Utorak, 28. svibnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

19 C°

Kultura otkazivanja

Moć "online gomile" može biti vrlo opasna i sužavati prostor slobode govora

Autor: Matea Guzalić

10.12.2022. 18:00
Moć

Foto: iStock



Društvene mreže su već godinama dio naše svakodnevice te unose brojne promjene u naš život. Koristimo ih za informiranje, zabavu, edukaciju, a pojedini ljudi ih koriste i za postizanje pravde i pomoć nemoćnim i stigmatiziranim skupinama ljudi. Jedan od načina na koji ljudi postižu pravdu je kultura otkazivanja. Ovaj fenomen postoji od davnina, no u posljednjih nekoliko godina je poprimio digitalni oblik te se putem društvenih mreža usadio u društvo.


Tanke granice


Iako je kultura otkazivanja ponudila mnoge ideje o važnim socijalnim i političkim problemima, širenjem i mijenjanjem ovog fenomena došlo je do raznih negativnih posljedica koje štete društvu – ograničavanje slobode govora, namjerno otkazivanje ljudi iz pozicije mržnje, konstantan oprez oko našeg razmišljanja i ponašanja, autocenzura…


Koristi li se danas kultura otkazivanja kao alat za donošenje pravde nemoćnima ili je postala predmet za zabavu u čijem procesu uživaju korisnici društvenih mreža? Zašto je danas teško prihvatiti kada netko pogriješi i znači li to da je današnje društvo postalo previše osjetljivo? Zaslužuje li netko biti otkazan zauvijek? Gdje je granica između slobode govora i govora mržnje? Na ova, ali i na brojna druga pitanja o kulturi otkazivanja odgovore nam je dao doc. dr. sc. Branko Kasalo.




– Pojam kulture otkazivanja je u javnom prostoru prisutan nekih šest, sedam godina i prvenstveno se odnosi na fenomen u online prostoru gdje se ljudi neformalno okupljaju kroz društvene mreže – najčešće Twitter, Facebook, Instagram i slično. Preko tih platformi pokreću inicijative koje imaju za cilj otkazivanje određenih ljudi iz svijeta umjetnosti, glazbe, politike.. uglavnom, primarno javnih osoba koje su u nekom trenutku nekim svojim postupkom ili izjavom uvrijedile ili napale neku društvenu skupinu, osobu i tako dalje. Nakon pokretanja inicijative od strane “online gomile” dolazi do otkazivanja te osobe, odnosno do njenog bojkota gdje zapravo ta gomila mimo institucija, ali i vršeći pritisak na institucije pokušava potpuno ukloniti tu osobu iz javne sfere, započeo je Kasalo.


Kultura otkazivanja postoji oduvijek, no razlika u današnjem kontekstu ovog fenomena je u virtualnom načinu okupljanja u kojem “online gomila” na problematičan način pokušava izbrisati pojedince iz javnosti i uskratiti im pravo participiranja u javnom prostoru.


Fenomen kroz povijest


– Postoje rani povijesni primjeri kulture otkazivanja, primjerice cenzura, bojkoti, ostracizam, proskribicija – sve su to nekakvi fenomeni koji su postojali još od antike. Međutim, ti fenomeni su bili jasno institucionalno definirani, dok kultura otkazivanja nije. Problematično je što ne postoje jasno definirani uzusi što nije dopušteno, a što je dopušteno. Neka izjava ili ponašanje koje se dogodilo prije deset, petnaest ili dvadeset godina, a tada je bilo prihvatljivo, danas se može okarakterizirati kao neprimjereno i na temelju toga se može tražiti otkazivanje nekog glumca, pisca ili skladatelja i cjelokupnog njegovog opusa, objasnio je Kasalo.


Fenomen kulture otkazivanja prvenstveno je nastao na zapadu gdje se koristio kao alat lijevo-liberalnih političkih krugova. Iako se najčešće događa u okviru lijevih političkih aktera, otkazivanje se može primijeniti i od strane ljevice i od strane desnice.


– Kultura otkazivanja nije primarno vezana za ljevicu. Svaki politički ekstremizam, bilo na lijevoj ili na desnoj strani, u nekom trenutku teži prema monopolu u javnom prostoru i prema kontroli informacija i ideja koje kolaju u javnom prostoru. Iako ovaj alat primarno koristi ljevica, kada bi se ušlo u detaljniju analizu vjerojatno bi se pronašli i primjeri koji bi pokazivali da je u nekim trenutcima i desnica imala artikulirane pokušaje otkazivanja pojedinih osoba, kazao je Kasalo.


