Možda je dobro što smo dotakli dno, to nas je osvijestilo i počeli smo novu priču

Bilo je to praktički prvo ljeto nakon 31 godinu da hrvatska košarkaška reprezentacija nije razočarala sportsku javnost. Družina Josipa Sesara, obilježena snažnim zadarskim pečatom u vidu pomoćnog trenera Ivana Perinčića, stručnjaka za kondicijsku pripremu Marija Mandira i košarkaša Zadra Darija Drežnjaka, očekivano je protutnjala kroz pretkvalifikacije za odlazak na Europsko prvenstvo koje se za dvije godine igra u Finskoj, Latviji, Poljskoj i na Cipru, da bi potom bez velikih riječi i bez imperativa rezultata, ali s velikim žarom i pritajenom nadom u srcu, otputovala na pretkvalifikacijski turnir za Olimpijske igre koji se igrao u Istanbulu.

I dok suparnici u skupini i nisu bili iz najvišeg, a valja to kazati ni iz drugog europskog ešalona, ždrijeb je bio tako posložen da je bilo prilično izvjesno da će u velikom finalu s druge strane parketa stajati Turska.

Sreća umjesto gorčine

Reprezentacija Ergina Atamana, premda desetkovana izostancima i bez dva od tri, a vjerojatno i tri od šest svojih najboljih igrača, predstavljala je ozbiljan zalogaj, pogotovo pred domaćom publikom u Sinan Erdem Areni, no na koncu su se Turci bez svojih »janjičara« u vidu naturaliziranih igrača pokazali kao suparnik kojemu su oči veće od želudca, što su Dario Šarić i kompanija vješto iskoristili da barem nakratko razvesele napaćenu košarkašku javnost.

Važan kotačić u Sesarovoj ovoljetnoj »kaznenoj ekspediciji« bio je i visoki Mostarac Dario Drežnjak koji je s reprezentacijom prošao oba »kaznena ciklusa«. Prvi, protiv Irske i Luksemburga, bio je »kazneni« za igrače. Drugi, protiv Belgije, Švedske, Nizozemske, Ukrajine i na koncu Turske, bijaše »kazneni« za – protivnike.

– Meni je uvijek posebno zadovoljstvo igrati za Hrvatsku, a tako je bilo i ovoga ljeta. Od samog početka priprema u srpnju uživao sam biti dijelom reprezentacije. Premda smo na početku igrali sa slabijim suparnicima i momčadima nešto niže reputacije, svejedno sam imao veliku želju predstavljati svoj narod. Turnir u Istanbulu je na koncu bio svojevrsna nagrada za prijašnje utakmice i za sav trud koji smo uložili – kazao je Dario Drežnjak.

Hrvatska je ljeto zaključila s učinkom od devet pobjeda iz devet odigranih službenih susreta, a dodamo li tome i pripremne utakmice omjer je savršenih 13-0. Za hrvatsku košarku, konačno sretan broj. Na koncu je sve kulminiralo velikim slavljem u Istanbulu pred deset tisuća protivničkih navijača.

– Izuzetno smo zadovoljni rezultatom. Napokon se doma vraćamo s pozitivnim iskustvima, sa srećom oko srca, umjesto gorčine u ustima. Pokazali smo dobru igru i postavili čvrste temelje za dalje. Kada podvučem crtu, bilo je ovo jako uspješno reprezentativno ljeto – dodao je stariji brat Drežnjak.

Hrvatska je u najveći turski grad ispraćena bez velikih očekivanja i bez pritiska javnosti koja je u posljednjim godinama navikla na velika razočaranja. Ako bi se povlačile paralele, atmosfera bi se mogla usporediti s onom uoči početka pretkvalifikacijskog turnira za Olimpijske igre u Rio de Janeiru koji se početkom ljeta 2016. održao u Torinu.

– Reprezentacija je u posljednje vrijeme pala na niske grane, ali rekao bih da nam je činjenica da smo »dotakli dno« čak i pomogla jer smo se osvijestili i vidjeli gdje smo. Na koncu smo se dočekali na noge, krenuli ispočetka i kroz pretkvalifikacije za EuroBasket gradili naš put od temelja.

To nam je dosta pomoglo i napunilo nas samopouzdanjem. Postali smo prava družina i sve se okrenulo u našu korist. Uoči samog turnira očekivanja javnosti nisu bila velika, željeli smo napraviti pozitivnu priču, ali nitko nije tražio pobjedu nad Tuskom koja je, prije svega puno uložila u organizaciju, a onda ima i dobru reprezentaciju.

