Izdaci za hranu u nas čine gotovo četvrtinu potrošačke košarice

Započelo je razdoblje došašća ili adventa vrijeme pripreme za blagdan Božića. Došašće u zapadnom kršćanstvu počinje četiri nedjelje prije Božića i simbolično označava četiri tisućljeća od stvaranja svijeta do Kristova dolaska. Običaj je da se izrađuje i stavlja na stol adventski vijenac s četirima svijećama koje simboliziraju četiri nedjelje došašća.

Najveći katolički blagdan Kristova rođenja se približava i polako se ovogodišnji poljoprivredni radovi privode kraju. Prvo dolazi blagdan svetog Nikole pa blagdan svete Luce. Treba posijati božićnu pšenicu.

Sijanje božićne pšenice je lijep običaj kojem se posebno vesele djeca jer od tog dana imaju svaki dan do Božića poseban zadatak, zaliti pšenicu i provjeriti napreduje li dobro. Smisao sijanja božićne pšenice je u narodnom vjerovanju da će cijela dolazeća godina biti uspješnija i plodnija ako pšenica do Božića lijepo zazeleni i bude gusta i visoka.

Visoke cijene hrane

Božićni su blagdani i vrijeme kupnje. Uz redovitu kupnju božićnih darova potrebno je osigurati namirnice za bogat blagdanski stol. Ovih dana je to sve teže, ne iz razloga da nedostaje poljoprivrednih proizvoda, već zbog visokih cijena.

Godišnji rast cijena bilježe i sve ostale kategorije, pri čemu su se cijene hrane i bezalkoholnih pića povećale za 10 posto, što je gotovo upola manje u usporedbi s vrhuncem od 16 posto dosegnutim u zadnjem tromjesečju prošle godine. Porast cijene hrane kod nas se više osjeti nego u drugim članicama EU-a, budući da čini gotovo četvrtinu potrošačke košarice.

Treba priznati da ovih dana nema previše poljoprivrednih radova, maslinari i vinogradari završili su planirane ovogodišnje radove. Ipak ima onog što bi trebalo uraditi bez obzira na vrijeme i nadolazeće blagdane. Prvenstveno je to berba zimskog povrća, budući da ono što je prispjelo za berbu treba isporučiti tržištu i zaraditi koji šold jer za blagdane potroše se i oni euri koje se inače ne bi trošili.

Ali povrća na poljima Ravnih kotara iz godine u godinu je sve manje. Ljudi su se okrenuli nekim novim poslovima, ne samo unosnijim nego i lakšim, budući da su posljednjih godina vrlo velike i brze promjene u poljoprivrednoj proizvodnji. Brojni poljoprivrednici na te promjene nisu spremni. Proizvodnja na malim obiteljskim gospodarstvima, nažalost, gubi trku s velikim proizvođačima hrane.

Mali proizvođači su nekonkurentni zbog niske produktivnosti. Nije produktivnost samo ljudski rad u poljoprivredi, jer bi po toj definiciji ispalo da naš seljak malo radi jer je lijen. On radi i previše.

Hrvatski seljak previše radi

Produktivnost je jedan od osnovnih pokazatelja konkurentnosti gospodarstva neke zemlje, kao i konkurentnosti pojedinih gospodarskih dijelova. Definira se kao količinski ili vrijednosni odnos proizvodnje i utrošene količine rada. Veća vrijednost pokazatelja produktivnosti ukazuje na bolje korištenje inputa rada, ili manje rada potrebnog za proizvodnju nekog učinka ili, uz veću vrijednost proizvodnje uz jednaki utrošak rada (Nestić, 2004).

Produktivnost je ujedno i jedno od mjerila kojim se može uspoređivati razvijenost poljoprivrede u različitim zemljama svijeta. Zemlje s poljoprivredom karakterističnom po značajnom udjelu kapitalnih resursa kojima su nadomješteni ljudski resursi većinom su razvijene zapadnoeuropske zemlje s relativno niskim udjelom poljoprivrednog stanovništva, ali značajnom bruto dodanom vrijednošću (BDV) po jedinici uloženog rada.

Niža produktivnost novijih članica Unije, pa tako i Hrvatske, posljedica je, većim dijelom, povijesnih razloga i promašenog socijalističkog razvojnog modela, ali i izostankom strukturnih reformi koje bi korištenjem komparativnih prednosti stvorile konkurentnu poljoprivredu.

Skromno poljoprivredno znanje

Tradicija na kojoj se u najvećoj mjeri bazira poljoprivredna proizvodnja nije dovoljna u borbi s globalnom proizvodnjom hrane. Glavni cilj svakog poljoprivrednika, bilo da ima malo obiteljsko gospodarstvo ili veliku kooperaciju, je biti produktivan.

S ciljem da budu produktivniji poljoprivrednici su suočeni s mnogim čimbenicima koji ograničavaju produktivnost poljoprivrednog gospodarstva, kao što su raspoloživa obradiva površina, poljoprivredni proizvodi, vremenski uvjeti, kulture, pristup tržištu, znanje poljoprivrednika, nedostatak novih tehnologija i drugi. Produktivnost poljoprivrednog gospodarstva je važna iz više razloga.

Time se osiguravaju veće količine hrane, postiže se bolja konkurentnost na poljoprivrednim tržištu te se ostvaruje osobna korist za samog poljoprivrednika, kao što je prihod, zdravlje i dobrobit. Prema ekonomskoj definiciji, produktivnost poljoprivrednog gospodarstva je odnos između poljoprivrednih izlaznih i poljoprivrednih ulaznih sredstava. Drugim riječima, što su veća izlazna sredstva, gospodarstvo će biti produktivnije.

Male i rascjepkane poljoprivredne površine, zastarjela i neadekvatna mehanizacija, manjak radnika uz skromno poljoprivredno znanje neprimjereno za 21. stoljeće, osnovni su razlozi niske produktivnosti.

Sve navedeno dovelo je da imamo danas u ruralnim područjima najmanji broj ljudi koji se bave poljoprivrednom proizvodnjom. Na primjer, ruralna područja su Vrana, Sukošan, Škabrnja i da dalje ne nabrajam, pa se postavlja pitanje koliko je u tim izrazito ruralnim područjima obitelji koje isključivo žive od poljoprivredne proizvodnje.

»Domaćih poljoprivrednih proizvoda« bit će iz dana sve manje i manje, ali treba se pitati što je to »Domaći poljoprivredni proizvod«. Bit će ih manje jer će njihova cijena postati preskupa za većinu potrošača.

Zato danas kada kupujete namirnice za blagdanski stol i zalazite u najdublje pretince takuina kupujte racionalno. Najveći je gubitak kada skupo kupljena hrana završi kao komunalni otpad.