Primarna ideja ovog fenomena jest otkazivanje osoba koje su javno vidljive te koje imaju neku vrstu moći i utjecaja na društvo.


– Svijet otkazivanja se odnosi na javne osobe iz domene kulture, glazbe, književnosti… Dakle, na ljude koji djeluju javno te koji zastupaju različite vrijednosne sudove i različite kriterije koje smatraju bitnima u društvenom životu. U trenutku kad se ti ljudi ogriješe o pravila “političke korektnosti”, oni dođu na nišan kulture otkazivanja i tada kreće napad koji se događa u obliku lavine. Koriste se mehanizmi pritiska na formalna tijela poput izdavača, kazališnih kuća, filmskih produkcijskih kuća da otkažu suradnju tim pojedincima. Međutim, treba imati na umu da postoje i osobe koje su uistinu u tom procesu napravile kaznena djela, naglasio je Kasalo.


Pravda i zabava


Iako je prvobitan cilj kulture otkazivanja bio donošenje pravde nemoćnim skupinama, u današnje vrijeme se to nedvojbeno promijenilo. Postoji mišljenje da je otkazivanje postalo predmet zabave i uživanja, a možda čak i osjećanja moći prilikom utjecanja na život pojedinca kojeg se otkazuje.


– Zasigurno postoje različite motivacije zašto se ljudi upuštaju u takve oblike ponašanje. Kada skupina ljudi prosvjeduje protiv nekih stajališta – to uopće nije problematično, već je to dio demokratskog funkcioniranja društva i slobode govora. Problem kod kulture otkazivanja je što ona počiva na ideji da se određene ljude i njihova mišljenja treba ukloniti iz javnog prostora. Ako se nekome ne sviđaju nečija mišljenja, pa tada odluči da neće konzumirati sadržaje koje ta osoba proizvodi, to je legitimno i to je stvar osobnog izbora. No, kada se vrši organizirani pritisak javnog isključenja te osobe, to onda postaje problem u demokratskom društvu. S jedne strane postoje ljudi koji se istinski bore za pravdu i za nemoćne, ili su uvjereni da se bore, a s druge strane postoje ljudi koji imaju političku agendu, ljudi koji nastupaju s pozicija mržnje, ljudi kojima je to zabavno… motivacijski spektar je poprilično širok, rekao je Kasalo.


S obzirom na to da mnoštvo ljudi jedva čeka otkazati neku osobu i uništiti njezina djela zbog najmanje pogreške, postavlja se pitanje može li kultura otkazivanja zaista otići toliko daleko da utječe na život i karijeru pojedinca.


– Ne pratim pretjerano svijet slavnih osoba i načine na koje otkazivanje utječe na njihove karijere, ali ovdje treba razdvojiti činjenicu da su neki ljudi stvarno počinili kaznena djela i to onda definitivno određuje njihov život. Međutim, u drugom segmentu kultura otkazivanja može utjecati na pojedince na način da izgube angažmane, ugovore, mogućnosti nastupa i slične stvari – to je često prisutno i vidljivo, kazao je Kasalo.


(Ne)osjetljivo društvo


Svi ljudi čine pogreške iz kojih učimo, ali u današnjem svijetu je izrazito teško prihvatiti kada netko pogriješi, a samim time dolazi se do pretpostavke da je današnje društvo postalo previše osjetljivo.


– Osjetljivost je definitivno jedno od obilježja današnjeg društva. To se može djelomično objasniti činjenicom da živimo u svijetu u kojem se sve snima i bilježi. Ranije smo živjeli u analognom svijetu u kojem bi se ponekad kroz razgovor dala neka nesmotrena izjava, ali to bi sve bilo zaboravljeno. Dakle, imali smo taj luksuz zaborava. Mi smo kroz vrijeme programirani na način da zapravo zaboravljamo neke stvari koje nisu toliko bitne našim životima. Ta mogućnost zaborava je bitna jer nam omogućuje da gledamo naprijed i ostavimo prošlost iza sebe. Međutim, mi danas živimo u vremenu kada se sve bilježi na društvenim mrežama – svaka izjava i svaka reakcija.


