Kralj smokava iz Posedarja proizveo kavovinu od suhih smokava!

Dok mnogi hodočaste u svetišta, voćar Eugen Novaković se »zavitova« da će svake godine izbaciti po jedan novi proizvod od smokava i tu zadaću zasad uredno izvršava. Ima ih 11, a uskoro će na tržište i najnoviji, kavovina od suhih smokava pod nazivom Smo-kava.

– Ovo nije cikorija od žitarica nego kavovina od smokava, kaže svestrani poljodjelac iz Posedarja.

Proizvod je voćna kavovina. Kipi, ima talog, ali nema ni kofeina ni teina. Može ga piti dite od dva miseca i baba od 90 godina. Već je, otkriva Eugen, testirana u krugu eminentnih stručnjaka, a kada smo ga upitali za recept odgovorio je.

– Ne, dok ne dobijem potvrdu o intelektualnom vlasništvu. Da rečem prije možda bi mi je, kao što su i neke dosad, prioteli i prijavili kao svoju umotvorinu ovi što, za razliku od mene, dobivaju poticaje, kaže Eugen uz karakterističan osmjeh. S dozom humora i kritike. Dodao je još samo da u njegovu kavovinu ne treba dodavati šećer jer smokva ima svoju voćnost i sladore.

S ciljem da dobije certifikat svoj najnoviji proizvod Novaković je dao na analizu stručnjacima Fakulteta agrobiotehničkih znanosti u Osijeku.

Dok nestrpljivo čeka odgovor, obilazi svoje voćnjake, smokvike i maslinike.

Smokve pomela slana

– Nećete virovati, ali smokve su mi rodile usrid zime. Plodovi su veliki, ali ništa od njih. Došla je slana i jednostavno ih pomela, Sokovi su bili krenuli pa su promrzle i periferne grane. One će se osušiti i na njima neće biti plodova, govori s primjetnom tugom u glasu,

Slana je ove godine uranila. Radi se o slanom proljetnom mrazu, tipičnom za područja gdje puše bura s Velebita prema moru. Diže i vrtloži vlagu s česticama soli u atmosferu. Kad bura stane pri temperaturi oko nule i ispod nule počinje se spuštati na zemlju u vidu slane rose.

U pravilu, kako je pojasnio dr. sc. Anđelo Vrsaljko, dolazi iza tri, četiri sata ujutro i uvijek kad je vedro »kao staklo«. A upravo takvi uvjeti su bili posljednja tri dana siječnja, Uz to još i puni mjesec, znači idealni uvjeti za ovaj prirodni fenomen iza kojega ostaju nepopravljive štete u vinogradima, voćnjacima i povrću, posebice u Ravnim kotarima, kao i u Dalmatinskoj zagori.

– Najopasnija je u ožujku i travnju kada su voćke u punoj vegetaciji, dodaje Novaković. Kad počnu kolati sokovi opasan je svaki mraz, niske temperature ili, nedajbože, hladna fronta koja je preklani u prvoj polovici ožujka »potaracala sve živo«. Novaković podsjeća da je i urod smokava bio desetkovan. Ubralo se jedva 20 do 30 posto, kaže u nadi da će ove godine prirodne nepogode izostati.

Nada se, ali ne stoji skrštenih ruku. Uz poslove u voćnjacima priprema se za nadolazeće sajmove na kojima će tržiti svoje proizvode.

Počeo kad je dobio otkaz

– Imamo više od 20 različitih proizvoda. Nekoliko od maslina i većinu od smokava, od kojih su neki prepoznati i izvan Hrvatske, primjerice u Beču i Singapuru, kaže Novaković. Kao, smokvenjaci, okruglice, valjušci s medom i orasima, kokosom i sokom od bazge, energetske pločice, džemovi, marmalade, čips i kobasice od smokava..

Čudo, a sve je počelo prije 17 godina kada je ostao bez posla u Telekomu. U obitelji jedino je supruga Gordana, inače učiteljica dobivala plaću, a troje djece Božo, Marijana i Božena bili su na studijama.

– Shvatio sam da kad ne radiš ti si nitko i ništa. Ni prijatelj na cesti te neće pozdraviti, kaže Eugen. Pomišljao je na svašta, a onda se jednog dana sjetio smokvenjaka. Zapravo na stolu u konobi su stajali smokvenjaci (tradicionalni kolač od suhih smokava) koji se u njegovoj i drugim obiteljima u Posedarju prave generacijama.

