MAYRA OLIVA Zadarska dizajnerica Slavica Durković nagrađena za torbicu inspiriranu maslinom

Zadarska modna scena ovih je dana dobila još jednu potvrdu svoje živosti i to onu koja nadilazi lokalne okvire. Naime, kada se tradicija ispreplete s osobnim rukopisom i suvremenim senzibilitetom nastaju komadi koji ne pričaju samo modnu, nego i mediteransku priču. Upravo takav trenutak obilježila je zadarska dizajnerica Slavica Durković čiji je rad prepoznat na nacionalnoj razini – na 26. izdanju Turističke burze PUT, održanom na Cresu, njezin je brend Mayra hekleraj nagrađen priznanjem Simply the Best, nagradom koja se dodjeljuje za kreativnost, inovativnost i doprinos turističkoj ponudi destinacije.

U središtu priče nalazi se torbica Mayra Oliva, a riječ je o unikatnom kukičanom komadu inspiriranom maslinom. Nagrađena u kategoriji uporabnih predmeta, nakida i modnih dodataka, torbica nije samo modni predmet, nego i mali nosivi hommage prostora iz kojeg dizajnerica dolazi.

U razgovoru za naš list, Slavica Durković otkriva kako nastaju njezini komadi, gdje pronalazi nadahnuće i zašto vjeruje da moda može biti most između identiteta i suvremenosti. Kako ističe, ova joj nagrada nosi posebnu težinu, ne samo kao priznanje struke, nego i kao potvrda ideje iz koje je proizašla torbica.

– Prilikom dizajniranja vodila me osobna potreba kakav suvenir i sama želim ponijeti s putovanja. Predmet koji, s jedne strane, ima uporabnu vrijednost i koristi se u svakodnevnom životu, ali u sebi nosi i emociju mjesta, uspomenu na odmor, putovanje, širenje obzora, osjećaj opuštenosti i radosti, započinje Durković.

Priroda zna najbolje

Za njezin brend, dodaje, ovo priznanje znači i jasno pozicioniranje na tržištu te potvrdu da njezini proizvodi nisu samo estetski privlačni, već i promišljeni, autentični i originalni.

– Funkcionalnost, emocija i identitet čine temelj mog brenda. Prepoznatljivost kroz kontekst Zadra i Dalmacije iznimno mi je važna jer je upravo to bila početna ideja – da stvorim autentičan suvenir koji odražava mjesto i podneblje iz kojeg dolazim. Kod torbice Mayra Oliva željela sam spojiti tradiciju i stare vještine s današnjim vremenom, kroz suvremen i nosiv dizajn. U tom smislu, nagrada potvrđuje da takav pristup ima vrijednost i u širem kontekstu turizma i da proizvod može nositi identitet prostora, a istovremeno biti funkcionalan i vizualno prepoznatljiv, pojašnjava ova Zadranka.

Hrvatska ima iznimno bogatu kulturnu baštinu, no ključ leži u načinu njezine interpretacije.

– Na nama je da tu baštinu prenesemo na suvremen, prepoznatljiv način, blizak današnjem kupcu, dodaje dizajnerica.

Inspiracija za nagrađenu torbicu došla joj je potpuno spontano – iz prirode i jednog naizgled običnog trenutka koji je prerastao u ključnu ideju njezina dizajna.

– Ideja je nastala vrlo spontano, u prirodi. Dok sam brala šparoge, privukla me jedna grana smreke; njezin oblik mi je lijepo sjeo u ruku i u tom trenutku sam pomislila: to će biti ručka moje torbice. Priroda zna najbolje, otkriva dizajnerica.

Kasnije se, kroz rad u vlastitom masliniku i rezidbu maslina, ta početna iskra dodatno produbila i dobila snažnije značenje.

– Počela sam u tim granama prepoznavati još snažniji potencijal. Maslina za mene ima posebnu simboliku jer nosi snagu, trajnost, mir i duboku povezanost s podnebljem. Upravo taj osjećaj željela sam prenijeti u torbicu. Torbica nije nastala samo kao dizajnerski predmet, nego kao spoj trenutka inspiracije, prirode i mog osobnog doživljaja Mediterana. Svima koji odaberu ovu torbicu ona omogućuje da ponesu i svoj mali, osobni djelić Mediterana, poručuje Durković.

