Nastavlja se rasipanje zadarskog blaga, nakon Ružića i Zagoršaka odlazi i Perković

Situacija s ugovorima i odlascima mladih igrača iz KK Zadar je postala kritična. Jedna od najtalentiranijih generacija u posljednjih dvadesetak godina, točnije skup generacija mladića rođenih između 2003. i 2007. godine koje su samo ovo ljeto iznjedrile deset reprezentativaca, na što valja nadodati i Duju Bralu i Tomislava Buljana koji su još prošlo ljeto napustili klub, je praktički pred rasipanjem. Najvidljiviji primjer je nedvojbeno situacija s Michaelom Ružićem, mladićem za kojeg se u košarkaškim krugovima već godinama zna da je biser u nastajanju i individualni potencijal kakav Zadar dugo nije imao, koji je praktički već »jednom nogom« izvan kluba.

No, mladi Michael je samo jedan primjer. Ne smije se zaboraviti ni Duju Bralu koji je u Širokom pronašao sigurno mjesto za razvoj ni Tomislava Buljana koji je nezadovoljan razvojnim planom otišao put Španjolske. Lista postaje još dulja dodamo li na nju i juniorske reprezentativce Juricu Zagoršaka i Vitu Perkovića koji su na putu prema SAD-u, ugovor s klubom nije potpisao ni još jedan U18 reprezentativac Roko Lukić, dok ni par igrača koji imaju važeće ugovore nisu najzadovoljniji situacijom na Višnjiku. Blago rečeno.

Alarm koji već mjesecima zvoni je poprimio crvenu boju! Ne bi li se pokušala napraviti »kontrola štete« iz Jazina je jučer stiglo priopćenje koje krivca vidi u »novom« Zakonu o sportu.

– Nakon što igrač napuni 18 godina mi više nemamo sredstvo kojim bi igrača zadržali u klubu ako on želi promijeniti sredinu. Novim Zakonom o sportu, člankom 11. st. 6 navodi se kako je »svaka odredba ugovora zaključenog između sportaša i sportskog kluba, kojom se sportašu nameće obveza prihvaćanja ponude sportskog kluba na zaključenje novog ugovora ili predstavlja prijetnju suspenzijom u slučaju neprihvaćanja ponude ništetna«.

Mladi igrači od 1. siječnja ove godine više nemaju obvezu potpisivanja profesionalnog ugovora s matičnim klubom kada napune 18 godina, odnosno nemaju pravno sredstvo da on, kao prijašnjih godina, bude obvezan potpisati ugovor na četiri godine kroz koje bi dio uloženog vratio matičnom klubu. Nakon ovih promjena mladi igrači sjedaju za pregovarački stol kao da se u njih nije ništa ulagalo – napisali su iz KK Zadra.

Površno gledanje

Na prvu, sve stoji. Istina je da je člankom 11., stavkom 6. Zakona o sportu ukinuta obveza potpisivanja ugovora s matičnim klubom. Ono što su pak iz Zadra »zaboravili« spomenuti je da je Zakon koji prema interpretacijama iz Jazina »klub stavlja u nepovoljan položaj prema igračima« donesen kako bi se ispunio jedan od temeljnih principa javnih politika unutar Europskog gospodarskog prostora (EU+EFTA) koji se tiče slobodnog tržišta, odnosno prava slobodnog kretanja radnika i slobode pružanja usluga.

Ukratko, »novi« Zakon o sportu je samo ispravio situaciju u kojoj su igrači bili u nepovoljnom položaju u odnosu na klub, što je bilo u suprotnosti s acquisom Europske unije. Valja se pritom prisjetiti da je Hrvatska u EU ušla prije nešto više od deset godina, kao i da su pregovori o poglavlju u pitanju (poglavlje 2. – Sloboda kretanja radnika) završeni 2. listopada 2009. godine te je najkasnije tada postalo jasno da dotadašnja praksa nije u skladu s pravnim normama koje obvezuju zemlje članice. Nije baš novitada, zar ne?

Na prvu bi se naivno reklo: »Kasno Marko na Kosovo stiže«, no ovdje bi ipak valjalo upotrijebiti jedan drugi citat, onaj splitske skupine TBF koji kaže: »Pravi problemi su dublji, ili slikovitije rečeno viši/Kad se govori o tome, razgovor postaje sve tiši«. A pravi problemi, odnosno pravi uzroci kritične situacije u omladinskom pogonu i odlaska »zlata i srebra Zadra« nemaju korijene u Zakonu o sportu, već u stihijskoj razvojnoj strategiji kluba.

Razvojne politike?

Loviti rezultat i razvijati mlade igrače nije lagano, čak ni u ABA ligi koja je praktički od svog začetka bila zamišljena kao razvojna liga i u kojoj je sve jasnija podjela na klubove koji igraju europska natjecanja i one koji igračima hrane navedene, pa ni u hrvatskom prvenstvu koje je iz godine u godinu sve nekvalitetnije, ali pritom je nevjerojatno da se posljednjih 20 godina ponavljaju iste greške.