OPG Eugen Novakovic, Svoju kavovinu poslao je na analizu

– Ove smo sačinili supruga Gordana i ja po starinskoj recepturi naših baka, napominje. Tada mu je »kliknulo«: Smokve su moj odabir. Želim se baviti smokvama, odlučio se da bi već na prvoj prodajnoj izložbi Vrijedne ruke u organizaciji Hrvatske gospodarske komore u Zadru, u Arsenalu sudjelovao sa svojim proizvodima – smokvama, smokvenjacima, vinom i rakijom. – Sve je planulo, 40 kila smokava, 20-30 smokvenjaka, vino, rakija… Zarada je bila veća od dobre mjesečne plaće, prisjeća se.

Od tada na 2,5 hektara on podiže 800 maslina i 120 stabala smokava, podiže vinograd, osniva OPG. U Mazinu u Lici uzgaja šljive, jabuke, kruške, orahe, krumpire…

– Najvažnija je raznolikost i da proizvode imaš tijekom cijele godine, kaže i dodaje da sve što proizvedu prodaju na kućnom pragu ili na sajmovima, a proizvode i prodaju cijelu godinu. Od svježih kad počnu zriti, do suhih i niza raznih proizvoda od njih. Ideja mu ne nedostaje.

O tome kako je od suhih smokava proizveo čips, kobasice i niz drugih proizvoda s dodanom vrijednošću o čemu je Agroklub prvi pisao. Za svoje proizvode višestruko je nagrađivan. Ponosan je na uspjehe, a za njega i njegovu obitelj koji ih znaju kažu da čega god se dotaknu sve dobro unovče.

Spremni i za certifikat Halal

Nakon završenih studija sin Božo, diplomirani pravnik, zaposlio se kao tajnik u Zadružnom savezu Dalmacije. Kćerka Marijana, dvostruka magistrica živi i radi u Silicijskoj dolini, točnije San Francisku u Americi, gdje je u svjetski poznatoj tvrtti Linkedin glavni projekt menadžer za internetske i komunikacijske usluge.

A druga kćer Božena udana Krep, diplomirana ekomistica, osnovala je u Zagrebu vlastiti OPG »Blago našeg kraja« putem kojega proizvodi i prodaje sve što i otac Eugen. Samo, Božena je prodaju proširila i na Beč gdje se u Hrvatskoj kući delikatesa nude proizvodi iz Posedarja, najviše marmelade i ostali proizvodi od smokava. Iste proizvode Božena prodaje i u Singapuru, pred dobivanjem je certifikata za Halal, standard koji se traži na tržištima gdje žive muslimani.

Eto, vidite da nije sve tako crno u Hrvatskoj. Može se kad se hoće, ali ne preko noći kao što bi mnogi htjeli. Odmah najnoviji mobiteli, automobili, kamionioni, avioni…

– Ne, potpore neka idu za unaprjeđenje proizvodnje, a ne za napraviti vikendicu na Pagu, govori inventivni Novaković. On osobno, dodaje, nije rob materijalnog bogastva, ne zanimaju ga milijuni, kule i vile.

– Ne upirem ni prstom u državu, iako smo dva puta odbijeni na natječajima za sredstva iz Fonda ruralnog razvoja. Projekt je dobar, ali nema novca, odgovorili su mi iz resornog ministarstva, kaže.

Više od poticaja znači mu, veli, zadovoljstvo koje je pronašao u maslinama i posebno u smokvama.

– Treba raditi i znati gospodariti. Proizvesti, preraditi i prodati, naglašava. On je uspio jer nije odustao, a ne zato što voli ono što radi i radi ono što voli.

Ima i računicu. Svako stablo smokava u punom rodu u prosjeku daje do 80 kilograma ploda. Bere se puna dva i pol mjeseca svaki drugi, treći dan. Što se više beru one više rađaju. Otkupna cijena svježih plodova u maloprodaji sada je oko pet eura. Kilogram suhih smokava dostiže cijenu od 10 do 12 eura, kao litra maslinovog ulja.

Nije loše, ali prava zarada je u finalnom proizvodu s dodanom vrijednošću, ističe. Od kilograma suhih smokava Eugen napravi 63 okruglice, svaka stoji 0,60 eura i to ti je, kaže, 40 eura, a ako okruglicama od smokava dodaš med, orah, kokos ili čokoladu onda se cijena penje na 0,80 eura, što je ukupno 48 eura pa ti vidi isplati li se ili ne isplati.

Eto vidiš, računica je jednostavna. Samo da ne bude prirodnih nepogoda. Može se živjeti i od smokava. »Od rada, a ne kukanja«, poručuje Eugen Novaković, kralj smokava iz Posedarja. (Nedjeljko JUSUP/ Agroklub)