– Primjerice, mladi ljudi od šesnaest godina mogu danas napisati neku nesmotrenu poruku na Facebooku u kojoj komentiraju možda nekakav rasistički vic. Ta poruka ostaje zabilježena i pojavljuje se mogućnost da se, nakon deset ili dvadeset godina kada su već izgradili karijeru, nađu u situaciji u kojoj netko izvadi tu poruku i upotrijebi ju protiv njih te ih okarakterizira kao rasista, mizantropa ili osobu koju mrzi žene, ovisno o kontekstu, i na taj način ih pokuša diskreditirati. To je veliki problem današnjeg vremena i definitivno trend koji oblikuje način na koji se mi ponašamo. Kada se sve bilježi i pohranjuje – to podsvjesno oblikuje naš način razmišljanja, ponašanja i javnog ophođenja te tako dolazi do autocenzure, objasnio je Kasalo.


I dok je nekoliko javnih osoba zaista bilo otkazano i suočeno s posljedicama svojih djela, dosta javnih osoba prošlo je bez ikakvih posljedica i nastavilo sa svojim životom i karijerom kao da ništa nije bilo.


– Ova pojava se u praksi događa relativno kratko vrijeme u kojem smo imali različite faze i različitu dinamiku tih procesa. Dogodio se protuudar dijela javnosti koji se ne slaže s ovim ponašanjem te nastupa sa suprotnih pozicija kulture otkazivanja. To nije dobro iz razloga što se može dogoditi situacija u kojoj protuudar ide prema podržavanju ljudi koji su zaista napravili neke problematične životne odluke ili kaznena djela. Ali, generalno gledajući, protuudar ide prema tome da se sve više javnih osoba pokušava oduprijeti trendu otkazivanja i ukazuje koliko je on zapravo problematičan. Nadam se da će taj protuudar koji se događa u posljednih dvije ili tri godine uroditi plodom na način da će kultura otkazivanja postati prošlost, odnosno da će splasnuti i izgubiti na privlačnosti i snazi. Potrebno je artikulirati zdraviji način obračunavanja javnosti s negativnim trendovima u društvu ili kod pojedinaca. Dakle, fenomen otkazivanja ima takozvani backlash u kojem se mogu pojaviti kontra efekti prema osobama koje su možda čak i žrtve, izjavio je Kasalo.


Sloboda govora


U pokušaju odupiranja kulturi otkazivanja, brojni ljudi kao najveći argument koriste pravo slobode govora. No, bitno je znati da sloboda govora dolazi s nekim ograničenjima koja najčešće ovise o povijesnom kontekstu nekog društva.


– Slobodu govora je potrebno staviti u kontekst jer ona nije ista u, primjerice, okvirima SAD-a i u okvirima ostalih država. Ideja slobode govora u SAD-u je puno manje regulirana nego u nekim europskim kontekstima – na primjer, tamo ne postoje zakonske norme koje zabranjuju veličanje nacizma, dok u Njemačkoj zbog povijesnog iskustva postoje zakoni koji kažnjavaju veličanje i korištenje simbola nacizma. Dakle, mislim da svako društvo treba regulirati prostor slobode govora u kontekstu vlastitih povijesnih iskustava i trenutnog stanja u društvu. Međutim, mislim da je ključno za demokratsko društvo da sloboda govora bude što šire postavljena jer ona omogućava disanje društva. Društvo funkcionira na način u kojem postoji čitav niz suprotstavljenih interesa, a postizanje minimuma konsenzusa ključno je za zdravo i uspješno funkcioniranje. Sužavanjem, odnosno ograničavanjem prostora slobode govora različitim zakonskim odredbama zapravo se smanjuje mogućnost komunikacije, a nametanjem rješenja iz nekakve dobre namjere stvara se prostor autocenzure.


– Danas se ljudi sve više nalaze u poziciji gdje sve opreznije artikuliraju svoja mišljenja i ideje jer uvijek postoji mogućnost da će u budućnosti nešto izroniti na površinu i da će se naći u problemu zbog toga što su rekli. Zato je potrebno, iz moje perspektive, slobodu govora maksimalno proširiti, naravno uz ogradu od bilo kakvih poziva na nasilje i eliminaciju određenih društvenih skupina ili pojedinaca. Bitno je postojanje artikuliranog dijaloga između dvije ili više grupa koje prihvaćaju činjenicu različitosti i mogućnost koegzistiranja u istom društvu. Ako jedna grupa poziva na eliminaciju druge grupe, onda je prijeđen taj prag slobode govora i tako se ulazi u sferu huškanja i poziva na nasilje. Međutim, i ovdje je potreban oprez kako se ne bi protegnuo element eliminacije govora mržnje i obuhvatio previše široko jer bi se u suprotnom svaka kritika neke skupine mogla okarakterizirati kao govor mržnje i tako bi se ponovno ušlo u zamku cenzure javnog govora, objasnio je Kasalo.


