Srijeda, 24. srpnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

27 C°

FILMSKA POSLASTICA

Romantizirana Amy Winehouse u biografskom filmu »Back to Black«

Autor: Ivica Perinović

16.04.2024. 17:07
Romantizirana Amy Winehouse u biografskom filmu »Back to Black«

Foto: BACK TO BLACK



Kroz samo posljednjih četiri-pet godina imali smo priliku svjedočiti impozantnom broju igranih glazbenih biografskih filmova, no malo koji od njih je polučio očekivan uspjeh kod publike, kritike, a bome i struke. Ako kojim slučajem to niste znali, a ne bi ni bilo pretjerano čudno, našim i/ili svjetskim kinima su među ostalima prohujali i ‘biopicovi’ o kraljici soula Arethi Franklin (‘’Respect’’), neponovljivom Davidu Bowieju (‘’Stardust’’), nedavno i reggae ‘kralju’ Bobu Marleyu (‘’Bob Marley: One Love’’), ali niti jedan od navedenih nije uspio, barem ne kod nas, pred kino blagajne privući kolone obožavatelja. Tu mršavu statistiku bi mogao popraviti film ‘’Back to Black’’ čija priča prati život i karijeru neprežaljene Amy Winehouse. Zadarska kinoteka je prošlog petka bila dupkom ispunjena, a sličan odaziv bilježe i ostala kina diljem Lijepe naše. Riječ-dvije o samoj radnji pa se bacamo na analizu samog filma.


Ljubav prema glazbi


Odrastavši u obitelji koja je oduvijek na poseban način gajila ljubav prema glazbi – posebno njezina voljena baka Cynthia (Lesley Manville) i otac Mitch (Eddie Marsan), Amy Winehouse (Marisa Abela) je svim svojim bićem živjela za istu, premda uz nevjerojatne vokalne i kantautorske sposobnosti nikad nije žudjela za slavom. Unatoč tome, ona je kao adolescentica ipak znala ponekad nastupati po pubovima i sličnim lokalima rodnog Camdena gdje ju je jedne večeri zapazio i proslavljeni glazbeni producent Nick Shymansky (Sam Buchanan), koji joj je nakon kratkog nagovaranja uspio srediti ugovor s diskografskom kućom ‘Island Records’. Amy nije bila pretjerano oduševljena korporacijskom politikom glazbenog svijeta i željela je prvenstveno u stvarnom životu iskusiti one stvari o kojima pjeva, a sve se promijenilo onog trenutka kad je upoznala najveću ljubav svojeg života, fatalnog Blakea Fielder-Civila (Jack O’Connell).


Osobno nisam neki veliki fan Amy Winehouse, posebice njezina nepredvidljivog i žustrog karaktera, ali moram priznati kako se takav vokal i umjetnica neće tako brzo roditi. Svaka čast tamo nekoj Taylor Swift, Billie Eilish, Lani Del Rey i ostalim pjevačicama koje posljednjih desetak i više godina drmaju svjetskom glazbenom scenom, no Amy je za sve njih jedan posve drugačiji svemir. Isto se, dakako, može reći i za legendarne glazbenike spomenute u uvodu, ali problem u snimanju njihovih biografskih filmova je ostao jednak. Strahopoštovanje!




Zakleti fanovi lika i djela Amy Winehouse su, vjerujem, još davno pogledali impresivan dokumentarac Asifa Kapadije slikovita imena ‘’Amy’’ (2015.) i na najbolji način dobili uvid u njezinu intimu i karijeru, podvige i poraze, vrline i mane, a kroz ‘’Back to Black’’ dobivamo jednu ‘filtriranu’, kozmetički uljepšanu verziju te iste priče. Da, ona je i ovdje prostački drska, ima problema s alkoholom, kasnije i drogom, ne poštuje autoritete i kroji život po vlastitim pravilima premda su ona mahom kriva. Unatoč svim tim i brojnim drugim problemima, njezina je priča ovdje prezentirana na krajnje pitak i sladunjav način.