Ipak, mi smo u Istanbul otputovali napunjeni samopouzdanjem te smo vjerovali u sebe, pogotovo nakon što su nam se priključili igrači poput Darija Šarića, Ivice Zupca, Marija Hezonje i Jaleena Smitha. Nismo uokolo pričali o tome da ćemo nešto napraviti, već smo ostali skromni, naporno radili i čekali svoju priliku, a kada nam se ona ukazala mi smo je iskoristili – istaknuo je 25-godišnji krilni centar.

FIBA

Belgija prijelomnica

Uoči početka turnira puno se pričalo o susretu protiv Belgije koju je s klupe vodio zadarski stručnjak Dario Gjergja. Premda tek sjena reprezentacije koja je u proteklim godinama ostvarivala jako dobre rezultate i praktički bez čitave momčadi s prošlogodišnjeg Europskog prvenstva, narativ je bio takav da su upravo Belgijanci najozbiljniji suparnik u grupi.

Bio je to dijelom i »spin« zbog načina na koji je Josip Sesar došao na klupu Hrvatske i prljavih igara koje su se pritom odigrale u pozadini, nedvojbeno na štetu Gjergje, ali dijelom ipak i pokazatelj koliko se Belgiju cijenilo u stručnom stožeru hrvatske reprezentacije.

– Treba biti realan i kazati da Belgija nije na razini na kojoj je bila na prethodnim prvenstvima, no pobjeda protiv ipak renomiranog suparnika, pogotovo na tako uvjerljiv način, dala nam je veliki vjetar u leđa i napunila nas samopouzdanjem. Nakon te utakmice smo bili svjesni da možemo osvojiti turnir te smo čvrsto vjerovali u sebe – naglasio je Drežnjak.

Premda površni pogled na statistiku to ne otkriva, košarkaš Zadra je odradio prilično bitnu rolu u uspjehu hrvatske reprezentacije u Istanbulu. Na koncu je turnir završio sa skromnih 3.5 poena i 1.6 skokova po susretu, no pritom je bio prva i jedina alternativa Šariću na poziciji krilnog centra, čime je omogućavao najboljem igraču Hrvatske dvanaestak minuta prijeko potrebnog odmora.

– Često sam kritičan prema samome sebi i svojim igrama te smatram da sam nisam dao onoliko koliko sam mogao. Uvijek se može i treba bolje, ali nadam se da sam ugradio svoj kamenčić u mozaik momčadskog rezultata i da sam svojim izdanjima na parketu pomogao reprezentaciji.

Nakon završetka prvog dijela programa, točnije pretkvalifikacija za EuroBasket, imao sam problema s leđima te sam pet dana bio izvan treninga. Točno u prijelomnom razdoblju kada smo u momčad pokušavali uklopiti novopridošle igrače bio sam izvan trenažnog procesa, što je nedvojbeno utjecalo na moja kasnija izdanja i vratilo me dosta unatrag.

Dijelom i zbog toga, nisam uspio dati Hrvatskoj ono što sam se nadao. Ipak, moje igre su na koncu zapravo nebitne. Jedino što je bitno je rezultat momčadi, a na meni je da se što je moguće bolje spremim za predstojeće reprezentativne izazove kako bih više doprinio – poručio je krilni centar iz Mostara.

NBA mentori

Priključenje Darija Šarića i Ivice Zupca reprezentativnim pripremama blagotvorno je djelovao na čitavu hrvatsku reprezentaciju, što je bilo jasno vidljivo na parketu, ali i samo treniranje s »mačcima« takve klase imalo je pozitivan učinak na ostatak igrača, što je i Drežnjak posebno istaknuo.

– Bilo je to fantastično iskustvo koje mi je osobno jako puno značilo. Želio sam vidjeti kako oni pristupaju košarci, kako pristupaju radu, te pokušati nešto naučiti od njih. Samim svojim prisustvom, razgovorima i savjetima, momci su pomagali ne samo meni, već čitavoj reprezentaciji.

Premda igraju u NBA ligi, riječ je o izuzetno skromnim ljudima koji su se izvrsno uklopili u družinu. Oni su prihvatili nas, mi smo njih i zaista je bilo gušt igrati s takvim igračima i upijati njihove savjete kako se ponašati na terenu i van njega. Prenijeli su na nas svoje NBA iskustvo te iskustvo utakmica na najvišoj razini.

Velika je stvar bila upijati znanje od Darija i Ivice, tim više što su obojica jako bliski mojoj poziciji. Nadam se da ću ponovno imati tu priliku i jedva čekam iduće okupljanje – zaključio je Drežnjak.