Konjski i ovčji stajnjak pogodniji za teža tla

Organska tvar tla predstavlja izvor hraniva koja procesom mineralizacije prelaze u oblike koji su pristupačni za biljke. Iz nepristupačnog oblika oslobađaju se isključivo djelovanjem mikroorganizama, pa su klimatski faktori kao što su sadržaj vlage, temperatura, aeracija i drugi zapravo ti koji određuju razinu aktivnosti mikroorganizama i često su i limitirajući faktor procesa mineralizacije, pojasnila je Snježana Vujinović, stručna savjetnica za melioraciju PSSS.

Ističe kako je stvaranje humusa dugotrajan i kompleksan proces koji ovisi o mnoštvu faktora, kao što su geološki supstrat, klima i vegetacija i zato je važno utjecati na očuvanje i povećanje unosa organske tvari u tlo. Dodaje da, s obzirom na to da privođenje zemljišta kulturi dovodi do postupnog smanjenja organske tvari u tlu jedan od načina održavanja nivoa humusa je i unošenje stajskog gnojiva u kombinaciji sa žetvenim ostacima.

»Količina organske tvari u tlu utječe na rast, razvoj i produktivnost biljaka kao i na povećanje njihove tolerantnosti prema mrazu, suši i drugim stresnim uvjetima okoliša«, istaknula je i pojasnila da on utječe i na poboljšanje fizičkih, kemijskih i bioloških osobina tla, posebno onih koja su izložena intenzivnoj biljnoj proizvodnji.

Primjenom stajnjaka na teškim tlima ona postaju rastresitija i lakša za obradu, a laka, pjeskovita kompaktnija i otpornija na destruktivne procese erozije tla.

Kvaliteta stajnjaka ovisi od vrste domaće životinje, prostirke i njegove zagorjelosti, odnosno starosti. Konjski i ovčji su pogodniji za teža i hladnija tla, imaju veći sadržaj dušika, fosfora i kalija i više suhe tvari. Goveđi i svinjski su bogatiji vodom, hladniji su i kiseliji, pa se sporije razlažu i pogodniji su za laka, pjeskovita tla.

»Zagorjeli stajnjak je bolji u odnosu na svjež, nezagorjeli jer sadrži više hranjivih sastojaka neophodnih za ishranu bilja«, govori savjetnica uz naglasak da nezagorjeli u tlu postupno »sazrijeva«, pri čemu se troši kisik iz zemljišta. Ovakav postupak ima puno negativnih posljedica, kao što su formiranje neadekvatne strukture tla, nepovoljne pH vrijednosti kao i neodgovarajuća ishrana biljaka u tijeku zrenja stajnjaka.

Zbog postupnog oslobađanja hraniva, stajsko gnojivo ima produženo djelovanje. Na teškim tlima ono obično traje četiri do pet godina, na ilovačama tri do četiri, a na lakim dvije do tri godine. S obzirom na to da gubi svoju hranjivu vrijednost ako je vrijeme utovara, transporta, rasipanja i zaoravanja dugo, potrebno je u što kraćem periodu obaviti rasipanje i zaoravanje stajnjaka kako bi gubici hraniva bili što manji.