Na Seljačkoj tržnici nudi se provjereno domaće povrće i voće

Gdje kupiti domaće poljoprivredne proizvode pitanje je koje postavljaju brojne kućanice. Je li domaće ono što na tržište stavljaju renomirani hrvatski proizvođači ili oni samo pakiraju proizvode iz nekih drugih područja. Ima jednog i drugog.

Najviše me prije nekoliko dana iznenadio suhi peršin koji je pakiran u kesice i ambalažu poznatog domaćeg brenda u prehrambenoj industriji. Čitajući pažljivo deklaraciju može se uočiti da je peršin proizveden i osušen u jednoj dalekoj zemlji za koju većina ljudi nikada ne bi pomislila da proizvodi, a pogotovo suši peršin.

Bili bi nepravedni da kažemo kako svi poljoprivredni proizvodi koje prodaju trgovački lanci, a prvenstveno voće i povrće dolaze iz uvoza. Ovisno o godišnjem dobu i sezoni zastupljenost voća i povrća s hrvatskih polja je značajna.

Kao što rekoh, ovisno o godišnjem dobu nekada robe s domaćih polja ima malo, kao što je sada u zimi, a tijekom ljeta domaće prevladava. Porijeklo svakog poljoprivrednog proizvoda je, dakako, navedeno na deklaraciji koja je sastavni dio svakog pakovanja.

«Industrijski proizvod«

Doduše, što zbog neupućenosti ili nečeg drugog značajan broj kupaca za domaći proizvod koji se prodaje u trgovačkim centrima govore da je to »industrijski proizvod.« Što je to industrijski proizvod? Kada se to spomene mene podsjeća da je taj proizvod napravljen u tvorničkoj hali na tokarskom stroju. Zamislite kakva bi to bila istokarena mrkva ili lubenica.

Sljedeće što se govori je da su ti proizvodi krcati pesticidima, nitratima, antibioticima, a nitko se ne zapita tko je i po kojim agrotehničkim mjerama proizveo taj proizvod. Je li to ista osoba koja prodaje svoje proizvode na štandovima gradskih tržnica? Osim toga, u otkupnim centrima provjerava se stanje pesticida u svakom proizvodu, Danas za to postoje uređaji i brze metode provjere.

Oni koji hoće biti sto posto sigurni da je voće i povrće koje žele kupiti iz ravnokotarskih polja svrate svake subote na Seljačku tržnicu u Zadru. Punih devet godina svoje poljoprivredne proizvode nudi desetak obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva iz Ravnih kotara, ali ima tu i proizvoda iz Like.

Seljačka tržnica je poznata stvar u Europi, pogotovo Austriji i Njemačkoj. Njezina svrha je da seljak dio svojih proizvoda, onih koji nisu predani zadruzi, proda na vlastitom gospodarstvu ili na seljačkoj tržnici koja je organizirana u svakom većem mjestu.

Cilj te prodaje je da kupac dobije netom ubrani proizvod i po znatno nižoj cijeni, obično onoj koju proizvođač ostvaruje prodajom robe zadruzi. Cijela europska poljoprivreda je, da ne bude zablude, organizirana na zadrugarstvu, za razliku od Hrvatske gdje seljaci bježe od zadruge kao vrag od tamjana.

Cijene

Prošle subote ponuda sezonskog povrća bila je više nego odlična. Kakve su cijene neka odluči svaki kupac. Jabuke prve klase nudile su se po 1,00 euro za kilogram, one sitnije stajale su 3 eura za 4,5 kilograma. Cijene povrća su sljedeće: Salata kristalka ili puterica 2,70 eura, mrkva 1,30 eura, vezica mlade kapule 0,50 eura, radič 3,00 eura i tako redom. Je li skupo ili jeftino odlučit će svaki kupac.

Bijeg od zadrugarstva

Što nudi zadarska Seljačka tržnica pokušala je saznati naša ekipa vižitajući je prošle subote. Gužva i šušur uobičajeni su za subotnje prijepodne. Pogotovo kada je lijep dan. Brojni Zadrani i stanovnici okolnih što bližih, što daljnjih mjesta navratili su u obližnji trgovački centar.

Neki da obave kupovinu, drugi da s ekipom popiju kavu, a neki samo da im prođe subotnje jutro.

Na prostoru Seljačke tržnice je kao u košnici. Banci su prepuni svježeg sezonskog povrća, a od voća nudi se jabuka nekoliko sorti, svježa i slasna, dobro čuvana do ovog perioda. Šetajući između banaka susrećem brojne poljoprivredne proizvođače iz zadarskog kraja.

Među prvima sretnem Ljubomira Marinovića, poljoprivrednika iz Zadra. Ljubomir je manji proizvođač. Nedostaje mu zemlje koju bi obrađivao, a pogotovo vode za navodnjavanje njihovih nasada tijekom ljeta.

Nemoguće je navodnjavati povrće vodom iz vodovoda, jer tada sve što se zaradi ode za vodu. Ljubomir je prošle subote donio na prodaju presadnice ranog povrća, blitve, peršina i celera.

Od prvih dana postojanja Seljačke tržnice svoje poljoprivredne proizvode prodaje i OPG Tokić iz Vrane. Tokići imaju respektabilnu proizvodnju povrća. Povrće proizvode na otvorenom i u plastenicima, tako da tržištu nude veliki broj povrtnih kultura tijekom cijele godine.

Tokićeve poljoprivredne površine su na predjelu zvanom Pećina gdje ima dovoljno vode za navodnjavanje i u najsušnijim godinama. Osim toga, područje Pećine je zaklonjeno od bure i okrenuto je prema jugu, tako da nema bojazni od kasnih proljetnih mrazeva.

Roba se više ne vozi u Zagreb

U neka druga vremena Tokići, kao i većina povrćara Ravnih kotara, svoje proizvode plasirali su vozeći ih u unutrašnjost, prvenstveno na Veletržnicu u Zagreb. Obično se roba brala u subotu, spremala za prodaju u nedjelju prije podne, a u popodnevnim i večernjim satima kretalo se za Zagreb.

Znalo se dogoditi da gotovo stotinu dostavnih vozila i kamioncinića iz prostora Vranskog bazena svake nedjelje krene za Zagreb krcatih povrćem. Danas se poljoprivredni proizvodi prodaju putem otkupnih stanica, a dio na štandovima kao što su ovi ispred ovog trgovačkog centra.

Zadarski potrošači navikli su da na Seljačkoj tržnici mogu svake subote kupiti domaći poljoprivredni proizvod koji je netom ubran te odiše svježinom. Svratio sam kupiti zelenu salatu, jer ova na ovoj tržnici je svježa.

– Ona što se nudi u trgovačkim lancima stoji nekoliko dana na polici i polako vene, govori Trifun Poljak, naš poznati vinar kojeg je zatekla naša ekipa u kupovini.

Prostor na Seljačkoj tržnici je ograničen, pa su dosjetljivi proizvođači krumpira došli na ideju da krumpir prodaju iz vozila na parkiralištu ovog centra. Sve je to u redu i u skladu sa zakonom. Takva prodaja tretira se kao prodaja OPG-a iz vlastitog vozila.