila nužna.