One Step Away: pjesme koje nemilice režu po suvremenoj hrvatskoj stvarnosti

Zaista je šteta što su u 22 godine postojanja dečki iz grupe One Step Away (skraćeno OSA) obavili samo tri albuma – debitantski »V šumi drjeva falidu« (2005.), drugi pod nazivom »Ni grama srama« (2016.) te krajem 2022. godine treći i zasad posljednji »Zzzzzzzzzzz«.

Cover art: Goran Kovačić

Šteta je jer rade vrlo kvalitetnu punk glazbu koja uz nabrijani i žestoki zvuk idealan za koncertne prostore nudi i prave punk stihove, a to znači pjesme koje nemilice režu po suvremenoj hrvatskoj stvarnosti. Sve to, kao i djelići osobnih ispovijedi i stavova, itekako se osjeti i u svakoj od 11 pjesama njihovog trećeg studijskog albuma.

Punk, ska i reggae

Ravno u glavu OSA grize već u prvoj pjesmi albuma, temi »Stavi nas tamo ispod« koja je munjeviti i brzi punk rock s jasno izraženom kritikom svih onih koji šute i dozvoljavaju pobjedu negativaca.

Ta se tema nastavlja i u početku akustičnoj »Možda on samo tako« koja govori o bezvoljnim i bezličnim osobama zbog kojih i svijet jest takav kakav je, a da bi se ta nota kritike pojačala u drugom dijelu pjesme kreću mitraljiranje gitara i ubitačni udari ritma koji stvaraju bubnjevi i bas gitara.

I dalje munjevito, brzo i bez imalo stanke, s vrlo dobrim gitarstičkim solažama, album se nastavlja kroz pjesmu »Dodir« koja je ispovijest alkoholičara koji želi prestati piti, a »La Marionette« nas opet žestoko, udarnički i bez imalo zadrške vraća kritici imućnih i bezdušnih, ali i onih koji se protiv njih ne bune.

»Junfer-Pervertit« najoriginalniji je trenutak albuma u kojem kroz kombinaciju punka sa ska i reggae njihanjem najprije slušamo ispovijedi o seksu s dva stajališta (neiskusni mladić i pervertit), da bi nakon dvije i pol minute počeo »sakriven« erotski tekst o sveučilišnom profesoru i seksu sa studenticom.

Više od pet minuta te erotske priče prenesene vrlo sugestivno prati lagani reggae ritam i gudači da bi sve, logično, završilo u punk žestini i divljanju što će biti još jedan razlog za eventualnu reakciju ćudoredne policije, posebno s obzirom na činjenicu da ovakvih erotskih štorija u hrvatskom rocku nema.

Malo je i pjesama poput »Dlakavi anđeli« posvećene psima i kućnim ljubimcima, a za punk glazbu rijetka je, istodobno i jako dobra, »Kutak ljubavi« koja ljubav i sreću u vezi proglašava nečim što može donijeti spas, smirenje i sreću.

Najbolji trenutak

Ipak, najbolji trenutak albuma je »Sada je najbolje« kroz koju se, uz blagi hommage velikom hrvatskom pjesniku Antunu Branku Šimiću, slavi trenutak sadašnjosti jer to je sve što imamo.

Nakon tog moćnog punk boogie trenutka slijede dvije ultimativne žestice (»Ptica« i »Istina«) da bi za kraj OSA sačuvala izvrsnu »Naučio sam« koja od glazbenog izraza albuma odstupa time što je riječ o skladbi utemeljenoj na akustičnim gitarama, ali se itkako uklapa u, za punk etiku uobičajeno, kritiziranje negativnosti, pri čemu su u slučaju ove pjesme u prvom planu osobna iskustva pa slušamo Zorana Piberčnika kako u ciničnom i crnohumornom završetku konstatira, između ostalog – “znam da čovjek s puno para vrijedi mnogo više, i prijatelj je uvijek tu, al’ kad to njemu odgovara”.

Njihov izdavač, a to je Dostava zvuka, za ovaj album kaže kako je “prošaran energičnim ritmom, razigranim melodijama i oštrim lirskim potpisom. Ubrzana ritam sekcija i melodične gitarske dionice skladno kontriraju slikovitim bujicama misli i krutom vokalu Zorana Piberčnika, stvarajući tako punokrvni punk rock dnevnik kroz dobre i loše dane, nepravde, ali i sitnice koje obogaćuju život”.

Te su odrednice potpuno točne, a svakako treba dodati i to da je album snimio i producirao Dražen Gavrilović Gara (Podroom studio), a za mastering se pobrinuo Pavle Miholjević. Glazbu i aranžmane potpisuje cijeli bend, dok je tekstove napisao Zoran Piberčnik.