Nedjelja, 19. svibnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

25 C°

MARTINJE

Podravski "biskupi" pretvorili mošt u mlado vino

Autor: Marijan Tomac

16.11.2023. 17:17
Podravski

Foto: M. TOMAC



Poljoprivredni radovi vezani su uz svetkovine. Na primjer pšenica se počinje sijati za blagdan Svetog Šimuna. Vinogradari i vinari imaju čak tri sveca – zaštitnika, Sveti Vinko najavljuje rad u vinogradu, Sveti Bartol navještava vrijeme zrenja grožđa i Sveti Martin završetak vrenja mošta. Martinje koje se slavi 11. studenog nema dulju tradiciju u našem kraju, ali običaji i tradicija se mijenjaju. Brojne vinarije u Zadarskoj županiji za blagdan Svetog Martina otvorila su vrata za posjetitelje. Uz gastronomsku ponudu u vinariji MasVin u Polači održan je obred krštenja mošta u vino.


Kleti na bregima


Blagdan svetog Martina ima dugu tradiciju u kontinentalnim vinorodnim područjima. Štovanje ovo sveca je najveće u krajevima kajkavskog govornog područja, pa su i obredi krštenja mladog vina napisani po Križevačkim štatutima na kajkavskom narečju.


Naša ekipa za Martinje uputila se u Aršanjske vinograde smještene na Bilogori iznad Pitomače. Udruga vinogradara i vinara Aršanj tradicionalno na predjelu zvanom Kladarski breg, gdje je podignuta kapelica svetog Martina organizira martinsku manifestaciju. Nakon mise započinje obred krštenja vina, jer prema legenda kaže da do martinja je mošt, a nakon martinja vino.




Bilogora pitoma planina, pravilnije reći brdo jer njezin najviši vrh Lipica doseže do visine 262 metra na kojem je smješten meteorološki centar. Od podnožja Bilogore do vrha brojni su vinogradi s nastambama koji se zovu kleti. Nekada je klet bila drvena ili od blata napravljena kućica za čuvanje vina, alata i da se sklone radnici od kiše. Danas su kleti moderne vikendice u kojima je ugodno se družiti i boraviti.


Nepisano je pravilo da svaki podravski muž, a Aršanj je na granici Podravine prema Slavoniji, mora imati vinograd i klet. Većinom su to vinogradi do 500 čokota, a vino je namijenjeno za vlastitu potrošnju. Naravno ima vinograda respektabilne površine koji na tržište plasiraju svoja vina. Najzastupljenija je sorta graševina kojoj uz bok ide traminac i rajnski rizling. Od crnih sorata uzgaja se frankovka.


Život sveca


Povijesni podaci kažu da je Martin rođen negdje u panonskoj ravnici oko 316. godine. U to vrijeme crkva je napustila katakombe. Martinov otac je bio vojni zapovjednik, pa je kao takav često premještan, a s njim i Martin. U Paviji je Martin došao u vezu s kršćanima koji su ga zanosili i oduševljavali svojom djelotvornom ljubavlju i revnom životom. U Amiensu je 339. godine, na Uskrs, primio krštenje i postao član kršćanske zajednice. Unatoč tome, morao je sudjelovati u vojnim operacijama cara Konstanca na Rajni, ali je nakon dvije godine vojne službe zatražio da ga otpuste iz vojske. U francuskom gradu Poitiersu upoznao je i zavolio biskupa Hilarija, koji ga je zaredio za svećenika i ponudio mu boravište u mjestu Liguge, koje je Martin opet pretvorio u samostan, kaneći ostatak života ovdje provesti u samoći, pokori i molitvi. Ali, 371. biskup Hilarije umire u Toursu, pa izbor za njegova nasljednika pade upravo na Martina.


Tako je ovaj čovjek, vojnik na silu, redovnik po izboru, postao biskup po dužnosti. Bio je, kažu, vrstan duhovni pastir, postavši velikim širiteljem kršćanstva. Martin je, za ono doba, kao biskup, uveo velike novosti. Za razliku od većine biskupa, koji su boravili i djelovali po gradovima i većim mjestima, Martin svoju biskupsku brigu posvećuje selu i seljacima. Ljudi su svetog biskupa cijenili i voljeli zbog neumorne aktivnosti, neutažive revnosti i nesebičnog života. Još za života smatrali su ga najvećim francuskim biskupom.