Ruka, materijal, strpljenje

Ručka od masline jedan je od najupečatljivijih elemenata torbice, a iza nje stoji proces koji je iziskivao vrijeme, preciznost i razumijevanje materijala.

– Ručka od masline je ključni element dizajna i njezina izrada zahtijeva vrijeme i strpljenje. Drvo najprije mora prirodno odležati i sušiti se godinu do dvije kako bi postalo stabilno. Nakon toga slijedi ručno oblikovanje koje prati prirodnu liniju drveta, a dodatno se dorađuje kako bi ručka lijepo sjela u ruku. Završno se površina precizno brusi kako bi bila ugodna na dodir, a u posljednjoj fazi ugravira se logo kao diskretan potpis. Spajanje prirodnog materijala s tekstilom je zahtjevno jer svaka grana ima svoj karakter i traži individualan pristup, kao i usklađivanje prirodne boje drveta s odabranom bojom tekstila. Drvo se na kraju njeguje maslinovim uljem, kojim ga je dobro povremeno premazati i tijekom nošenja kako bi zadržalo svoju toplinu, mekoću i dugovječnost, objašnjava Durković, napominjući kako upravo u toj pažnji i prilagodbi leži posebnost torbice, jer nema serijske proizvodnje – svaki komad je jedinstven.

Za Durković moda nikada nije bila samo pitanje funkcije pa tako svaki komad koji stvara u svom ateljeu nosi sa sobom slojevitiju priču i osobni dizajnerski pečat.

– Vrlo mi je važno da svaki komad bude priča za sebe, ne samo funkcionalni predmet. Želim da se u njemu osjeti njegova vibracija, trag procesa, ruku koje su ga stvarale i vremena koje mu je posvećeno. Ako kroz torbicu uspijem prenijeti dio radosti i mira koje meni donosi kukičanje, smatram da sam postigla ono najvažnije, upravo tu emociju i pažnju u izradi, što zapravo svaki moj komad čini »živim«, jedinstvenim, ali i poveznicom između starih vještina i onoga što baštinimo, ističe dizajnerica.

Spoj naslijeđa i suvremenosti nije slučajan, oblikovan je kroz obiteljsko naslijeđe i profesionalno obrazovanje.

– Ljubav prema ručnom radu nosim iz obitelji, od mame i bake koje su me naučile kukičanju, preciznosti i poštovanju prema materijalu. S druge strane, sklonost dizajnu je nešto sam oduvijek imala u sebi. Kao dizajnerica interijera po struci prirodno mi je povezivanje starog i novog, tradicije i suvremenog, kao i promišljanje kako nešto postojeće može zadobiti novu, suvremenu formu. Takav način promišljanja prenijela sam i u svoj rad s kukičanjem, iskreno će Durković koja danas uspješno spaja ta dva svijeta.

Protiv brze mode

U kontekstu svog dizajnerskog rada sve češće ističe i pojam tzv. biofilnog dizajna koji dolazi od ideje biofilije, prirodne čovjekove povezanosti s prirodom.

– Taj pristup označava unošenje prirodnih elemenata u naš svakodnevni život kako bismo se osjećali smirenije, uravnoteženije i povezanije s okolinom. Konkretno, u praksi to znači korištenje drva, kamena, biljaka ili, pak, prirodnog svjetla, jer oni mijenjaju naš doživljaj prostora i utječu na raspoloženje. U mojim torbicama to je najizraženije kod ručke od masline. Dodir prirodnog drveta donosi toplinu i mekoću pod rukom, daje osjećaj balansa i smirenosti, gotovo kao mali trenutak povezanosti s prirodom u svakodnevnom kretanju, priča zadarska dizajnerica ističući kako joj je biofilni dizajn važan kao nadahnuće, ali i stvarni i opipljivi dio predmeta.

