Subota, 20. srpnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

29 C°

ZADARSKI JEDRILIČIARI

Braća Fantela: Glavni cilj je ostvaren, sada mirne duše idemo na Europsko prvenstvo i čekamo OI

Autor: Alen Plahinek

30.08.2023. 13:21
Braća Fantela: Glavni cilj je ostvaren, sada mirne duše idemo na Europsko prvenstvo i čekamo OI

Foto: Luka Jeličić



Jedna od najtrofejnijih jedriličarskih, ako ne i sportskih braća u Hrvata, Zadrani Šime i Mihovil Fantela, članovi JK Sveti Krševan, vratili su se iz nizozemskog Scheveningena, gdje su na Svjetskom prvenstvu osvojili osmo mjesto, te među prvima iz Lijepe Naše dobili vizu za Olimpijske igre sljedeće godine u Parizu, odnosno, ako se pitaju jedriličari, u Marseilleu. Svjetski prvaci iz 2018., brončani na Europskom prvenstvu 2020., a onda i brončani na Svjetskom prvenstvu 2022., a, kad je riječ o Šimi i olimpijski pobjednik iz 2016., postigli su, kako sami kažu glavni cilj, no sezona još nije gotova. Iako se radi o sportskim superzvijezdama, koje su gotovo postigle sve što se mogu u svojem sportu, ostali su, kako se to obično kaže, normalni, prizemljeni ljudi, koji vole sjesti i popiti kavu, proćakulati o sportu i životu te su tako pronašli vremena kako bi iz svoje perspektive, među ostalim, objasnili kako je sve to izgledalo na SP-u u Nizozemskoj.


– Zadovoljni smo jer nam je prvi cilj bio ostvarivanje olimpijske norme, odnosno dobivanje vize. Nažalost, jedina smo posada u Hrvatskoj tako da smo automatski dobili mogućnost sudjelovanja. Bio bih sretniji da ima više posada, da imamo jaču scenu, ali tako je kako je. Sada će nam biti puno lakše u nastavku sezone jer fokus nam sada može ići prema Marseilleu, gdje ćemo jedriti na Olimpijskim igrama. Ne moramo se zamarati gdje su sljedeće prilike za ostvariti normu i slično – započeo je Šime te nastavio:


Konstantnost rezultata


– Što se regate tiče bilo je super, jedrili smo u drugačiji uvjetima nego većinu sezone jer smo uglavnom do sada bili u mediteranskim uvjetima, gdje nema visokih valova, jakih struja i slično, a u Nizozemskoj su morske struje jake i vjetrovi su bili srednje jačine s valom na koji nismo navikli. Nije da se vadim, svima nam je bilo jednako, a fokus nam je bio na Marseilleu. Odjedrili smo 15 plovova i jako sam zadovoljan kako smo jedrili. Bili smo iznimno konstantni i za mene je to ključ u jedrenju. Meni je bitnije da primjerice mi nekoliko puta prođemo kroz cilj kao šesti ili sedmi, nego drugi pa sljedeći puta 12 – kazao je Šime.




Veliki je pritisak bio na svim posadama jer su svi željeli biti među deset najboljih, što bi značilo ispunjavanje olimpijske norme.


– Na moru se jako osjetilo da svi jedre s mišlju da ostvare normu. To se najviše vidjelo u kontekstu protesta. Svatko je protestirao za sitnice i gluposti za koje na normalnim regatama ne bi protestirali. I mi smo imali nekoliko takvih situacija, stoga smo se morali iskupljivati, jednom kada se nismo iskupili, odnosno napravili kazneni krug, Novozelanđani su protestirali i morali smo se povući iz utrke. Ovo je bila i odlična priprema za Olimpijske igre jer je sve skupa trajalo osam dana, što je rijetkost. Bilo nas je jako puno, stoga smo tri dana jedrili kvalifikacije, a na Olimpijskim igrama i Testnoj regati, Test eventu, u Marseilleu nas je bilo 20-ak pa se odmah jedrilo finale – objasnio je Šime s čijim se riječima složio i Mihovil.


– Stvar je da se želiš što bolje pripremiti za Olimpijske igre, a mi sada imamo gotovo godinu dana za to. Možemo testirati opremu, napraviti drugačiji plan za dizanje forme i tako dalje. Da to nismo sada ostvarili onda bi morali gledati da smo u maksimalnoj spremi kada su te izborne regate, što bi nam stvorilo problem jer primjerice u travnju sljedeće godine da smo tek izborili nastup na OI, morali bi raditi sitnu pauzu i onda ponovno dizati formu, što može biti zeznuto. Na Svjetskom prvenstvu smo bili solidni, ali u ničemu vrhunski, no kako je i Šime rekao stvarno smo zadovoljni – nadodao je Mihovil.


Foto: Luka Jeličić


Pripreme u Marseilleu


Unatoč ostvarivanju glavnog cilja, sezona još nije ni »g« od gotova. Do kraja kalendarske godine, u studenom, predstoji Europsko prvenstvo.