Umro je 8. studenoga 397. godine, kad je bio u posjetu jednom selu. Njegov sprovod, tri dana kasnije, bila je prava apoteoza odanosti i poštovanja. U povorci je stupao bezbrojan puk, nebrojeni seljaci i siromasi pokazali su da znaju tko im je prijatelj, a pokojnikovo tijelo ispratilo je i oko dvije tisuće redovnika i redovnica.


Podravski »biskupi«


Blagdan svetog Martina je 11. studenog, tri dana nakon njegove smrti, a prati ga pučko veselje, kako u našim krajevima, tako i na Zapadu. Na taj dan se pilo mlado vino.


U Italiji i danas postoji poslovica:«Il nuovo vino si beve a San Martino!« (»Mlado vino pije se na Svetog Martina!«). I tako je nastao običaj da se u nekim vinorodnim krajevima za Dan svetog Martina »krsti« mlado vino. Na Zapadu je Sv. Martin dugo vremena bio najpopularniji svetac.


Ubrzo nakon smrti Martina su za zaštitnika uzeli mnogi ljudi i udruženja: vojnici, vitezovi, gostioničari, hotelijeri,vinari i posebno vinogradari, svi koji imaju posla s berbom i proizvodnjom vinske kapljice. Njegova gesta nesebične ljubavi i dobrote pretvorila je u pučkoj mašti lik revnog biskupa u vječno mladog konjanika. U našim krajevima Sveti Martin se štuje kao zaštitnik vinara i vinogradara, a sam blagdan tradicionalno prolazi u znaku pučkih običaja i veselica te »krštenja« mladog vina u »biskupskoj odori«


U ulozi glavnog meštra – biskupa već tracicionalno je Branko Sobota koji uz pomoć kolega biskupa obavlja ovaj zahtjevan obred. Naravno sve je popračeno uz obilje vina koje se gotovo na svaku biskupovu riječ mora iskapiti. Da bi obred protekao uz pjesmu tu su i Podravski mužikaši koji prigodnim pjesmama podiž admosferu cijelog obreda krštenja.


Da bi se ovaj običaj što svečanije izveo, moštu se izabere kum, a biskup, kanonici, ministranti, školnik, zvonar i svi prisutni već prema napisanom velikom ritualu mošt pokrste u vino. Blagdan se slavi uz obaveznu pečenu gusku, jer legenda kaže da se Martin kada je proglašen biskupom sakrio među guske, a jedna koja ga je otkrila gakanjem, morala je platiti glavom.


Patke na ražnju


Nakon svečanosti krštenja sudionici se razilaze, ali ne odlaze kućama, već u kleti – vikendice u vinogradima gdje se Martinje nastavlja. Naša ekipa uputila se u klet obitelji Begović. Naravno dobra spiza i mlado vino poslužuje se u neograničenim količinama. Gospodarica kuće Ivančica za glavno jelo namijenila je patke iz vlastitog uzgoja, jer guske su gotovo nestale iz podravskih dvorišta i treba po njih ići u susjedni Mađarsku. Bolje domaće patke koja očišćena teži preko 3,5 kilograma nego Mađarska guska iz umjetnog uzgoja deviza je domaćice Ivančice.


Da bi patke bile u redu za to se pobrinuo majstor ražnja Emil. Patke na ražnju moraju se peći najmanje dva i više sati, gotovo kao janje pojašnjava Emil koji uz pečenje sakuplja mast koja kaplje s pataka. Ona će poslužiti za začiniti domaće mlince koji su prilog patki umjesto krumpira.


Uz obilje raznolike hrane toči se mlado vino u neograničenim količinama koje razgaljuje dušu i podiže atmosferu. Red pjesme, red zdravice i tako do kasnih noćnih sati. Od gostiju nitko ne pomišlja sjesti za upravljač automobila, jer prostora za prenočiti u kletima ima dovoljno.