Ivanov i Stipčević odigrali zadnje utakmice i zaključili uspješne karijere

Minuli dani donijeli su »posljednji ples« dvojice nekadašnjih košarkaša Zadra. Ive Ivanov i Rok Stipčević zaključili su bogate i trofejne igračke karijere i odlučili lopti kazati zbogom. Obojica na gostujućim terenima, obojica izvan Zadra, svoga grada gdje su napravili prve prave košarkaške korake i svojim izdanjima na parketu uveseljavali uvijek temperamentne mase navijača u starim Jazinama i suvremenom Krešinom domu.

Rok Stipčević

Pola godine mlađi Rok Stipčević prvi je »objesio tenisice o klin«. U utorak navečer, nešto prije 22 sata, u Domžalama, u susretu u kojem je s 19 poena bio jedan od najboljih igrača svoje momčadi. Ipak, Helios je bio jači i s ukupnih 2-0 izborio plasman u finale slovenskog prvenstva. Nije to bio oproštaj kakav veliki radnik i sportaš poput Stipčevića zaslužuje. Van svog grada, van dvorane koju je posljednje tri godine zvao svojom.

No, tako je ispalo. Premda često neopravdano osporavan, Stipčević je svojom srčanošću i pristupom košarci pokazao put brojnim sportašima. Još od debija s nepunih 18 godina, preko mukotrpnog dokazivanja u Boriku, pa do uloge razigravača u najmoćnijem Zadru u posljednjih dvadesetak godina, onom s kraja prvog desetljeća 21. stoljeća, koji se upisao u povijest kao prvi hrvatski klub s nastupom na završnom turniru europskog natjecanja od osamostaljenja države.

Put ga je potom odveo do Cibone, godinama neizostavne postaje brojnih zadarskih košarkaša, u čijem je dresu igrao i Euroligu. Uslijedile su tri sezone u talijanskim klubovima, da bi se nakon kratkog izleta u Tofas, Stipčević vratio na Apeninski poluotok, gdje je proveo naredne četiri sezone. Uslijedile su epizode u Rytasu i Fortitudu, da bi svoje košarkaške putešestvije zaključio u Novom Mestu u dresu Krke, za koju je nastupao posljednje tri godine.

Kada se podvuče crta, šest trofeja, od čega četiri sa Zadrom, tisuće i tisuće koševa, mnoštvo asistencija i višegodišnji nastupi za reprezentativne selekcije koji su, uz zlatnu medalju na Mediteranskim igrama u Pescari, kulminirali dvama Europskim prvenstvima i jednim Svjetskim prvenstvom. Kapa dolje.

Ive Ivanov

Dan nakon, u srijedu, karijeru je zaključio i nekadašnji kapetan Zadra Ive Ivanov. Također daleko od doma, također van dvorane koju je posljednje dvije godine zvao svojom. Kao i Stipčević, i Ivanov je u prvoj momčadi Zadra debitirao u sezoni 2003./04. te je također preko Borika tražio put do matičnog kluba.

Ivanovu je trebalo nešto duže, te je uz međustepenicu u Zaboku, svoj povratak u Zadar »ulovio« tek 2010., taman se mimoišavši s drugim protagonistom ove priče. Ivanov je na Višnjiku ostao do 2015., nakon čega se otisnuo u Krku, da bi po sezonu proveo u Šibeniku i MZT-u, uz kratki boravak u Zadru, prije nego se 2019. ponovno vratio u najdraži klub s kojim je naredne veljače pred punom dvoranom podigao pehar namijenjen pobjedniku Krešinog kupa.

Uslijedila je uspješna sezona u Švicarskoj, okrunjena s dva trofeja, da bi posljednje dvije godine proveo u dresu Širokog, gdje je ostavio dubok dojam na tamošnje ljubitelje košarke koji su mu u nedjeljnoj posljednjoj domaćoj utakmici sezone priredili emotivan oproštaj. Bilo je primjetno, pala je i suza. Ipak, valjalo je odraditi i posljednji zadatak, a on je apsolviran na najbolji mogući način.

Momčadskom pobjedom u koju je Ivanov ugradio 15 poena i osam uhvaćenih lopti. Kada se podvuče crta, pisat će pet osvojenih trofeja, ali više od toga ostat će upamćena borbenost na parketu i otvorenost prema navijačima. A to se u Zadru uvijek posebno cijenilo.

Na Višnjiku sada raste nova talentirana generacija mladića koji upravo u Ivanovu i Stipčeviću mogu pronaći vodilje, jer budu li se s istom ljubavlju, žarom i profesionalizmom odnosili prema košarci, za njihovu budućnost i budućnost Zadra nema straha. Ive i Roče, hvala na danima sreće, hvala na danima tuge. Hvala na svemu i sretno u igračkoj mirovini.