Moćan vokal i britak jezik


Drugim riječima, britanski producenti su na određen način ‘išli niz dlaku’ fanovima i onima koji će to tek postati i nisu željeli (pre)ružnim detaljima iz njezina života uništiti mit koji je stvorila. Ugodan je ovo film za gledanje, poput nekog sanjivog mjuzikla kojeg s vremena na vrijeme zamrače određeni ružni prizori, no ti se ‘tmurni oblaci’ brzo rasprše uz njezin moćan vokal, britak jezik i humor i sve je nekako lijepo i krasno, premda u biti nije. Scenarist Matt Greenhalgh mnoge značajne stavke iz njezina života, poput višegodišnje mučne borbe s bulimijom, obrađuje na krajnje suptilan način jer, tko sad želi gledati njezinu srcedrapajuću dramu kad je ona zaljubljena do ušiju i svi možemo u tome uživati bez velikih suza u očima?


Tu dolazimo do druge boljke. Blake Fielder-Civil (odlična izvedba Jack O’Connella) je gotovo stereotipni britanski ‘loši dečko’ koji je usput i šarmantan, načitan, ima sluha za glazbu i khmm… voli droge te je apsolutni zgubidan. Greenhalgh i redateljica filma Sam Taylor-Johnson su to istaknuli više puta kroz film, ali i njegovo pokajanje uz kojeg u konačnici ispada ‘dobrica’ koji je nije želio povući sa sobom u krajnju destrukciju. Aham! Svi koji su pogledali spomenuti Kaspadijin dokumentarac znaju kako je dotični bio pravi parazit i sinonim za ološ kojem je naivna Amy predugo slijepo vjerovala. Isto se može reći i za njezina drugog najvažnijeg muškarca u prekratkom životu, oca! Mitch (uvijek uvjerljivi Eddie Marsan) nikad nije bio pretjeran autoritet u životu svoje kćeri, a dočim je ona postala slavna, on je poput Blakea uživao u lovorikama njezina truda. Znao je on i za probleme s alkoholom i drogiranjem, bulimiju i njezinu psihičku rastrojenost, a da je mogao i trebao ranije i efektnije intervenirati, mogao je. Dakle, scenarij je i njega u ovom filmu dobrano ‘pomilovao grijeha’.


Što nam je onda ostalo dobrog za istaknuti? Prije svega glazbene sekvence kojih srećom ima na pretek, fantastičnu glumačku ali i vokalnu izvedbu Marise Abele (mlada britanska glumica je glazbenu divu ‘skinula’ do savršenstva), emotivan nastup Lesley Manville u ulozi inspirativne bake, dakako već spomenutog O’Connella i vrhunsku produkciju. Sam Taylor-Johnson (za sobom ima i više nego solidnu biografsku dramu o mladom Johnu Lennonu ‘’Dečko koji obećava’’, ali i popularnu S&M romantičnu ljigu ‘’Pedeset nijansi sive’’) je u ulozi redateljice ovdje bila poprilično ‘mekana’, ziheraški ‘baždarena’ bez volje da otvoreno prikaže neke škakljivije detalje iz turbulentnog života pjevačice, no mnogi joj na tome neće niti zamjeriti. Ako ćemo ‘’Back to Black’’ gledati kao čistu fikciju, onda je on i više od uspješne glazbene drame, ali svi znamo kako je Amy bila puno više od fikcije, ona je bila stvarna i impresivna uz sve svoje mane, a taj dojam nam je ovdje uvelike uskraćen i lažno ‘ušećeren’. Ipak, završimo ovu priču na pozitivan način. ‘’Back to Black’’ se isplati pogledati jer ćete, ako ništa drugo, uživati u glumačkim dostignućima glavnih aktera kao i bezvremenskoj glazbi ove posebne persone.