Obitelji iz doline Neretve opstala na tradicionalnoj poljoprivredi

Može li bavljenje poljoprivredom u prigradskom naselju biti izvor prihoda cijele obitelji ili se radi samo o dopunskoj djelatnosti. Možda se tim poslom ne treba baviti, već zemlju treba prepustiti korovu. Danas kada su svi uprli u apartmane i turizam, kao i dok se pokušava iz poljoprivrede izvući nešto novca putem poticaja, ima i onih koji nastoje opstati na tradicionalnoj poljoprivredi svojih predaka. Tradicionalna poljoprivreda podrazumijevala je mješovitu proizvodnju stočarstva, ratarstva, povrtlarstva, vinogradarstva i voćarstva.

To je onakva poljoprivredna proizvodnja koja je domaćinstvu osiguravala sve potrebne proizvode, a višak se nudio lokalnom tržištu. Dostava poljoprivrednih proizvoda na kućni prag nije neka novost iz vremena interneta. Na zadarski poluotok mljekarice iz Stanova i Bokanjca donosile su ujutro svježe mlijeko u kuće i stanove. Donosile su također i perad, povrće i jaja.

Potražnja za domaćom hranom

Je li ovo nostalgija za nekim prošlim vremenima ili se i dalje moguće baviti tradicionalnom poljoprivredom, osobito danas kada je način komuniciranja na visokom stupnju, a potražnja za hranom proizvedenom u seljačkom kućanstvu sve veća. Bilo bi nepravedno reći da je industrijski proizvedena hrana loša ili nejestiva. Ona je u redu i konzumira je najveći dio čovječanstva, ali ono proizvedeno u malim serijama po načelima tradicionalne poljoprivrede ima svoju posebnu vrijednost.

Takvih koji se bave tradicionalnom poljoprivredom i proizvode hranu na ograničenim površinama za poznatog kupca danas je sve manje. Ipak, tragom priče pronašli smo jednu obitelj koja se takvom proizvodnjom bavi. Nije iz zadarskog kraja, ali je iz priobalja i klimatski sličnog područja.

Pronašli smo je u prigradskom naselju Metkovića, u selu Glušci. Za Glušce većina nikada nije čula, ali ljubitelji i poznavatelji nogometa znaju da upravo iz tog mjesta korijene vuče dugogodišnji kapetan Vatrenih Dario Srna.

Glušci, selo od nekih 40 stalno nastanjenih žitelja, udaljeno je od centra Metkovića nekih pet kilometara. Smješteno je na samom rubu doline Neretve gdje se na brdovitom dijelu prostire mediteranska šuma hrasta medunca i bijelog graba te pašnjaci mediteranskog bilja. Radi se upravo o idealnom terenu za stočarstvo. Dolina polja zvana Pologuša bogata je izvorima vode i pogodna za ratarsku i povrtlarsku proizvodnju. Područje na najnižim lokacijama u pojedinim dijelovima godine je plavljeno u periodu obilnih kiša, kao što se to dogodilo ovih dana. Tu se prostiru livade koje osiguravaju sijeno za stoku.

Miješana poljoprivredna proizvodnja

Naš domaćin u Glušcima bio je Stanko Arnaut (46) koji živi s majkom, suprugom i dvoje djece. Djeca svakodnevno autobusom odlaze u Metković u školu. Obiteljsko gospodarstvo Arnaut ima miješanu poljoprivrednu proizvodnju. Prvenstveno se bave stočarstvom. Posjeduju četiri krave koje su se nedavno otelile, pa imaju i četiri teleta. Od stoke tu je stado od tridesetak ovaca i koza. Imaju, dakako, i velik broj letarije koju nitko nikada nije brojio.

– Krave redovito muzemo i majka Ljuba pravi domaći sir tipa škripavac koji nije samo za vlastite potrebe, već ga prodajemo u Metkoviću dostavom na kućni prag ili na tržnici. Krave su većinom na ispaši, jedino ih kada je loše vrijeme držimo u staji, kao što je ovih dana, započinje svoju priču Stanko dodajući kako telad, kada dosegne težinu oko 250 kilograma, prodaju većinom poznatim kupcima za meso.

– Već sada imamo predbilježbe za kupnju teleta. Koliko je upita mogli bi prodati telad iz cijelog kraja. Ljudi se udruže, obično njih po dvoje, pa kupe cijelo tele koje im obradi mesar i imaju najveći dio godine u zamrzivaču domaće meso. Janjad i jariće također plasiramo kupcima u Metkoviću i okolici. Vrlo često se dogodi neka fešta, vjenčanje, krizma, prva pričest ili rođendan, na kojima na stolu mora biti janjetina. Za janjetinu se zna kakve mora biti kvalitete. Ne može se ispeći na ražnju svako janje. Ono prvenstveno mora biti mlado, a veličina ovisi o pasmini ovaca. Ovdje je prvenstveno zastupljena naša domaća ovca čije janje teži oko 25 do 30 kilograma. To je nekih 12 do 14 kilograma mesa prije pečenja, saznajemo od Stanka koji je rekao kako je kod janjeta najvažnije da ima određenu masnoću, ali da ipak nije previše masno.

Najbolje janje za ražanj

– Ono koje je na ispaši nikada neće biti masno, već će to biti ono janje koje se hrani koncentratima. Najbolje janje za ražanj je ono kojem su bubrezi prekriveni lojem. Pravi znalci mogu pipanjem kičme u predjelu bubrega utvrditi koje je janje za ražanj još kada je živo, pojasnio nam je Stanko.

Kada si ograničen poljoprivrednim površinama potrebno ih je racionalno koristiti. Obitelj Arnaut oranice koristi za proizvodnju povrća. Većinom se radi o površinski malim oranicama na velikom broju lokacija, što ograničava i poskupljuje proizvodnju. Zbog toga se treba opredijeliti za manji broj poljoprivrednih kultura, i to onih koje stvaraju značajan dohodak. Stankova obitelj opredijelila se za proizvodnju graha mahunara. Grah mahunar proizvode u nekoliko turnusa godišnje, počevši sa sjetvom kada prestane opasnost od mraza, dok berba završava kada se pojavi prvi jesenski mraz. Trenutačno imaju za ubrati oko 800 kilograma graha mahunara. Berba im je u planu kada prestane padati kiša i tlo se malo prosuši, saznajemo od naših domaćina.

Vrijeme u Glušcima je brzo prošlo i odlazimo s uvjerenjem kako će tradicionalna poljoprivreda opstati kod ljudi kao što je ova obitelj koju smo posjetili. To je ujedno garancija da će oni koji preferiraju poljoprivredne proizvode iz domaćeg uzgoja u njima moći uživati.

Bavljenjem ovakvom poljoprivredom sigurno se neće nitko obogatiti, ali će imati za prosječan život.