Kroz igru djeci približavamo svijet borilačkih vještina

Brojni uspjesi, medalje i priznanja u 2023. godini ostvareni su u režiji Taekwondo kluba Plovanija Zadar čiji su članovi, iako je tek početak 2024. godine već počeli s radom. Mnogo toga dobroga polučio je ovaj klub u posljednjih nekoliko godina, a gotovo sve pod »redateljskom palicom« Antonija Čačića, osnivača kluba, trenera te predsjednika.

– U taekwondo sam ušao sa 16 godina, što je relativno kasno za ovaj sport. Kao natjecatelj smatram da sam postigao sasvim dovoljno, bio na međunarodnim turnirima, prvenstvima Hrvatske i tako dalje, no s 24 godine sam krenuo raditi kao trener. To sam kombinirao četiri godine i onda se potpuno prebacio u trenerske vode. Iskreno, ne znam kako sam došao u to, jednostavno se dogodilo. Još uvijek se borim, u veteranskoj konkurenciji, što mi je više za užitak i ostanak u formi – započeo je Čačić dodajući kako početni žar i ambicija još uvelike gore.

– Nikada nisam imao veći žar nego sada. Počeo sam kombinirati još neke sportove i jedan sport vuče drugi. Ne prođe mi dan bez treninga, osjećam se kao da sam izašao iz kalupa. Uvijek mogu i moram naći barem sat vremena u danu za sebe.

Kombinacija sportova

Ova korejska borilačka vještina nastala je u prošlom stoljeću spajanjem nekoliko borilačkih vještina popularnih u to vrijeme, međutim taekwondo nije samo kombinacija borilačkih vještina.

– Ovaj sport je sve. Djecu učimo i pokazujemo im da se taekwondo sastoji i od nogometa i od košarke i tako dalje. Treba raditi sve sportove kako bi bili dobri u taekwondou. Najbolji primjer uspješnosti taekwondoa u drugim sportovima je Zlatan Ibrahimović. Čovjek je zabio golove s praktički svim taekwondo udarcima kroz karijeru. Bavim se rekreativno nogometom i to mi je poguranac za moj primarni sport – kazao je Čačić.

TK Plovanija s radom je krenuo 2009. godine, a danas u svojim redovima broji 80-ak članova, najviše djece.

– Prezadovoljni smo, kako s djecom, tako i s uvjetima te smjerom u kojem ovaj naš put vodi. Treniramo u dvije škole, OŠ Zadarski otoci i OŠ Bartula Kašića. Najponosniji smo na naše najmanje članove, one od tri do šest godina i to nam je zapravo najljepši dio posla. Odatle sve polazi. Najmanji su najzanimljiviji, ali i najbrojniji. Nakon tih najmlađih idu mlađi kadeti, kadeti, juniori, seniori i veterani, gdje spadamo moji prijatelji i ja. Veteranski dio je više individualni za sada, no nadam se kako će i to krenuti grupno – objasnio je Čačić.

– Kako sam rekao najveći užitak je s najmanjima, a onda kasnije postepeno uvodimo »ozbiljnost«. Kod najmlađih omjer igre i taekwondoa je recimo 95:5 posto, a kako djeca rastu ti postoci se lagano okreću. Kada su kadeti recimo da je situacija 60:40 posto na stranu igre, a sve dalje nema baš puno igre, nego se radi maksimalno ozbiljno. Kroz tu veliku količinu igre zainteresiramo djecu za naš sport. Oni ni ne osjete da treniraju taekwondo u početku. Prvi dio je vizualan tako da neki učenici sjede na klupi prvih nekoliko treninga i onda kada osjete da je došlo njihovo vrijeme da se uključe, uđu u borilište i krenu u program. Radimo sve polako, bez žurbe, čekamo da se djeca opuste. Kada se tako opuste, onda ih više ne možemo izvaditi iz dvorane. Najgore je raditi nešto naglo ili forsirati, tako da ne vidimo smisao u tome.

Fizička spremnost

Kako Čačić kaže gotovo 90 posto članova u mlađim selekcijama dolazi na taekwondo rekreativno, a ne natjecateljski.

– Natjecatelji treniraju šest puta tjedno, pogotovo juniori ili kadeti. Osim toga oni moraju i sami trenirati kod kuće još dodatno, pogotovo oni koji su u borbama. Isto tako, želimo postići razinu na kojoj natjecatelj nas trenere vuče za rukav i traži više treninga. S takvim žarom mogu se stvarati veliki rezultati. S druge strane, rekreativci nam dolaze dva ili tri puta u tjednu, pa čak i da dolaze jednom tjedno dobro je, bitno je da su »unutra« u treningu. Učimo djecu da moraju i sami znati trenirati jer na kraju, u borbi su sami. Suludo je da zahtijevamo od rekreativaca da moraju doći tri puta tjedno na trening ili ćemo ih ispisati, to ne postoji kod nas – kazao je Čačić.

Osim sjajne fizičke pripremljenosti, iznimno je važna mentalna i psihička priprema borca.

– To je istraživanje. Važno je uključiti roditelja kod djece koja se žele ovim sportom baviti profesionalnije. Potrebno je kontinuirano praćenje i objasniti je djetetu da mu je ovo kao posao, dakle potpuna predanost sportu. Kombinacija s roditeljima je, barem koliko mi u klubu imamo iskustva, vrhunska. Kažemo roditeljima da je njihovo dijete za to i pokušajte da dijete trenira. Ako se može ostvariti super, ako ne uvijek može biti rekreativac – istaknuo je Čačić dodajući koliko je taekwondo uistinu opasan sport.

– Gledajte, jedan udarac i gotovo. Nisam lud pustiti dijete u borbu, to govorim i kao trener i kao roditelj. Bolje je da trenira u početku forme, »bori« se protiv zamišljenog protivnika. Upravo zbog opasnosti dug je uvod u ovaj sport. Ne može svatko na natjecanje u borbama, a niti ja želim da svi idu. Današnji udarci i općenito taekwondo nije toliko usmjeren na »uništavanje« protivnika, nego na osvajanje bodova, tako da su udarci mekši nego prije i brži, ali svejedno sport je prilično opasan – zaključio je Čačić.

Fenomen Cro Copa

Najveći hrvatski borac svih vremena Mirko Filipović, među ostalim, majstor je taekwondoa i upravo su on te njegova karijera nepresušan izvor motivacije za mlađe borce.

– On je sam i sa svojom »ludom« glavom napravio karijeru. Uzeo je jedan udarac i ponavljao ga tisuću, dvije ili deset tisuća puta. Samo je ponavljao i ponavljao. Takav kao on rađa se jednom na ne znam koliko ljudi, međutim stvarno je inspiracija za sve nas koji smo u borilačkim sportovima.

Mirni i povučeni momci

Predrasuda koja se vuče oko borilačkih sportova je da ih treniraju djeca koja imaju problema s agresivnošću.

– To nije istina. Postoje tu i tamo takvi slučajevi, ne mogu reći da ih nema, ali to je baš rijetko. Dolaze smireni momci, povučeni, koji se ispucaju u dvorani i ovako u društvu, u nekom noćnom klubu ili kako već ne rade probleme. Na kraju dana niti im je to potrebno jer znaju posljedice kako u našem klubu, tako i općenito, a i mi ih na treningu znamo prilično umoriti – kazao je Čačić dodajući kako njegovi borci nisu svjesni svoje moći.

– Mislim da ne znaju koliko su jaki, a i ne trebaju to istraživati. Ovako kako je sada je odlično.