Novi mehanizam


U Hrvatskoj zasad nema klasičnog oblika kulture otkazivanja iz razloga što zapadni trendovi kod nas dolaze sporo. Postoje neki primjeri koji bi se mogli svrstati u otkazivanje, no zbog izostanka ključnog elementa masovnosti – oni se ipak svrstavaju u aktivizam.


– Klasična kultura otkazivanja s velikim javnim angažmanom osobito mladih ljudi na društvenim mrežama nije toliko prisutna i vidljiva u Hrvatskoj. Imali smo neke epizode otkazivanja poput slučaja Visković i slučaja Tram 11 u kojima su se pojavili javni pritisci rezultirajući određenim posljedicama za te osobe. No, ovi slučajevi nastali su kao rezultat reakcije određenog dijela lijevo-liberalne javnosti nevladinog sektora i nekoliko javnih ličnosti koje su potencirale ta pitanja. Naravno, oni imaju poprilično dobre pozicije u javnosti i pristup medijima za iznošenje svojih stavova pa su tako multiplicirali svoje glasove. Klasična kultura otkazivanja ima primarni pritisak na društvenim mrežama, a tek onda dolaze drugi elementi pritiska. To nije toliko prisutno kod nas. Ono što možemo primijetiti u našem slučaju su pokušaji otkazivanja iz desno-konzervativnog političkog spektra. Imali smo epizode oko Frljićevih predstava ili nedavni slučaj sa studentskim plakatom u Zagrebu gdje je nastala reakcija desnih konzervativnih krugova. No, ovi slučajevi se mogu svesti na aktivizam jer ponovno nema tog ključnog elementa kulture otkazivanja u smislu masovnosti te pritisak u ovim slučajevima nije uzrokovao nikakvu reakciju institucija, kazao je Kasalo.


Kako se fenomen kulture otkazivanja i dalje mijenja i napreduje, sve više ljudi se pita hoće li postati štetan za društvo ili se može vratiti na svoj prvobitan cilj, a to je služenje društvu za postizanje pravde onima kojima je ona uskraćena.


– U demokratskim društvima već imamo mehanizme koji su nastali s ciljem rješavanja anomalija. Dakle, imamo institucije koje djeluju i izvršavaju funkcije te primaju kritike ako ne rade dobro. Postoje i prosvjedi kao oblik organizacije društva, imali smo ih i u Hrvatskoj s različitim ciljevima. Znači, postoje razni alati za zaštitu određenih skupina. Kultura otkazivanja je samo jedan od pokušaja oblikovanja novih alata, s tim da je ona prvenstveno usmjerena na javne osobe, dok su prosvjedi i slične stvari usmjereni na institucije i njihovo djelovanje, a možda i na političare kao dijelove tih institucija. Međutim, prosvjedi protiv pojedinaca koji imaju popriličan kulturni, gospodarski ili neki drugi utjecaj nisu bili čest fenomen i tu je kultura otkazivanja ušla u sferu i prepoznata je moć ili utjecaj koje te osobe imaju u društvu, a zapravo nisu podložene nekakvim mehanizmima kontrole koji postoje u segmentima institucija.


– Dakle, dugoročno gledajući kultura otkazivanja može postati dio sfere demokratskog društva kao jedan novi mehanizam kojim je moguće vršiti pritisak na određene moćne pojedince. Međutim, ako će se tim pritiskom ograničavati sloboda govora, tada će, pretpostavljam, kultura otkazivanja ostati prisutna još neko vrijeme, ali će slično kao i drugi online trendovi izblijediti relativno brzo jer živimo u vremenu kada se promjene događaju velikom brzinom. U kulturnoj sferi se stalno nešto mijenja, stalno dolaze nove ideje, nove društvene mreže, novi načini komunikacije… tako da je moguće da će otkazivanje s vremenom splasnuti. Nemojmo zaboraviti da je jednim dijelom taj pokret u smislu ideje nastao na temeljima mehanizama društvenih mreža gdje postoji mogućnost prijavljivanja određenih objava koje onda algoritmi zabranjuju i brišu s interneta i na taj se način dala moć gomili koja, ako se organizira, može pokrenuti rat otkazivanja po društvenim mrežama, a to definitivno smanjuje prostor slobode, zaključio je profesor Kasalo.