– To nam je prilično važna regata. Sezona je do sada bila jako duga i naporna, tako da ćemo sada odmoriti i onda se isključivo za to Prvenstvo pripremati. Nećemo ga gledati kao ovo Svjetsko i Olimpijske igre, ali nećemo ni odraditi ga tek toliko da odradimo. Sve regate su nam važne i uvijek imamo motiv. Doma ćemo sada biti nekih dva mjeseca prije nego odemo u Villamouru u Portugal – rekao je Šime.


Za najvažniji sportski događaj nema bolje pripreme od pripreme na terenu na kojem će se natjecati. U nekim sportovima to nije moguće, međutim jedriličari mogu isprobavati regatno polje i uspjeti shvatiti »teren« do najsitnijih detalja.


– Ove godine smo bili od početka svibnja do kraja Test eventa, dakle gotovo kraja srpnja u Marseilleu. Pokušat ćemo sljedeće godine biti čim više tamo, ali stvar je u tome da zimski i ljetni uvjeti nisu isti. Sve u svemu mislim da tamo nećemo ići do kraja ožujka, naročito jer nam je i Svjetsko prvenstvo sljedeće godine početkom ožujka, a imamo i jednu važnu regatu u Palma de Mallorci početkom travnja. Lijepo je to da možemo biti na regatnom polju, međutim ako nema nikog drugog ništa nam ne znači. Moramo gledati da bude barem još nekoliko posada, tj. brodova da možemo što bolje iščitati regatno polje.


Foto: Luka Jeličić


Spoj znanja i mišića


Mihovil je prije dolaska u 49er bio surfer, odnosno natjecao se sam, dok je Šime u klasi 470 s Igorom Marenićem osvojio sve što se može osvojiti. Godine 2017. braća su se odlučila na zajednički pothvat i ušli su u klasu 49er.


– S Igorom sam imao sličan odnos kao sada s Mihovilom, tako da mi ništa pretjerano novo nije bilo. Sada kada moram rezimirati, malo je lakše kada sam s bratom, jer poznajemo se puno duže. Možemo si sve reći, što je odlično za profesionalni tim. Sve kritike i sve pohvale se trebaju iznijeti da imamo jasan plan i program rada za poboljšati se. Mislim da rezultati pokazuju koliko se razumijemo – rekao je Šime, no malo teže bilo je Mihovilu jer je sada morao naučiti raditi u paru.


– Uz brata je puno lakše bilo transformirati se iz solo »voda« u dvojac, naročito jer je on bio mnogo iskusniji u dvojcu, odnosno timskom jedrenju nego ja. Uz njegovo dobro vođenje i dobar plan sve je lakše prošlo, a i kao braća se stvarno dobro slažemo.


Generalno govoreći rad u paru nalaže da je svaka osoba zadužena za jednu stvar. Ista priča je u jedriličarskom dvojcu. Šime je mozak »operacije«, dok je Mihovil snaga »operacije«.


– Mihovil je zadužen za brinu, dakle za trimu broda, kako ga namjestiti za određeni vjetar i kako ga voziti, dok sam ja strategiju i taktiku, kakav manevar napraviti – ukratko je kazao Šime. Klasa u kojoj braća Fantela jedre jedna je od fizički najtežih. Puls jedriličara na Mihovilovoj poziciji tijekom utrka može ići i do 190, a sama fizička potrošnja je ogromna.


– Što je veći vjetar to je teže. Jako stavljamo naglasak na kondicijsku pripremu, imamo trenera Edija Stipića s kojim radimo već dugi niz godina i vrlo smo zadovoljni. Što se priprema tiče sezona nam se sastoji od dva dijela. Nakon završetka sezone ide kratki odmor i onda pripreme za novu sezonu. Prvo je naglasak na fizičkoj spremi, a manje smo u brodu, no kako se približava sezona postepeno okrećemo naglasak. Bez vrhunske kondicijske pripreme u ovoj klasi se nema što raditi. Svjetsko prvenstvo je trajalo osam dana i ti ako nisi fizički spreman izdržati to sve, jednostavno zadnjih dana koncentracija i performans u slabiji – objašnjava Mihovil te ističe kako veliku ulogu, gotovo najveću u cijelom procesu igra prehrana.


Pizza za dušu


– To je najzeznutiji dio. Dan je dug i imamo doručak i večeru, a sve između se pokušavaju pojesti neke lako probavljive stvari poput tjestenine. Najčešće za vrijeme natjecanja gubimo na masi jer ne možemo se najesti i za pola sata ići jedriti. Na moru imamo klasične stvari poput banana, čokoladica, gelove, samo da se krcamo s energijom.


Ponekad, naročito u razdoblju u kojem su sada kada su na odmoru, braća sebi mogu dopustiti malo lagodniju prehranu te se »počastiti« tu i tamo.


– Meni je pizza najveća prehrambena prevara, što je opet ugljikohidrat, što puni rezerve glikogena i na kraju dana nije toliko loše. Miho voli pojesti burger, meni to nije nešto, ali mogu reći da jedriličari stvarno mogu pojesti velike količine – kroz smijeh govori Šime te prepustio riječ bratu.


