Zadranka Sofija Pavić predstavila svoju prvu slikovnicu: 'Htjela sam pokazati djeci da je uvijek moguće...'

Zadarska autorica Sofija Pavić predstavila je u Gradskoj knjižnici Zadar pred mališanima iz trećeg razreda Osnovne škole Šime Budinića svoju prvu slikovnicu pod naslovom »Puževa priča«. Publikaciju je tiskala u vlastitoj nakladi pod okriljem Shura Publikacije 2024. godine u Opatiji u 500 primjeraka.

No, kako otkriva autorica, put do objave ove slikovnice bio je puno duži – i to deset godina. Piše i crta otkako zna za sebe, a u osnovnoj školi napisala je i svoju prvu knjižicu o tome kako djevojčice vole sanjati. Uz pisanje, uvijek ju je pratilo i crtanje, a kako kaže, nikada se nije mogla odlučiti što joj se više sviđa. Tako je na kraju u ovoj slikovnici spojila oboje, pa tako potpisuje i priču i popratne ilustracije.

Ravno iz glave

Sam naslov, iz nekog razloga, budi asocijaciju na kultnu »Ježevu kućicu«, a autorica ne skriva kako joj je Branko Ćopić oduvijek velika inspiracija.

– Kao mala sam čitala »Ježevu kućicu« i to mi je definitivno inspiracija. Iako u naslovu nije kućica, nego priča, dosta ljudi asocira upravo na to. Valjda se vidi i moja ljubav prema Ivani Brlić-Mažuranić, priča Pavić te objašnjava kako se ideja za priču ove slikovnice rodila kada je svom tada trogodišnjem, danas 13-godišnjem sinu pričala priče iz glave.

Pisanje je išlo jako brzo, dok je ilustracija iziskivala više vremena.

– Pisanje mi ide prirodnije i brže. S druge strane, za ilustracije sam trebala planirati, razmišljati o kompozicijama. Dakle, pisanje mi ide prirodnije, iz glave što bi se reklo, dok likovni dio ipak traži malo više promišljanja. Tako sam crtala sigurno jedno pet godina i izdala još pet godina, rekla je ova Zadranka, koja je prvo ilustracije crtala bojama i olovkom na papir, a zatim skenirala i obradila digitalno u besplatnom programu. Sve je, kako kaže, bilo amaterski. U tome joj je pomogla prijateljica Nataša, koja se profesionalno bavi ilustriranjem slikovnica.

Snalaženje u svijetu

Središnja tema slikovnice jest sramežljivost i strah od ostvarivanja svojih snova i snalaženja u svijetu.

– Htjela sam na neki način pokazati djeci, koja se tako osjećaju, da je uvijek moguće prevladati prepreke u životu. Uz malo dosjetljivosti ne treba nam puno snage ni agresivnosti; potrebno je samo uključiti malo mozak i na neki način slabosti protivnika iskoristiti za sebe. Tako je glavni junak, puž, mačku kroz njezinu taštinu uspio navesti da ga vodi na leđima i da zajedno trče po vrtu. Pauka je uspio uvjeriti da mu isplete mrežu i tako dalje, objašnjava Pavić te dodaje kako pužu u svemu tome veliku ulogu ima i njegov prijatelj Vjetar. On ga je posjećivao u njegovoj duplji i nagovorio da se, kroz pričanje priča o cijelom velikom svijetu, napokon i sam odvaži na isti, polako ali sigurno.

Djeca su bila oduševljena promocijom, iako još nisu pročitala slikovnicu, ali su iskazala interes te su neki od njih već posudili svoj primjerak.

– Čitala sam im neke dijelove i bili su oduševljeni. Rekli su mi da napišem nastavak. Razmišljala sam napraviti nastavak puž i godišnja doba. Uglavnom, baš su me iznenadili i oduševili. Primjećujem da su mlađe generacije drugačije u odnosu na nas milenijalce, mi smo bili više zatvoreniji u sebe, a djeca su danas nekako dosta hrabrija i imaju svoje mišljenje, istaknula je autorica te dodala kako se i od najmlađih može učiti.