Došlo je vrijeme za stranca na klupi

Rukometni svijet u Hrvatskoj u utorak navečer ostao je pomalo zatečen odlukom Hrvatskog rukometnog saveza da je izbornik seniorske reprezentacije Goran Perkovac smijenjen s dužnosti. Hrvatska je na jedinom velikom natjecanju na kojem ju je Perkovac vodio kiksala i on je »platio cijenu«. U Hrvatskoj javnost uvijek zna »najbolje«, a profesionalci »najmanje«, stoga smo odlučili porazgovarati s nekadašnjim lijevim krilom Hrvatske Ivanom Ninčevićem.

– Žao mi je Perkovca, cijenim ga, ali zaslužena smjena Razlog je jednostavan – trener je taj koji odgovara. Perkovac je imao sjajnu momčad, odličan miks starih i mladih igrača. Ti mladi dečki su se pokazali kao potencijali za sljedećih deset godina. Sport je nemilosrdna stvar, ja bih bio najsretniji da smo osvojili medalju i da sada svi hvalimo nekoga, ovako 11. mjesto je neuspjeh i posljedice su takve. Očito kemija među njima nije bila dobra. Smatram da nitko ne može dopustiti onakve oscilacije. »Pomesti« Španjolsku, Francusku držati u egalu cijelu utakmicu, a onda protiv Mađarske igrati onako loše. Izbornička dužnost je takva, on povlači poteze, donosi odluke i njega se sluša. Ako nije dobro, zna se tko je odgovoran – rekao je Ninčević dodajući kako ubrzo slijedi novo važno natjecanje.

– U ožujku su kvalifikacije za Olimpijske igre, pa potom Pariz i onda Svjetsko prvenstvo kod nas. Trebamo se složiti za kvalifikacije, odraditi ih kako treba i onda dalje ćemo vidjeti. Pred OI se naprave pripreme i onda novi izbornik uvodi ideje. Svaka promjena donosi novi pozitivan šok. Imamo vrhunske igrače koje ne treba učiti igrati rukomet i ne treba izmišljati stvari.

Dotaknuo se Ninčević i trenutačno najvažnijeg pitanja – tko će biti novi izbornik?

– Ne znam. Malo izašao iz rukometnog svijeta tako da mi je teško reći neko ime. Smatram da nam na klupi treba netko s renomeom. Ako se mene pita, vrijeme je za nekog stranca. Nabrojite mi tri hrvatska trenera koji treniraju vrhunske europske momčadi – nema ih. To je glavni razlog zašto bi trebao doći stranac. Cijeli taj naš »balkanski način« je otišao u prošlost. To je način u kojem je trenerova prva i zadnja i nitko nema pravo glasa, prilično autoritativan stav. To više ne prolazi. U gotovo svim vrhunskim klubovima treneri su u pravilu Skandinavci ili Španjolci iz jasnog razloga, imaju potpuno drugačiji pristup od nas s Balkana. Oni razgovaraju s igračima, s njima dolaze do rješenja u igri, na treninzima i tako dalje. Mogu po sebi reći, nije mi bilo ljepšeg, nego kada sam se lijepo, pristojno sve dogovorio s trenerom što, gdje i kako – podvukao je Ninčević.