“Vjerujemo da ćemo na Sveučilištu Mackenzie otvoriti lektorat hrvatskog jezika što će dati posebno na vidljivosti hrvatskom jeziku i Hrvatskoj, a onda će i našim ljudima koji žive ondje olakšati da se usavrše u hrvatskom jeziku”, rekao je državni tajnik u ministarstvu vanjskih poslova Frano Matušić za Hinu.


Matušić je prije mjesec dana sudjelovao na 8. susretu hrvatske južnoameričke dijaspore u Sao Paulu.




Hrvatska vlada potiče osobe hrvatskih korijena da dođu živjeti u Hrvatsku koja se suočava s nedostatkom radne snage i padom nataliteta. Premda poznavanje hrvatskog jezika nije nužno za rad, napose u turizmu i građevini gdje nedostaje najviše radnika, poželjno je da ljudi koji dođu govore hrvatski.


“Za njih bi bilo bolje, ako se žele integrirati i vratiti u Hrvatsku, da govore hrvatski jezik”, izjavio je Matušić.


Lektorati su odjeli hrvatskoga jezika i književnosti zaduženi za izvođenje nastave na inozemnim visokim učilištima i sveučilištima. U toj nastavi mogu sudjelovati jedino studenti tih sveučilišta. Ministarstvo vanjskih poslova prati gdje u svijetu postoji potreba za otvaranjem lektorata, a onda ih predlaže ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih.


Hrvatsko ministarstvo znanosti je potpisalo memorandum, odnosno sporazum o suradnji, s privatnim prezbeterijanskim Sveučilištem Mackenzie. To sveučilište, jedno od najvećih u Sao Paulu i osnovano 1870. godine, trenutno se bavi dokumentacijom potrebnom za otvaranje hrvatskog lektorata.


Na Sveučilištu Mackenzie već predaje hrvatski jezik profesorica Maja Kvaternik Fernandes, putem nastave otvorene za širu javnost. Trenutno ima devet polaznika početnika koji sami plaćaju program. Neki imaju hrvatske korijene, ali ne svi.


“Mislim da će lektorat jako puno pomoći jer zainteresiranih ima puno”, kaže Kvaternik Fernandes, gostujuća profesorica na Sveučilištu Mackenzie. Ona je po struci profesorica hrvatskog jezika i deset godina živi u Brazilu pa bi mogla raditi na lektoratu. Kvaternik Fernandes je autorica prvog Dječjeg hrvatsko-portugalskog rječnika, a radi i na knjizi za mlade koja bi zbližila dvije kulture.


Lektorat bi, pak, omogućio studentima učenje hrvatskoj jezika u sklopu njihovih studentskih programa, a uz to bi im se nudile stipendije. Među njima i one za boravak na Sveučilištima u Zagrebu, Rijeci i Zadru tijekom jednog semestra u sklopu programa Croaticum.


Profesorica Kristina Barišić je posljednjih šest godina radila na takvom lektoratu u Punta Arenasu, gradu na jugu Čilea. Većina upisanih studenata na tamošnjem Sveučilištu Magallanes nije imala hrvatske korijene, ali je zbog velikog interesa ljudi hrvatskog porijekla držala i tečaj za širu javnost.


“Hrvatskoj treba priljev mladih intelektualaca nove generacije, potomaka hrvatskih iseljenika, koji žele oživjeti veze s Hrvatskom i koji žele živjeti i raditi u Hrvatskoj”, kaže Barišić.


Ministarstvo znanosti skrbi o 34 službena lektorata hrvatskoga jezika i književnosti te tri centra za hrvatske studije u Australiji, Kanadi i Ujedinjenom Kraljevstvu koje sufinancira. Djelomično ili u cjelini podupire još 40-ak samostalnih lektorata izvan mjerodavnosti ministarstva.


Osim lektorata, namijenjenih studentima, ima i odjele hrvatske nastave zadužene za nastavu hrvatskoga jezika u osnovnim i srednjim školama u inozemstvu.


“Hrvatska nastava i lektorati ministarstva prvi su ozbiljniji korak osnaživanja prilično izblijedjelih veza potomaka hrvatskih iseljenika i stare im domovine”, napominje Barišić.


“Studentske mobilnosti konkretan su korak koji zasigurno ostavlja velik trag u životima tih mladih ljudi željnih novih iskustava, a ponekad trajno mijenja njihove adrese”, zaključuje.