Nedjelja, 14. srpnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

26 C°

osvrt

Buntovnici sa svojim razlozima

Autor: Ivica Perinović

08.07.2024. 18:48
Buntovnici sa svojim razlozima


Igrom slučaja ili ne, ovih smo dana kroz program domaćih kina dočekali jedan interesantan moment. Naime, među premijernim naslovima snage su ukrstila dva posve različita filma koje na čudan način povezuje isto ime, a sve je moglo biti potpuno drugačije. Kakve li samo veze sad imaju ‘spin off’ popularnog ZF horor serijala ‘’Mjesto tišine’’ i drama ‘’Bajkeri’’ – pitate se? Odgovor se sastoji od samo dvije riječi – Jeff Nichols! Zbunjeni ste? Dozvolite da vam pojasnim.


Nakon nezapamćenog uspjeha spomenutog ZF horora, kreator filma John Krasinski je uz promptni rad na nastavku osmislio i drugu priču za koju je angažirao zapaženog indie redatelja, Jeffa Nicholsa. Ovaj se odlučio okušati u toj zadaći premda do tad nije bilježio ‘izlete’ u komercijalne vode. Pogreška. Produkcija je započela, ali Nichols je jako brzo shvatio kako je upao u žrvanj nemilosrdne filmske industrije te je napustio projekt pod izlikom kreativnih nesuglasica. Kako se oporaviti od takvog negativnog iskustva? Lako. Snimiš film o kojem maštaš već dobrih dvadeset godina. Za tu je priču na neki način pak ‘kriv’ Nicholsov brat kod kojeg je u stanu 2003. uočio foto knjigu ‘’Bajkeri’’ Dannyja Lyona. Ugledavši u njoj sve te kul tipove kako slobodni poput ptica bezbrižno vozikaju svoje nabrijane motore usput prkoseći zakonima i strogo nametnutim pravilima, pomislio je – e ovo je savršen materijal za film! Dva desetljeća kasnije, rezultat je konačno tu, pred nama, u kinima!


’Vandali’


Radnja nas vraća u drugu polovicu 60-ih gdje student fotografije Danny Lyon (Mike Faist) u praonici odjeće upravo provodi intervju s Kathy (Jodie Comer), suprugom buntovnog bajkera Bennyja (Austin Butler). Danny je naime već neko vrijeme fasciniran pojavom motorističkog kluba imena ‘Vandali’ i njihovim članovima, a Kathy je nepresušan izvor priča koje ih prate. Doznajemo tako kroz njihov razgovor i kako je upoznala sadašnjeg supruga, kad i zašto je Johnny (Tom Hardy) uopće osnovao klub i koji su to još istaknuti članovi. Kako godine odmiču, Danny se sve češće nalazi u društvu Vandala, fotoobjektivom bilježi njihove susrete i intervjuira ih, a Kathy ga upoznaje s novim događanjima, ali i problemima koji kroz novo desetljeće započinju gušiti klub i njihove osnivače.




Kroz bogatu filmsku povijest gotovo ne postoji skupina koja nije dobila svoj adekvatan celuloidni tretman, a to se među ostalom odnosi i na motocikliste iliti žargonski, bajkere. Cijela priča i filmska fama koja ih okružuje započela je davne 1953. zahvaljujući kultnim ‘’Divljacima’’ s legendarnim Marlonom Brandom u glavnoj ulozi. Kožne jakne, ‘nabrijane pile’, buntovnički duh Brandovog ‘Johnnyja’ i ostatka njegove razuzdane ekipe apsolutno je zaludio tadašnju mladež, a sam Brando je postao ikona za sva vremena. Stariji su naravno bili zgroženi takovom tematikom i malo je koji sličan film tih još prilično konzervativnih 50-ih ugledao svjetlo dana. Drugom polovicom 60-ih, S.A.D.-om su počeli puhati neki drugi, buntovniji vjetrovi pa smo tako zahvaljujući besmrtnom Rogeru Cormanu dočekali ‘’Divlje anđele’’ (1966.) s ultrakul Peterom Fondom i još čitav niz inferiornijih naslova. Do dana današnjeg snimljeno je na stotine bajkerskih filmova i za volanom tih bučnih, ali predivnih čeličnih ‘zvijeri’ redali su se svakojaki otpadnici pa čak i vukodlaci i duhovi (!). Ne čudi stoga da je fascinacija tim svijetom vječnih izopćenika zahvatila i Jeffa Nicholsa, pogotovo onog trenutka kad se susreo s Lyonovom navedenom foto knjigom.