Diskontinuitet sportske politike je tek nekoliko puta bio prekidan višegodišnjim ugovorima s trenerima i stoga s te strane valja pozdraviti postizanje dogovora s Danijelom Jusupom koji će i naredne dvije sezone voditi momčad s Višnjika, no problem je što se svake godine iznova lovi rezultat i zanemaruju mladi igrači. Već godinama ne postoji plan razvoja igrača na kritičnom prijelazu iz juniora u seniore i tu leži jedan od glavnih uzroka odlaska mladih igrača iz Zadra.

Jednostavno, iskustvo ih uči da će završiti u »skupini TNT«. Temelje sustava je jako dobro postavio tadašnji sportski direktor Branimir Longin kojem valja odati priznanje za ideju i uspostavu piramide razvoja mladih igrača. Prvo Pet Bunara (sada Diadora), a onda Jazine Arbanasi.

Velikim dijelom i zbog toga, kao i zbog rada ljudi u omladinskom pogonu, prije svega Rajka Vidakovića, Tonija Dijana, Marka Selina i Roka Jurline, u suradnji s kondicijskim trenerom Marijom Mandirom, Zadar je posljednjih godina imao žetvu medalja u omladinskim kategorijama i dvoznamenkasti broj mladih reprezentativaca.

Problem, pak, nastaje na idućoj stepenici. Mladim igračima je uz kvalitetne treninge potrebna i minutaža, pogotovo u najosjetljivijim godinama. Jer, dok se sezona ili dvije na klupi još i mogu istrpjeti, iskustvo nas uči da njih nekoliko ima izuzetno negativan utjecaj na psihološko stanje i posljedičnu kvalitetu igara mladih košarkaša.

– U klubu je dosta mladih igrača koji su se dokazali u prošloj sezoni, što ne znači da su svi spremni za seniorsku razinu košarke. Postoje jasni kriteriji kakve individualne kvalitete mora imati igrač koji se priključuje seniorima, s kakvim mentalnim sklopom treba doći, a na treneru je da odluči tko je spreman za igranje na seniorskoj razini – stoji u dijelu priopćenja potpisanom od strane sportskog direktora Denisa Pleslića.

Financijska i sportska šteta

Ako je cilj seniorske momčadi samo rezultat koji će ovisno o količini javnih sredstava varirati od borbe za ostanak u ABA ligi do borbe za sredinu ljestvice, uz borbu za domaće trofeje, opcija A, to je potpuna istina. Naime, ako nije riječ o fizički dobro razvijenim ekstra-talentima kakvi se u hrvatskoj košarci pojave jednom u nekoliko godina, za klub će uvijek kratkoročno biti bolje dovesti iskusnog igrača sa strane, pogotovo iz država izvan EU koji imaju komparativno nižu cijenu na tržištu, nego razvijati mladog igrača.

Ako je cilj, pak, širi i uključuje razvoj mladih igrača, zaradu od njihove potencijalne prodaje i postavljanje Zadra kao kluba koji će biti primamljiv mladim talentima, opcija B, onda treba gledati izvan okvira, imati ideju i znanje sprovesti tu ideju u realnost. A to je domena sportske politike koju bi trebao kreirati sportski direktor. Kojeg postavlja Nadzorni odbor. Kojeg bira politika i ovisi prije svega o stanju u Gradskom vijeću.

I tu dolazimo do dijela koji nam govori da su »pravi problemi dublji, ili slikovitije rečeno viši«. No, čak i da na stvari gledamo kroz opciju A, a svakako prihvatimo li kao realnost opciju B, javlja se veliki problem što Zadar nema razvojni klub na razini HT Premijer lige u kojem bi, uz kvalitetan rad na treningu, mladi igrači skupljali iskustvo i minutažu te dodatno napredovali, preskočivši veliki jaz između Prve muške lige i regionalnog natjecanja.

Nije realno očekivati da će mladi igrač od igranja protiv zaposlenika Zagrebparkinga ili pulskih konobara za jedno ljeto doći do razine na kojoj može parirati regionalnoj vrhušci i tu Zadru nedostaje jedna Puntamika, jedan Dubrovnik, jedan Alkar, u kojem će mladi igrači stasati i u potpunosti spremni doći do razine ABA lige. A to bi, uz jasan plan razvoja i ulaska u prvu momčad, bilo dovoljno za zadržati osjetan dio igrača.

Zadar to nema, i tu je platio ogromnu cijenu po pitanju odlaska petorice mladih reprezentativaca. A otići će vjerojatno i još pokoji. Zadarska dica? Ona će stasati po Joventutu, Arizoni, Dinamu, Dubrovniku i Boscu, a na koncu će Zadar ponovno biti na početku.

S osjetno skraćenim »unutarnjim zalihama« i bez financijskih injekcija u vidu prodaje igrača. Šteta? Ona će se brojati u desecima, ako ne i tisućama stotina eura. Vašeg i našeg novca. Sve radi tvrdoglavosti pojedinaca i zastarjelih vizija.