Kupujmo domaće, ali vodimo brigu s koliko novca raspolažemo

U nedjelju smo zapalili prvu svijeću na adventskom vjenčiću. Najradosniji katolički blagdan Kristova rođenja se približava i polako se ovogodišnji poljoprivredni radovi privode kraju. Najprije dolazi blagdan svetog Nikole pa blagdan svete Luce. Treba posijati božićnu pšenicu, iako se u supermarketima nudi već iznikla pšenica. Božićna pšenica sije se tradicionalno na svetkovinu svete Barbare (4. prosinca), blagdan sv. Nikole (6. prosinca) ili blagdan Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije (8. prosinca).

Ipak, u Dalmaciji se sjetva božićne pšenice obavlja na blagdan svete Lucije (13. prosinca). Predaja kaže da je običaj sijanja pšenice vezan uz bijeg Svete Obitelji. Bogorodica je, bježeći pred Herodovim vojnicima, zamolila seljaka koji je na njivi sijao pšenicu da kaže progoniteljima kako su tuda prošli, ali kako se to dogodilo onda kad je sijao pšenicu.

Kad su progonitelji stigli, pšenica je začudo, izrasla velika i gusta zbog čega su vojnici odustali od daljnje potjere misleći da je to bilo davno.

Kraj berbe maslina

Smisao sijanja božićne pšenice je i u narodnom vjerovanju kako će cijela nova godina biti uspješnija i plodnija ako pšenica do Božića lijepo zazeleni te bude gusta i visoka.

U svakom slučaju, sijanje božićne pšenice je lijep običaj kojem se posebno vesele djeca, budući da od tog dana imaju svakog dana do Božića poseban zadatak, zaliti pšenicu i provjeriti napreduje li dobro.

Ovih dana maslinari privode kraju berbu. Ovogodišnji urod maslina bio je iznimno dobar, ali količine ulja su kao u prosječnim godinama.

Što se ove godine dogodilo maslinama i zbog čega su randmani niski, pokazat će analize koje maslinarski stručnjaci provode ovih dana. U svemu tome sigurno je da u uzgoju maslina treba promijeniti stare navike i prihvatiti nova tehnološka rješenja koja su prihvaćena u brojnim maslinarskim zemljama.

Božićni su blagdani i vrijeme kupnje. Uz redovitu kupnju božićnih darova potrebno je osigurati namirnice za bogat blagdanski stol. Ovih dana je to još teže, no ne zbog nedostatka poljoprivrednih proizvoda, od čije ukupne ponude oni domaći čine manji udio u odnosu na uvozne, već zbog visokih cijena. Porast cijene hrane kod nas se više osjeti nego u drugim članicama EU-a jer hrana čini gotovo četvrtinu potrošačke košarice.

Većina potrošača preferira domaće poljoprivredne proizvode, ali takvih proizvoda je sve manje u ponudi, a cijene tih proizvoda su redovito veće od onih koji se prodaju u supermarketima, bez obzira na to jesu li pristigli iz drugih krajeva Lijepe naše ili iz uvoza. Treba, dakako, pomagati lokalnu proizvodnju, ali ne smije se pritom zanemariti briga o vlastitim platežnim mogućnostima.

Postavlja se pitanje je li hrana proizvedena na našim poljima skuplja od one iz drugih destinacija zbog pohlepe naših seljaka i njihove lijenosti ili postoji neki drugi razlog. Razlog je prvenstveno u produktivnosti.

Seljaci rade i previše

Proizvodi malih proizvođača su nekonkurentni zbog niske produktivnosti. Nije produktivnost samo ljudski rad u poljoprivredi, budući da bi po toj definiciji ispalo da naš seljak malo radi jer je lijen. On radi i previše, nažalost, pri čemu koristi zastarjelu i neadekvatnu poljoprivrednu mehanizaciju te imaju skromno poljoprivredno znanje.

Produktivnost je mjerilo kojim se može uspoređivati razvijenost poljoprivrede u različitim zemljama svijeta.

Zemlje s poljoprivredom karakterističnom po značajnom udjelu kapitalnih resursa kojima su nadomješteni ljudski resursi većinom su razvijene zapadnoeuropske zemlje s relativno niskim udjelom poljoprivrednog stanovništva, ali značajnom bruto dodanom vrijednošću (BDV) po jedinici uloženog rada.

Niža produktivnost novijih članica Unije, pa tako i Hrvatske, posljedica je, većim dijelom, povijesnih razloga i promašenog socijalističkog razvojnog modela, ali i izostanka strukturnih reformi koje bi naše komparativne prednosti pretvorile u konkurentnu poljoprivredu.

Tradicija na kojoj se u najvećoj mjeri bazira hrvatska poljoprivredna proizvodnja nije dovoljna u borbi s globalnom proizvodnjom hrane. Glavni cilj svakog poljoprivrednika, bilo da ima malo obiteljsko gospodarstvo ili veliku kooperaciju, je biti produktivan.

Uz cilj da budu produktivniji, poljoprivrednici su suočeni s mnogim čimbenicima koji ograničavaju produktivnost poljoprivrednog gospodarstva, kao što su raspoloživa obradiva površina, poljoprivredni proizvodi, vremenski uvjeti, kultura, pristup tržištu, znanje poljoprivrednika, nedostatak novih tehnologija i drugi.

Produktivnost poljoprivrednog gospodarstva je važna iz više razloga; od osiguranja veće količine hrane, bolje konkurentnosti na poljoprivrednim tržištu, do osobne koristi za samog poljoprivrednika, kao što je prihod, zdravlje i dobrobit.

Prema ekonomskoj definiciji, produktivnost poljoprivrednog gospodarstva je odnos između poljoprivrednih izlaznih i poljoprivrednih ulaznih sredstava. Drugim riječima, što su veća izlazna sredstva, gospodarstvo će biti produktivnije.

Povećanje produktivnosti

Male i rascjepkane poljoprivredne površine, zastarjela i neadekvatna mehanizacija, manjak radnika uz skromno poljoprivredno znanje primjereno za 21. stoljeće osnovni su razlozi niske produktivnosti.

Sve navedeno dovelo je do toga da danas u ruralnim područjima imamo najmanje ljudi koji se bave poljoprivrednom proizvodnjom. Na primjer, u ruralna područja pripadaju Vrana, Sukošan, Škabrnja…, a upitno je koliko je u tim izrazito ruralnim područjima obitelji koje isključivo žive od poljoprivredne proizvodnje.

Mogućnosti bavljenja brojnim drugim poslovima koji manje ovise o hirovitim klimatskim promjenama, a ujedno pružaju veći profit doveli su su do toga da u sadašnjem vremenu nestaju selo i seljaci kakve smo nekada poznavali. Sela postaju urbana mjesta u kojima je ugodno živjeti, a iz kojih se na posao odlazi u obližnje gradove.

’Domaćih poljoprivrednih proizvoda’ bit će iz dana u dan sve manje i manje, ali treba se pitati što je to ‘domaći poljoprivredni proizvod’. Bit će ih i manje, budući da će njihova cijena postati preskupa većini potrošača.

Zato danas kada kupujete namirnice za blagdanski stol i zalazite u najdublje pretince takuina kupujte racionalno. Najveći je gubitak kada skupo kupljena hrana završi kao komunalni otpad.