Uvijek se ima za zabavu, a hrana koju kupujemo može biti i ona s akcija

U nedjelju ćemo zapaliti posljednju svijeću na adventskom vjenčiću, budući da je Božić pred vratima. Poljoprivredni radovi uglavnom su obavljeni, osim onog što se mora obaviti bez obzira na blagdane, nedjelje i slične dane. Tradicija je da se od Badnjaka do blagdana Sveta tri kralja ne radi u zemlji. Treba malo i odmoriti.

Kao što rekoh, pred nama je Božić, najradosniji kršćanski blagdan. Vrijeme je to kada slavimo Isusovo rođenje. Čega ima ljepšeg od rođenja djeteta. Rođenjem se nastavlja život, a životu se treba radovati.

Bez obzira na probleme, neimaštinu, recesiju, lopovluk i korupciju na najvišoj razini Božić će se proslaviti. Bit će to skromnije nego prijašnjih godina, budući da u posljednje vrijeme cijene prehrambenih proizvoda lete u nebo.

Božić u mojem djetinjstvu

Božićno vrijeme je posebni trenutak za svakog pojedinca i obitelj. Vrijeme je to kada se stariji sjete kako se Božić slavio u njihovu djetinjstvu, budući da je sjećanje na djetinjstvo najljepše sjećanje. U mojem djetinjstvu, bez obzira na društveno uređenje, kada je bio zabranjivan, Božić se ipak slavio.

Slavljenje Božića u djetinjstvu ostalo je svakom u dubokom sjećanju. Tako i meni. Božićni blagdani, koji obuhvaćaju Božić, Novu godinu i blagdan Sveta tri kralja duboko su ukorijenjeni u našem narodu i štuju se oduvijek. Ovisno o kraju, klimi i podneblju razvijali su se običaji slavljenja ovih blagdana. Bez obzira na navedeno, zajednički su pobožnost hrvatskog puka i bogat stol.

I u najcrnjim vremenima naše povijesti odlazilo se na polnoćku. Sjećam se Božića 1971. Te godine nije bilo polnoćke. U Zagrebu, gdje sam tada boravio kao student, umjesto polnoćke služila se večernja misa. Milicije, što u uniformi što u civilu, bilo je na svakom koraku. Nije bilo samo puno milicajaca, već je bilo još više provokatora koji su ispred crkve pjevali »revolucionarne« pjesme, a za vrijeme mise ulijetali su u crkvu i bacali petarde.

Bilo je i drugih vremena. Kod nas u Podravini niti jedna vlast i nikakav režim nisu mogli zabraniti polnoćku koja se služila za svih narodnih i nenarodnih režima. Rado se sjetim odlaska na polnoćku kao gimnazijalca. Bilo je obilje snijega, vladala je ciča zima pod kojom puca kora drveća i pada inje, što je dio pravog božićnog ugođaja kontinentalnog dijela Lijepe naše.

Kolinje i u gradovima

Bez obzira na teška vremena, hrane je moralo biti u izobilju. Pred sam Božić obavljalo se kolinje. Svaka obitelj u Podravini, kako one seoske, tako i gradske imale su kolinje.

Tada se smjelo držati svinje u obiteljskim kućama u gradu, a oni koji su živjeli u stambenim zgradama kupovali su svinje na sajmu, koji se i danas tradicionalno održava u Koprivnici svakog ponedjeljka, te su obavljali kolinje u dvorištima prijatelja ili rođaka.

Kao nepisano pravilo održao se običaj da na stolu mora biti obilje dobre hrane. Za božićni ručak jeli su se tuka ili pulastar, a za novogodišnji odojak ili svinjetina. Sve je to, dakako, bilo iz domaćeg uzgoja na vlastitom gospodarstvu ili se kupovalo od lokalnih proizvođača.

Danas je ravno dobitku na lotu nabaviti domaću tuku ili odojka i to ne samo na našem području, već u većini krajeva Lijepe naše. Ono što se nudi nije jeftino. Prije nekoliko dana boravio sam u Podravini. Na jednoj lokalnoj radio postaji čuo sam kako se nude tukci po cijeni od 10 eura, a tuke po 12 eura za kilogram žive vage.

Pa tko voli neka izvoli. Mi penzići za to imamo, budući da nam stiže »dar od Vlade« od 80 eura. Uz tuku su, dakako, najbolji prilog mlinci, a želimo li doznati kako ih napraviti trebamo pričekati novi nastup ministra gospodarstva. Kada već, kako ministar preporučuje, trebamo sami peći kruh, možemo sami napraviti i mlince.

Dobra zamjena za odojak, koji se tradicionalno peče na ražnju, je carsko meso koje se također može peći na ražnju, a koje je cjenovno povoljnije. Osim toga, radi se o hrani koja je ‘za polizati prste’.

Ipak, većina će namirnice za blagdanski stol nabaviti u nekom od supermarketa u kojima su prisutne svakodnevne akcije. I ono što je na akciji nije jeftino. Na portalima se objavljuju brojne usporedbe cijena prehrambenih proizvoda kod nas i u nekim susjednim državama.

Nažalost, nama koji živimo na zadarskom području je daleko poći u šoping u neku od navedenih zemalja i to zbog našeg zemljopisnog položaja. Doduše, »u doba mraka« odlazili smo u Trst u šoping i to autobusima, što nam onda nije bio problem.

»Invazija« Mađara

Da ima i skupljih država od naše po pitanju cijena prehrambenih proizvoda uvjerio sam se prošle subote u Virovitici. U brojnim supermarketima na virovitičkom području svjedočio sam pravoj invaziji Mađara koji masovno kupuju sve vrste prehrambenih proizvoda i kućanskih potrepština. Vremena se mijenjaju, nekada smo odlazili po spizu u Mađarsku, a sada je obrnuto ili kako bi rekao naš čovjek »tko je gori, sad je doli«.

Za božićne blagdane uvijek mora biti kolača. Osim orahnjača i makovnjača, bez kojih je nezamisliv svaki blagdan u Podravini, mater je u vrijeme mojeg djetinjstva pekla desetak ostalih vrsta kolača. Moralo ih je biti u kući, budući da će doći čestitari pa treba svakog počastiti. Zbog načina života i malo slobodnog vremena sve manje se peku kolači. Osim toga, čokolada, kao obavezna namirnica u većini kolača, je cijenom otišla u nebo. Zbog toga je bolje kupiti gotove kolače koji se nude u supermarketima.

Na to će opet netko reći kako »kupujemo čak i kolače iz uvoza«. Kada već iz uvoza stižu odojak, tuka, patka, koja će na brojnim blagdanskim stolovima zamijeniti tuku, te većina drugog mesa, potom tijesto od kojeg se peče kruh, gdje je problem da otamo stižu i kolači.

A kada je riječ o čestitarima, u božićno jutro u samo svitanje u Koprivnici redovito su dolazili lokalni Romi obitelji Đorđević koji bi svirkom i pjesmom na kućnom pragu zaželjeli pregršt sreće ukućanima. Danas na adventima brojne glazbene zvijezde uveseljavaju posjetitelje.

Kada se dođe na njihov koncert treba nešto popiti i prigristi, a za to ode nekoliko desetaka eura. I tada govorimo da je prehrana skupa. Uvijek se ima za zabavu, a hrana koju kupujemo može biti i ona s akcija. Važno je da na blagdanskom stolu ničeg ne nedostaje. Nakon blagdana je novi dan i tada ćemo razmišljati o štednji.