ponedjeljak, 29. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

24 C°

mons. Milan Zgrablić

Sjećanje oživljava svijest vlastitog identiteta

Autor: mons. Milan Zgrablić

09.06.2023. 09:07
Sjećanje oživljava svijest vlastitog identiteta

Foto: Luka Jeličić



Lipanj je osobiti mjesec u mom osobnom i u životu Zadarske nadbiskupije. Baš u tom mjesecu doselio sam se u Zadar kao zadarski nadbiskup u našu drevnu mjesnu Crkvu, koja se, toplinom naših vjernika, kako i pristaje atmosferi toga ljetnog mjeseca, prisjeća 20. godišnjice pohoda sv. Ivana Pavla II. Zadru. To je veliki događaj, jer pohod Petrova nasljednika ne događa se često u povijesti neke države, a tek grada, biskupije.


»Sjećanje oživljava svijest vlastitog identiteta«, govorio je taj Veliki papa, koji je svoju ljubav prema hrvatskom narodu dodatno potvrdio upravo tim pohodom 2003. Hrvatskoj. Jer, bilo je to jubilarno, stoto putovanje toga Pape putnika, kako su ga nazivali. Procjenjuje se da je taj papa, čiji je 27-godišnji pontifikat treći najduži u povijesti papinstva, a najduži u 20. st., proputovao udaljenost skoro jednaku trostrukoj udaljenosti između Zemlje i Mjeseca.


Na izmaku tjelesnih snaga, kada u pomalo oporučnom sabiranju nastojanja pred kraj svoga života većina ljudi ima potrebu pohoditi rodni kraj, udahnuti zrak svoga odrastanja, posjetiti grob svojih roditelja, Karol Woytila za svoje veliko, okruglo 100. putovanje i obljetnicu visokoga sjaja, ne odabire pohoditi svoju Poljsku – što su mnogi u njegovoj rodnoj zemlji priželjkivali i očekivali. Nego, Woytila odlučuje susresti nas, brojem mali hrvatski narod. Treći put pohoditi Hrvatsku, nama upućivati svoje duboke, promišljajuće poglede, s nama dijeliti svoja molitvena poniranja, darivati nas glasom mudroga pastira i pružati svoje posvećene, apostolske ruke.




Pohoditi Zadar bila je osobna odluka Ivana Pavla II. popraćena njegovom ‘rukom o stol’ i riječima »Idem i u Zadar!« – unatoč savjetima da se, zbog narušenog zdravlja, ne izlaže dodatnom naporu na svojoj ‘turneji’ Lijepom Našom, pohodeći još i peti hrvatski grad.


Kako ne zahvaliti i ne biti dirnut tolikim izrazom blizine, poštovanja i ljubavi, baš i prema našem Zadru i Hrvatskoj, od strane Woytile, prvog pape u povijesti koji je 1979. u Rimu slavio misu na hrvatskom jeziku!


»Mi smo Papini, Papa je naš!« – to oduševljeno ‘skandiranje’ 120.000 ljudi na Forumu u sportskom duhu Zadrana 2003. g. promatrao je i slušao Ivan Pavao II. na lokaciji podno Nadbiskupskog doma, koja zbog pečata toga susreta nosi naziv Poljana Ivana Pavla II. Razdragano klicanje i gromki pozdravi, skladno i oduševljeno duhovsko zajedništvo različitih karizmi Crkve upućivanih Petru naših dana, učinilo je da je Ivan Pavao II. svojoj osobnoj pratnji ganutog srca bio rekao: »Ovakav doček mogu mi prirediti samo Hrvati i moji Poljaci«.


Ti koloritni prizori radosti trajno su u sjećanju Zadrana, ali i cijele Hrvatske! Jer upravo u Zadru Papa je rekao sad već antologijske riječi upućene cijelom našem narodu: »Posebna hvala tebi, ljubljeni puče hrvatski, koji si me dočekivao raširene ruke i srca otvorena po ulicama Dalmacije, Slavonije i Kvarnera… Poznata mi je tvoja snaga, tvoja hrabrost i tvoje ufanje i siguran sam da će ti ustrajno zalaganje omogućiti da jednom i ti ugledaš bolje dane. Zemljo Hrvatska, Bog te blagoslovio«. Iz Zadra odletjevši u Vatikan, Papa je u Zračnoj luci u Zemuniku molio za »plemeniti hrvatski puk… Neka Bog nastavi blagoslivljati i štititi Hrvatsku! Ona će uvijek imati povlašteno mjesto u mojoj ljubavi i u mojoj molitvi«.


Zahvaljujemo Bogu što smo bili suvremenici Ivana Pavla II., koji je puno doprinio međunarodnom priznanju Hrvatske i suosjećao s nama u ratnom stradanju. Javno se zalagao i izlagao svoj autoritet za pravo na neovisnost našeg naroda. U Poljskoj je iskusio okove mraka.


U svojoj pjesmi »Misleći domovina«, misaoni poeta Woytila piše: »Slobodu neprestano valja osvajati, nije moguće tek posjedovati je. Dolazi kao dar, održava se rvanjem. Za slobodu plaćaš čitavim sobom – to nazivaj slobodom, jer možeš, plaćajući stalno, uvijek iznova posjedovati sebe. Uz tu naplatu ulazimo u povijest i dotičemo njene epohe«.


Moje biskupsko ređenje bilo je 25. lipnja 2022., na blagdan Bezgrešnog Srca Marijina. Upravo toj povlastici naše nebeske Majke – Bezgrešnom Srcu Marijinom, sv. Ivan Pavao II. 1984. posvetio je cijeli svijet, moleći: »Neka se još jednom u povijesti svijeta otkrije beskrajna spasiteljska snaga otkupljenja, snaga milosrdne ljubavi! Neka to zaustavi zlo! Neka preobrazi savjest!«.


Ivan Pavao II. bio je u Zadru na blagdan Marije, Majke Crkve, za koju je rekao da »ima majčinsku svijest o svim borbama između dobra i zla, svjetla i tame, koji pogađaju suvremeni svijet«. Njegovo papinsko geslo bilo je »Sav tvoj«, Marijo. U predanju Mariji, zaručnici Duha Svetoga, može se razumjeti plodno djelovanje toga Pape koji utješno kaže: Posveta Bezgrešnom Srcu Majčinu znači »ponovno vratiti se podno križa njenog Sina. To znači povjeriti se probodenom Srcu Spasiteljevu i približiti se izvoru njegovog otkupljenja. To otkupljenje uvijek je veće i obilnije nego ikoji čovjekov grijeh, nego i sam ‘grijeh svijeta’. Snaga otkupljenja bezgranično je veća od svih mogućnosti zla što se nalaze u čovjeku i u svijetu«. Lipanj je mjesec svečane liturgijske proslave Presvetog Srca Isusova i Bezgrešnog Srca Marijina.


U zahvalnosti za milosrdnu Božju ljubav koju je svjedočio i posredovao, za milosti koje smo od njega primili kao sveopća i Crkva u Hrvatskoj, kao zemlja i narod, srdačno pozdravljam poštovatelje sv. Ivana Pavla II., u duhu njegovih ohrabrenja: »Izraz pažnje i susretljivosti je dašak svježeg zraka u zagušenom prostoru svagdašnjice kojega pritišće žalost i utučenost… Svaka vjernost treba proći kroz najzahtjevniju kušnju, kušnju postojanosti… Ljubav mi je sve objasnila, i ljubav je sve riješila«.


Sve neka blagoslovi spasonosna ljubav Isusa Krista i prati nebeski zagovor sv. Ivana Pavla II.