Ksenija Urličić na televiziju je stigla 1958., a prošla je gotovo sve važne stepenice – od spikerice i voditeljice do urednice i glavne urednice Zabavnog programa.


Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.


Na RTZ-u/HTV-u radila je od 1959. do umirovljenja 2001. Bila je voditeljica i suscenaristica prvih radijskih kontakt-emisija (Zeleni megaherc, Četvrtkom zajedno, Nedjeljni semafor, Plavi pingvin).




Kao vrhunska spikerica vodila je sve važnije informativne emisije nekadašnje Televizije Zagreb, uključujući i središnji Dnevnik.


Kao urednica Zabavno-glazbenoga programa od 1991. pokrenula je niz emisija, temeljeći ih ponajprije na domaćoj zabavnoj glazbenoj produkciji, osobito, u kontekstu Domovinskoga rata, na domoljubnim pjesmama.




Autorica je velikih projekata (scenaristica, katkad i voditeljica) i specijalnih emisija HTV-a tijekom Domovinskoga rata. U istom razdoblju promovirala je i telefonske igre uživo s gledateljima (novogodišnji program 1991/92) te postavila dotad najveći zabavni spektakl Sedma noć (200 emisija), i prvu humorističnu seriju HTV-a ”Jel’ me netko tražio?”


Autorica je emisija ”Vinkovci su i jeseni jesu” i ”Vukovar kao svjetlost emitiranih” u programu ”Za slobodu”.


Pokrenula je Hrvatski TV festival u Opatiji, autorica je i nositeljica projekta Hrvatska pjesma za pjesmu Europe (1993.–2000.).


Kao urednica dala je naslove i prve scenarije za emisije ”U duhu gosta”, ”Večeras s vama”, ”Cro pop rock”, ”Nek’ zvone tambure”, ”Opera box”, ”Jazz oko ponoći”, ”Radar”, ”Ispod duge”, ”Fluid expo”, ”Iz stare škrinje” i drugih.


Ksenija Urličić bila je dobitnica godišnje nagrade HRT-a 1996. godinu.