– Nemamo problema da kada se opustimo da odemo gore s kilažom. Uvijek smo na sličnim težinama i smatram da se kvalitetno hranimo i za vrijeme i van natjecanja. Jeste da je to malo teže spremati i kuhati, najlakše je pojesti burger, međutim nismo ljubitelji brze prehrane. Pizza ili piletina sa sirom su nekako najveći problem.


Foto: FANTELA SAILING TEAM


Start je sve


Osim što je fizički jedna od najzahtjevnijih i jedna od najbržih klasa u jedrenju. U toj se klasi može jedriti po vjetru do 20-25 čvorova, što je ekvivalent 40 -50 kilometara na sat. Vjetar tijekom utrke se pojačava i smanjuje, tako da se strategija mijenja kroz utrku.


– Brod kada ne glisira, to je do nekih 8 čvorova vjetra, taktika se mijenja jer brod »trpi« da se napravi više manevara. Svaki manevar se gube metri. Kada je 12 i više čvorova onda je taktika da se ima što manje manevara jer tako gube manje metara. Strategija se mijenja ovisno o vjetru. Po jačem vjetru mora se odlučiti za jednu stranu, vjerovati da je to dobar potez i iz jednog ili dva manevra doći do bove. Kada je slabiji vjetar, onda se može malo više igrati – rekao je Šime dodajući kako je start od krucijalnog značaja.


– Postoji jedna uzrečica: »Start je 70 posto regate.«. S dobrim startom i ako si se dobro pozicionirao ti si već u prvoj trećini flote, međutim treba se izboriti za to. Start je između dvije oznake i s brodom se treba doći i pozicionirati, ali brod ne smije prijeći početnu liniju prije vremena. Nije to kao u cestovnim utrkama da ti stojiš na mjestu, nas more nosi, tako da za izvesti poželjan start treba imati visoku razinu vještina za izvesti sve što treba. Samo da bi stajao na mjestu treba puno raditi, a da bi još nekoga uspio malo izgurati, »izlaktariti« s neke startne pozicije potreban je drugi set vještina. Treća stvar je i sama akceleracija, odnosno u što kraćem vremenu doći do željene brzine – objašnjava Šime te ističe kako i pri okretima kod bova pravila su gotovo identična kao u autoutrkama, dakle tko ima unutarnju stranu zavoja ima prednost i slično.


Ogromna količina pravila postoji u jedrenju, tako da kako dečki sami kažu, moraju biti i odvjetnici na moru. To se najbolje iščitava u onim najvažnijim trenucima.


– Sada na Svjetskom prvenstvu smo to doživjeli, to ćemo opet doživjeti na Olimpijskim igrama. Svi su oštriji s pravilima i ne smije se dogoditi da zeznemo za jedan bod, jer se može izgubiti medalja radi gluposti. Na Igrama u Tokiju treći i četvrti su imali isti broj bodova, a srebrni su imali jedan bod manje od pobjednika. Jedriš pet ili šest dana, izgubio si neke bodove na moru i sada ako se još izgube neki bodovi na ovaj način, to može biti razlika između trećeg i desetog. Tako da ćemo prije odlaska na Olimpijske posebno jako sjesti i proučiti pravila – našalio se Mihovil dodajući kako su, baš zbog ovakvih stvari, u svoj tim doveli savjetnika za pravila koji je s njima bio u Nizozemskoj, a ići će i u Marseille.


Skup sport


Glavni trener slavne braće je njihov otac Edo, no iza njih stoji tim. u sastavu: Petar Cupać stručni savjetnik, Damir Dado Burčul fizioterapeut, Edi Stipić kondicijski trener i liječnik Ivan Bačić.


– Bez tima nema ništa. Dosta je kompleksno i svaki od njih pokriva svoj dio tako da se mi možemo fokusirati na jedrenje i na posao na moru. Što više toga uspijemo sa sebe maknuti, to nam je lakše – kratko i jasno poručio je Šime.


Financije kao i u svakom sportu igraju praktički ključnu ulogu. Jedrenje spada u jedan od skupljih sportova, tako da bez velikih sponzora gotovo je nemoguće kvalitetno odraditi sezonu.


– Novi brod košta 40 tisuća eura što nije mala cijena, a on se mora mijenjati svake godine. Jedna regata u grubo nas košta 10 do 12 tisuća eura, a godišnje ih napravimo pet, šest godišnje. Sve u svemu 120 i 150 tisuća eura nas košta jedna sezona da bi se mogli boriti za medalju. To je budžet za preživljavanje, a timovi protiv kojih se borimo imaju i puno više. Svake godine je sve skuplji i skuplji sport. Kada smo krenuli brod je bio nekih 28 tisuća eura, a sada pet godina nakon je 40 tisuća – pojasnio je Mihovil.


Za sada braća gledaju isključivo klase koje se boduju za Olimpijske igre.


– Ima mnogo klasa koje su profesionalne i amaterske, a nisu olimpijske, no nama su OI još uvijek cilj. Ako se ikada odlučimo maknuti od toga imamo puno opcija za jedrenje u brodova s većom posadom. Ovo što sam ja napravio, preselio se iz jedne u drugu klasu, to se u uglavnom ne radi – zaključio je Šime.