Tri su vala opadanja plodova voćaka

Od svih se cvjetova na voćkama ne zametnu plodovi. Njihov postotak ovisi o vrsti i sorti voćke, intenzitetu (obilnosti) cvatnje, klimatskim prilikama tijekom cvatnje i ishranjenosti. Veći postotak zametanja postiže se kada je manji broj cvjetova nego kod vrlo obilne cvatnje, navodi prof.dr.sc. Ivo Miljković u knjizi Opće voćarstvo.

U povoljnjim klimatskim prilikama bolje je oprašivanje i oplodnja, tj. zametanje plodova. Isto tako, dobro razvijena stabla zameću više njih. Smatra se da je za jezgričave voćke s velikim plodovima dovoljno da se zametnu od četiri do pet posto cvjetova.

U slučaju slabijeg intenziteta cvatnje sorte jabuka i krušaka daju zadovoljavajuće prirode ako se sedam do deset posto cvjetova zametne, a kod sorti sitnijeg ploda potrebno je da se 12 do 15 posto.

Kod breskve, marelice i šljiva potrebno je da se razvije veći postotak cvjetova u plodove. Zadovoljavajuće je kada se, ovisno o sorti, zametne od 10 do 20 posto cvjetova. Kod trešnje i višnje potrebno je pak 15 do 25 posto.

Ako ih se zametne previše, tada prirod neće biti dobar jer će plodovi ostati sitniji. U takvim slučajevima treba prorijediti suvišne.

Prorjeđivanje se može provoditi ručno (kod breskve) ili kemijskim pripravcima (kod jabuke i kruške).

Prvi val opadanja počinje nakon cvatnje, i vrlo je jak. Za ovu pojavu narod kaže da se voćke čiste od suvišnih plodova. U to doba opadaju oni koji nisu oplođeni. Dakle, tada počinje prvi rast, ali zato jer nisu oplođeni, u njima se ne razvijaju sjemenke čijom se diobom inače luče hormoni koji potiču diobu stanica i rast. Od ukupnog broja opalih tijekom godine na prvi val, tj. nakon cvatnje otpada oko 50 posto.

Drugi val javlja se početkom lipnja i zove se lipanjsko opadanje. Ono je češće ondje gdje nisu oplođeni svi sjemeni zametci, tj. kod jabuka i krušaka koji sadrže malo sjemenaka. Može biti potpomognuto nepovoljnim klimatskim prilikama ili slabom ishranom općenito, a posebice dušikom. U tom valu može otpasti njih do 30 posto.

Treći val je pred berbu, no ono je slabije izraženo. Tada može opasti do dva posto, a glavni uzroci mogu biti napad štetnika ili bolesti ili pak zbog nepovoljnih klimatskih prilika kao što su visoke temperature, suša, vjetar.

Pojedinačno plodovi padaju tijekom čitavog perioda vegetacije.

Dakle, opadanje plodova nakon cvatnje, a u manjoj mjeri u lipnju, možemo smatrati normalnom pojavom. Agrotehničkim zahvatima kao što su navodnjavanje, gnojidba, zaštita od bolesti i štetnika te primjenom regulatora rasta, može se utjecati na smanjenje. Također, time se može utjecati na podržavanje dobre rodnosti i dobre kvalitete.

Međutim, u pojedinim godinama prirodno opadanje doprinosi reguliranju rodnosti i postizanju dobre kvalitete plodova.