ponedjeljak, 16. studenog 2026

Weather icon

Vrijeme danas

13 C°

Indija

'Zemlja koju želiš što prije napustiti i ponovno joj se vratiti': Goran Blažević u Zadru otkrio drugu stranu Indije

Autor: Đurđa Baljak

16.11.2026. 18:01
'Zemlja koju želiš što prije napustiti i ponovno joj se vratiti': Goran Blažević u Zadru otkrio drugu stranu Indije

Foto: iStock, Mate Komina



Indija je zemlja koju istodobno želiš što prije napustiti i ponovno se vratiti. Upravo je ta proturječnost jedna od prvih stvari koje je hodač i putopisac Goran Blažević prenio publici na premijernom predavanju »Indija« održanom u Gradskoj knjižnici Zadar. Kroz dvije pješačke avanture, približio je Indiju izvan uobičajenih turističkih slika.




Prvi odlazak u Indiju 2024. godine nije zamislio kao pješačko putovanje. No, ljubav prema hodanju i dugogodišnje praćenje indijskog hodača Sachina na društvenim mrežama odveli su ga u sasvim drugačijem smjeru. Nakon što mu se javio, dobio je priliku pridružiti mu se na putovanju uz rijeku Jamunu, važnu u indijskoj duhovnoj tradiciji. Dva tjedna hodali su kroz sela koja su ga suočila sa svakodnevicom kakvu wwdotad nije poznavao.


– Ta sela se potpuno razlikuju od našeg načina života, ali i od gradske Indije. Ondje nema trgovina, škola ni policije, a život je organiziran na drugačiji način. To je za mene bio ulazak u veliku neizvjesnost jer nismo mogli jednostavno otići u trgovinu i kupiti hranu i vodu. Ovisili smo o ljudima, započeo je Blažević kojem je, osim osobnog istraživanja Indije, jedan od ciljeva bio i približiti kako svugdje u svijetu postoje dobri ljudi, budući da je dobar dio društva, kako navodi, skeptičan prema stranim radnicima.


Gandhijevim stopama


Iako je u mnogim selima bio prvi bijelac kojeg su stanovici vidjeli, dočekali su ga s velikom gostoljubivošću.




– Svaki dan bili smo nahranjeni i dobivali vodu, prisjetio se.


Već sljedeće godine vratio se u ovu zemlju, ali bez pratnje. Slijedio je Mahatme Gandhija i njegov poznati Marš soli iz 1930. godine.




Gandhi je tada, u znak prosvjeda protiv britanskog poreza na sol, krenuo iz svojeg Ašrama prema obali Indijskog oceana.


Tijekom 24 dana prešao je oko 400 kilometara, prolazeći kroz sela gdje je održavao govore.


– U vremenu u kojem Europa ponovno toliko govori o ratovima i oružju, želio sam slijediti put političara koji je zagovarao nenasilje. Htio sam svojim hodanjem ponovno istaknuti Gandhijevu osobnost i potaknuti ljude na razmišljanje, ali i na djelovanje, objasnio je hodač koji je istu rutu prošao za 21 dan.


Indiju nije moguće razumijeti kroz uobičajene predodžbe o šarenilu, duhovnosti, jogi, kravama i slonovima. Prvi susret s tom zemljom, objašnjava Blažević, često je šokantan.


– Indijski promet potpuno je drugačiji od našeg. Ondje se umjesto žmigavaca koriste trube, a kada hodate gradovima, ta buka vas potpuno preuzme. Čovjek s vremenom mora naučiti isključiti neka osjetila kako bi uopće funkcionirao. Jednako intenzivan može biti i susret s neugodnim mirisima jer u mnogim ruralnim područjima za kuhanje i grijanje koriste kravlju balegu, dok su otvorena kanalizacija i nedostatak komunalne infrastukture dio svakodnevice, objasnio je ovaj putopisac te se osvrnuo i na problem otpada koji je tamo vrlo vidljiv.


Izvan europske perspektive


– Ipak, to ne treba promatrati isključivo iz europske perspektive. Na prvu se pomisli da su tamošnji ljudi neodgovorni ili primitivni, ali problem je puno širi. Naime, u velikom dijelu svijeta zapravo ne postoji organizirani sustav odvoza i recikliranja otpada kakav poznajemo, dodao je.


Posebno ga dojmila i društvena vidljivost osoba s invaliditetom i zdravstvenim poteškoćama, u našem društvu nerijetko izdvojene i smještene u institucije.


Tamo ih je moguće vidjeti u javnom prostoru. Kroz takve susrete Indija putnika neminovno suočava s vlastitim pogledom na svijet i navikama.


– Indija vas tjera da otupite osjetila kako biste se s vremenom, suočeni s bukom, mirisima i prizorima na koje niste navikli, okrenuli introspekciji i upoznali vlastitu unutrašnjost.


Upravo je zato toliko zanimljiva, ona je neka vrsta avangarde za svakog putnika, zaključuje Blažević, izdvojivši susret s pripadnicima džanizma kao možda najdojmljiviji dio svojeg putovanja.


Naime, u središtu njihove religije je »ahimsa«, odnosno načelo nenasilja i dubokog poštovanja prema svakom živom biću.


Upravo u toj gotovo radikalnoj dosljednosti nenasilju putopisac prepoznaje jedan od mogućih izvora Gandhijeve filozofije, uvjeren da takva duhovna tradicija nije mogla ostati bez odjeka u njegovu zagovaranju pacifizma.