Stručnjak otkriva zašto je svaka morska maslina vrijedan nalaz: 'Jedno sidrenje može uništiti stoljeće rasta posidonije'

Institut za oceanografiju i ribarstvo u Splitu nedavno je pozvao građane da prijave svaki nalaz takozvanih »morskih maslina« – rijetkih plodova posidonije (Posidonia oceanica), najpoznatije i strogo zaštićene sredozemne morske cvjetnice. Plodovi se mogu uočiti kako plutaju na površini mora ili su nasukani na obali, a svaki njihov pronalazak znanstvenicima predstavlja vrijedan podatak. Kako su naglasili, cvatnja posidonije može biti lokalna i oskudna, a masovna cvatnja događa se rijetko. Zato je svaki nalaz plodova značajan, osobito kad uzmemo u obzir da raste iznimno sporo, oko pola centimetra godišnje, dok istovremeno ima ključnu ulogu u funkcioniranju morskih ekosustava.

Upravo smo o važnosti posidonije, njezinu sporom rastu, rijetkom spolnom razmnožavanju te prijetnjama koje utječu na njen rast i razvoj razgovarali sa stručnjakom Instituta za oceanografiju i ribarstvo, Antom Žuljevićem, koji nam objašnjava kako posidonija raste od gotovo same površine mora pa sve do oko 40 metara dubine. Prisutna je gotovo duž cijele hrvatske obale, osim u Velebitskom kanalu, a vrlo je malo ima uz zapadnu obalu Istre.

– Smatra se jednim od najvrjednijih morskih staništa zbog iznimno velike biološke raznolikosti koju podržava. Važna je i zbog proizvodnje kisika, sprječavanja erozije obale te stvaranja velike organske biomase. Posljednjih godina sve se više ističe i njezina uloga u pohranjivanju ugljika jer tijekom rasta postupno biva zatrpavana sedimentom. Njezini ostaci tako stoljećima ostaju pohranjeni u morskom dnu, čime se ugljikov dioksid dugoročno veže u sediment, započinje Žuljević.

Dug oporavak

Žuljević nam je pojasnio i kako se posidonija razmnožava te zašto se taj proces događa vrlo rijetko.

– Srodna je travama na kopnu i razmnožava se spolno pomoću cvatova koji sadrže muške i ženske cvjetove. Nakon oplodnje razvija se plod koji, kada sazre, otkine se od stapke i nekoliko dana pluta na površini mora. Kako nalikuje na maslinu, u mnogim područjima sredozemlja zovu ga »morska maslina«. Plod se sastoji od usplođa i sjemenke. Nakon nekoliko dana usplođe se raspukne, a sjemenka potone na morsko dno. Ako potone na pogodno stanište, stjenovito, do 30 ili 40 metara dubine može se zakorijeniti i razviti u novu biljku, govori Žuljević dodajući kako se spolno razmnožavanje događa vrlo rijetko i u nepravilnim razmacima. Također, smatra se da je većina livada posidonije klonalnog podrijetla.

– Prije stotina ili čak tisuća godina jedna se sjemenka ukorijenila, a biljka se potom vegetativno širila, rasla i granala sve dok nije stvorila livadu koja danas može zauzimati površinu od više hektara, a zapravo se radi o jednom organizmu. Zbog toga se smatra jednim od najdugovječnijih organizama u Sredozemnom moru, uz neke vrste dubokomorskih koralja, ističe ovaj stručnjak.

Posidoniji je potrebno preko stotinu godina da naraste jedan metar, a danas su joj na području Hrvatske glavna prijetnja sidrenja koja je oštećuju. Da bi se regeneriralo oštećenje nastalo samo jednim sidrenjem, ističe Žuljević, možda je potrebno i stotinu godina.

Sidriti pažljivo

– Prema podacima Ministarstva turizma i sporta, Hrvatska raspolaže s oko 40 posto svjetske charter flote. To znači da se svakoga dana tisuće plovila sidre upravo na livadama posidonije. Čak i najmanje oštećenje nastalo sidrenjem zacjeljuje desetljećima. Ako sidro većeg broda tijekom povlačenja napravi veće oštećenje, oporavak može trajati čitav ljudski život ili čak i dulje, kazuje Žuljević dodajući kako se takva oštećenja događaju svakodnevno i u velikom opsegu.

Inače, livade posidonije zakonom su zaštićeno stanište, a sama posidonija zaštićena je vrsta. Također, ne bi se trebala uklanjati ni kada je živa ni kada je njezin biljni materijal, poznatiji kao lažina, izbačen na obalu.

– Nažalost, u uvalama s intenzivnim sidrenjem oštećenja su ekstremna. Na mjestima koja nisu pogodna za sidrenje posidonija je uglavnom vrlo zdrava. Većina naših livada zapravo je u dobrom stanju, ali postoje lokaliteti na kojima se zbog velikog broja plovila događa ozbiljna degradacija. Problem je što nautičari svake godine otkrivaju nova mjesta za sidrenje za koja smo mislili da će ostati očuvana, govori Žuljević te dodaje kako veliki problem predstavlja slobodno sidrenje.

– Najvažnije je sidriti se ondje gdje nema posidonije. To isto nije uvijek jednostavno jer je ona prisutna na velikom dijelu obale. Ali, ako se sidri veće plovilo, sidro bi trebalo baciti na dubinama većim od 30 metara, gdje je manja vjerojatnost da se nalazi livada posidonije. Kod manjih brodova često se golim okom može vidjeti morsko dno, pa treba izbjegavati područja obrasla posidonijom i birati pješčano ili kamenito dno. Kod izvlačenja sidra bitno je ne povlačiti plovilo sidrom položenim na dnu, već sporo ploviti paralelno sa podizanjem sidrenog lanca dok se ne dođe iznad sidra. Na taj način sidro neće »orati« u naselju posidonije i šteta će bi manja, ističe stručnjak.

Kako dalje navodi, Ministarstvo zaštite okoliša i druge institucije rade na pronalaženju rješenja, ali, ističe, problem je složen, a jedan od prijedloga je da se odrede posebno vrijedna i očuvana područja posidonije na kojima bi se potpuno zabranilo sidrenje. U međuvremenu, ako druge godine, početkom ljeta uočite plod posidonije koji pluta na površini, obavijestite Institut, fotografirajte ga i pošaljite fotografiju. Ako je izbačen na obalu, napominje Žuljević, vratite ga u more, možda sjemenka potone na pogodno dno i započne razvoj nove livade.

– Bit će to iznimno spori proces, tek koji kvadrat površine naselja razvit će se kroz desetljeća ili čak stoljeće!, naglašava Žuljević.

PRIJAVITE NALAZ MORSKE MASLINE

Institut za oceanografiju i ribarstvo u Splitu poziva građane da prijave svaki nalaz »morskih maslina« – rijetkih plodova posidonije, najpoznatije i strogo zaštićene sredozemne morske cvjetnice. Plodovi se mogu uočiti kako plutaju na površini mora ili su nasukani na obali, a svaki njihov pronalazak znanstvenicima predstavlja vrijedan podatak