Đani Maršan o neprežaljenom duetu: 'Naši su se putevi mimoilazili, ali imam dojam da smo se cijenili'

Gost Special Happy Showa bio je Đani Maršan – pjevač iznimnog glasa, popularan i nagrađivan i izvan granica Hrvatske. Njegove note uglavnom su vezane uz Dalmaciju, rodni Zadar, more, kamen, masline i škoje. Govori pet stranih jezika –njemački, ruski, albanski, te talijanski i engleski na kojima ima i snimljene albume. Đani će uskoro proslaviti 80 -ti rođendan, ali ipak u dugoj i bogatoj karijeri, ostala je jedna neispunjena želja otkrio je slušateljima Happy FM-a, dok je mladim kolegama dao dragocjene savjete.

S pjesmom je doslovce obišao cijeli svijet. Gostovao je diljem SAD-a, u Australiji, Novom Zelandu, po Europi, diljem bivšeg DDR-a, SSSR-a…

Koje bi nastupe ili uspomene izdvojili iz bogate karijere? – upitao je voditelj Elvis Mehičić. Svi su posebni, ali svakako se izdvaja nastup u poznatom hotelu Plaza u New Yorku, u Friedrichstadt Pallasu u Berlinu kao gost na koncertu francuske legende Gilberta Becauda, u hramu francuske šansone Bobino u Parizu, u Teatro Aristonu u San Remu,…

Osim osvojenih brojnih nagrada na domaćoj, Maršan je u svojoj karijeri više puta nagrađivan na međunarodnoj glazbenoj sceni.
Vjerojatno mislite na Grand prix de Paris International 1972. u Parizu te nagrade na Schlager International Festivalu 1974. u Dresdenu i četiri godine kasnije na festivalu u Rostocku…

Iako se čini da je u dugoj i bogatoj karijeri postigao sve što je želio, slušateljima Happy FM-a je otkrio neostvarenu želju.
Postoji li neka suradnja koja se nije ostvarila, neki duet? – O da. Ja sam bio, više bih rekao dobar poznanik, jer sam ga izuzetno cijenio, što nije bilo teško, s pokojnim Oliverom Dragojevićem. Nažalost, stjecajem okolnosti naši su se putevi mimoilazili, ali imam dojam da smo se cijenili i on mene i ja njega, ja njega sigurno da. To se jednostavno nije dogodilo spontano, a ja svako ne vjerujem u uspjeh nametnutog.

Dotaknuo se i mladih kolega i njihovog uspjeha. Nakon sjajnih nastupa u raznim natjecanjima – gotovo da ne vidim karijeru tih djevojaka i mladića– zaključio je Maršan i istaknuo:
Oni moraju u svom glasu nastojati biti ono što oni jesu, kada zapjevaju negdje nakon toga da ljudi znaju da je to Pero, Marko, Jure,…da imaju osobnost što je jako teško postići, ali je to jedini način da se nešto napravi. Ima puno mojih kolega koji znaju dobro pjevati, ljudi znaju njihove pjesme, ali ne i tko su oni, a treba se točno znati tko je! Savjetujem svim mladim ljudima da pokušaju biti malo različiti, to je jako teško, ali gotovo da je jedini način pravog uspjeha. Vi iz moje generacije jako dobro znate točno tko je Mišo Kovač, Oliver, ali i recimo mali Cetinski, to je ta boja glasa, odnos prema glazbi i treba to postići, jako je teško, ali neka se tome nastoje približiti.

On je u tome uspio. U svome prepoznatljivom stilu najčešće pjeva o Dalmaciji, moru i ljubavi. Snimio je i izdao tridesetak ploča, deset albuma, pet CD-a i to ne samo na hrvatskom jeziku.
Ja sam snimio dva albuma jedan na talijanskom, jedan na engleskom, nisam od toga očekivao nikakvu karijeru. Ja sam čak u nekom smislu oponašao strane pjevače i to nisam bio ja, bio je to u nekom smislu plagijat recimo, želio sam samo pokazati da to mogu izvesti…dati poruku- evo ja mogu pjevati na talijanskom i engleskom…

Ipak najradije pjeva na dalmatinskom, a unatoč tome što je obišao svijet i mogao birati gdje će živjeti – Zadar je bio i ostao njegova inspiracija i jedina mirna luka. Iz njegove obitelji potekla su tri velika glazbenika, Đani je stariji brat pokojnih Vedrana i Tomislava Ivčića.

Koristio sam mogućnost i jednog i drugog brata upoznati s glazbenicma, u najmanju ruku nisam im odmagao. Oni su dobili svoja krila, uzletjeli su i to tako ide, nije bilo antagonizma ma što pričaju ljudi.