Limeni ljubimci


Ispeglane košulje i traperice, uredno počešljana frizura i svježe obrijana brada, siguran i pošten posao – stvari su koje ovoj ekipi nisu predstavljale apsolutno ništa. Sloboda, vjetar u kosi dok strelovito ‘jašu’ svoje limene ljubimce i apsolutna bezbrižnost, za njih su bili dovoljni. Zureći u te maestralne fotografije Nichols je postao opsjednut idejom snimanja filma. Životopisne intervjue i fotke pretočio je u scenarij koji kroz svoju narativnu strukturu svakako evocira Scorseseove ‘’Dobre momke’’, ali uspoređivati ova dva filma bilo bi suludo. Nichols se ovdje evidentno zabavlja kao nikad ranije. Nema tu nekih pretencioznih ideja i pamtljivih moralnih poduka, filozofiranja i prosipanja mudrosti. On je na svoj način jednostavno oživio Lynove likove i do maksimuma istaknuo njihovo kulerstvo, okrutnije rečeno, pozerstvo. Butler se tako fura na Jamesa Deana, Hardy na Marlona Branda (dovoljno je reći da se i njegov lik zove Johnny i da je klub osnovao gledajući spomenute Brandove ‘’Divljake’’) i to je po meni OK. Cure će sliniti za njima, a dečki im zavidjeti. Tako je bilo u stvarnom životu, tako je i kroz Nicholsov film.


Stiliziran, kvalitetno snimljen i režiran uz široku galeriju otkačenih likova (izdvojit ću izvedbe Nicholsova ‘kućnog glumca’ Michaela Shannona, ali i grotesknu pojavu Norman Reedusa), prekrasnih ‘motorčina’ i fantastične glazbene play liste u pozadini, što ti više treba? Mozak poslati na obližnji pašnjak i naredna dva sata sanjariti i zavidjeti onima u koje začarano buljiš. Da, s vremena na vrijeme Nichols nas ‘upozori’ na surove aspekte takvoga življenja, za neke čak i fatalne, no sve je to samo ‘šlag na tortu’ ako se mene pita.


’’Bajkeri’’ ionako nisu snimljeni kako bi ih se razvlačilo po festivalima i kumilo kritiku za lovorikama, Nicholsu toga u filmografiji za sad ne manjka, oni ih je prvenstveno snimio kao ‘mokar san’ za svakog muškarca koji još nije do kraja uškopljen. To nipošto ne znači da ga ne mogu gledati i pripadnice boljeg spola, dapače, imat će dvosatnu priliku za gledanje ‘dječaka’ s postera i maštarenju o suživotu s njima. Kathy (jako dobra Jodie Comer) nas nerijetko podsjeti kako takav život baš i nije san snova, no sve se nekako na kraju posloži, čak i kad djeluje kao čista bajka. Butler i Hardy? Postoji u odnosu njihovih likova gotovo opipljiv homoerotski moment, ali isto tako se može tumačiti i kao odnos oca i sina. Kad se sve uzme i oduzme, osobno sam bio poprilično zadovoljan viđenim. Nisam očekivao nikakvo bezvremensko remek-djelo, nisam ga ni dobio, ali svakako sam se dobro proveo tih dva sata i u mislima vrtio onu svima znanu mantru – što bi bilo kad bi bilo?