Tihana Lazović: Patrijarhat ne šteti samo ženi, muškarcu ne dopušta ranjivost

Za projekciju popularnog filma Živi i zdravi, u organizaciji Kino Zone, tražila se sjedalica više i Zadar je opet, kako je to na koncu istaknula glavna glumica Tihana Lazović, pokazao koliko je željan ovakvih filmova.

Riječ je o manjinskoj koprodukciji šest zemalja; Crne Gore, Srbije, Češke, Hrvatske, Sjeverne Makedonije i Slovenije, a priča, pod redateljskom palicom crnogorskog redatelja Ivana Marinovića, prati pokušaj otkazivanja vjenčanja u Crnoj Gori, odnosno sukob između želja mladih ljudi i očekivanja društva, ponajprije njihovih obitelji.

Pršuti spremni

Naime, dva dana prije vjenčanja, Dragana (Tihana Lazović) objavljuje da se ne želi udati, a sve je spremno; rodbina je pozvana, pokloni kupljeni, pršuti narezani… Za oca obitelji Lesa (Momčilo Pićurić), nema govora o otkazivanju. Njegova surova priroda natjerat će mladence da se vjenčanje ipak održi, a sutradan neka se razilaze ako treba.

Mladoženja Momo (Goran Slavić) se ne predaje, borit će se do kraja da mlada ne ode. Tako kreće najveća farsa ikad priređena na poluotoku, začinjena velikom količinom naoružanja i dinamita, kako tradicija i običaji nalažu.

Često ćemo se, gledajući ovu komediju, nasmijati do suza pronalazeći ili sebe ili svoje poznanike u tipičnim likovima, možda u ženi koja bi htjela više od pukog životarenja, možda pak u muškarcu kojem je glavni cilj ne razočarati svog oca, a možda i u ženi koja trpi, ne želi otići, kako to nerijetko imamo priliku čuti i u filmu i u stvarnosti, radi djece.

Nasmijat ćemo se i prikazanim običajima, razgovorima koji pokazuju ljudske slabosti i brojne društvene stereotipe, ali zapravo, ovaj će nas film duboko dirnuti i potaknuti na razmišljanje koliko smo se odmaknuli od razmišljanja “što će selo reći”. Nametnut će se i pitanje jesmo li dan-danas zaista ravnopravni ili pak nikako ne uspijevamo prekinuti začarani krug “macho muškaraca” i “žena patnica”.

Tipični likovi

O tome, kao i drugim važnim temama, nakon projekcije razgovarali su glumica Tihana Lazović i Ivica Perinović, producent Kino Zone.

– Pretpostavljam da je, pogotovo za ženski dio publike, ovo bio poprilično anksiozan film. Moj lik, Dragana prolazi kroz ozbiljnu dramu i okolnosti jesu smiješne, ali.. Ja ne biram što ću raditi prema žanru, nego se ili zaljubim u scenarij ili ne, ovaj je scenarij bio toliko dobro napisan da sam morala odigrati ovu ulogu.

Likovi su toliko živi, svi mi imamo ovakve likove oko sebe, započela je Lazović koja je priznala da se u početku plašila kako će “skinuti” crnogorski naglasak i uklopiti se u crnogorsko primorje, no zapravo je, kaže, slično našem dalmatinskom.

Perinović je otvorio temu današnjem poimanja braka istaknuvši primjer iz filma, a Lazović je kazala kako je riječ o generacijskom pitanju.

– Ovaj film pokazuje kako patrijarhat ne čini štetu samo ženama, već i muškarcima kojima nije dozvoljeno biti ranjivima, na to se gleda kao na slabost. Dragana mora ispuniti ono što se od nje očekuje, ona voli tog čovjeka, ali je u sukobu između onoga što želi i onoga što obitelj i okolina očekuju od nje.

U suštini, ovo je ljubavni film, naglasila je Lazović te prokomentirala kako, koliko god nam se neki običaji činili benignima, stavljaju ženu u položaj “one koja rađa sinove, sinove junake”.

– Slijedimo tradiciju bez da je propitujemo, dodala je ova glumica napomenuvši da tradicija sama po sebi nije loša, ali da u sve treba ući ipak malo dublje i razmišljati zašto nešto činimo.

Publike ima

Upravo zbog slijepog vjerovanja, nastavila je Lazović, ljudima se može manipulirati, a najbolji primjer za to je scena razgovora s budućom svekrvom koja pokazuje kako su emocije, bez obzira na generacijski jaz, baš kao i težnje žena, uvijek iste.

I to su teme o kojima zaista treba govoriti, a baš je to zadaća svake umjetnosti. Napomenimo da, kad je o umjetnosti riječ, zadarska publika itekako cijeni mogućnosti za promišljanje o dubljim temama.

– Hvala uvijek divnoj zadarskoj publici, hvala Kino Zona što pružate toj publici sadržaj koji ih ne podcjenjuje, što Zadrani imaju prilike pogledati filmove iz svijeta i regije koji nisu blockbusteri, što pružate užitak koji samo malo gradsko kino može pružiti, iako kina nemate i kao nomadi ste u vlastitom gradu, borite se s vjetrenjačama malim ili nikakvim sredstvima.

Poražavajuća je činjenica da Zadar nema svoje kino. Publiku, kao što smo vidjeli, ima, zaključila je Lazović.