Osim biofilnog dizajna, napominje kako u njezinom radu posebno mjesto zauzima i tzv. koncept slow fashion, kao svjestan odmak od potrošne mode.

– Važno mi je osvijestiti razliku u odnosu na brzu modu. Slow fashion za mene znači promišljen proces izrade, gdje ništa nije slučajno ni ubrzano, nego nastaje kroz vrijeme, znanje i poštovanje prema materijalu. Ovaj komad je nastao na temelju tradicije i starih vještina, ali interpretiran kroz suvremeni dizajn. U sebi nosi duh vremena i neku tihu poveznicu s našim precima, s načinom na koji se nekad stvaralo – polako, s pažnjom i svrhom. Zato mi je važno da svaki komad ima trajnost, ne samo u kvaliteti izrade nego i u značenju. To je predmet koji nije sezonski, nego nastaje da traje i da se s vremenom još više vrednuje, napominje Durković.

Granica između suvenira i modnog dodatka, smatra, danas je sve manje čvrsta i upravo u toj zoni preklapanja vidi prostor za suvremeni dizajn.

– Po mom mišljenju ta granica može biti vrlo fluidna i upravo u tome vidim prostor za novi pristup dizajnu. Suvenir ne mora biti samo dekorativan podsjetnik, nego može imati i stvarnu, svakodnevnu upotrebu. Ideja »uporabnog suvenira« bila mi je polazište i vjerujem da sam s Mayra Oliva torbicom uspjela spojiti upravo to dvoje, govori dizajnerica te dodaje kako tako suvenir postaje nešto što nije skriveno na policama, nego je dio svakodnevnog života, sa svrhom.

Od hobija do brenda

Brend Mayra hekleraj nije nastao kao unaprijed isplaniran poslovni projekt, već kao spontani nastavak osobne potrebe za kreativnim izražavanjem i opuštanjem.

– Kada sam opuštena, ideje dolaze spontano, bez pritiska i upravo tako je nastala i prva torbica, za mene samu. Ubrzo su je vidjele kolegice i prijateljice dizajnerice interijera i poželjele svoju. Taj interes se dogodio prirodno, bez planiranja, i u jednom trenutku je bilo jasno da se tu rađa nešto više od hobija. Tako je hobi postupno prerastao u brend koji danas postoji paralelno s mojim osnovnim poslom dizajnerice interijera. Mayra hekleraj je ostao prostor moje slobode, ali i vrlo stvaran kreativni posao koji se razvija korak po korak, otkriva ova Zadranka.

Snaga malih brendova

Torbica Mayra Oliva, koja je u međuvremenu upisana i u registar industrijskog dizajna, dodatno potvrđuje njezin autorski i promišljeni karakter rada, čime se jasno pozicionira izvan okvira klasične rukotvorine.

– Zaštita autorskog rada je važna, osobito u području rukotvorina gdje se granica između inspiracije i kopiranja često briše. Upravo zato sam model Mayra Oliva zaštitila kao industrijski dizajn. Ne radi pravne sigurnosti, više kao jasnu potvrdu da se radi o autorskom, promišljenom dizajnu. Nagrada Simply the Best dodatno je potvrdila vrijednost tog pristupa. Ona ne priznaje samo estetiku, nego i autentičnost, inovativnost, održivost i identitet proizvoda. Vjerujem da je upravo ta kombinacija ručnog rada, prirodnih materijala i zaštićenog dizajna ono što torbicu izdvaja iz okvira klasične rukotvorine i pozicionira je kao dizajnerski proizvod s pričom i trajnom vrijednošću, govori Durković.

Opstati kao mali, autorski brend u vremenu dominacije masovne proizvodnje zahtijeva jasnoću, dosljednost i snažan osobni potpis, ali Durković u tome vidi snagu.

– Izazovno je, ali i vrlo jasno profilira tko želi ići tim putem. Mali autorski brend mora imati čvrst identitet i dosljednost jer se ne može natjecati količinom nego kvalitetom, pričom i prepoznatljivošću. U tržištu preplavljenom masovnom proizvodnjom najveći izazov je ostati vjeran svom tempu i načinu rada: sporijem, promišljenom i ručnom procesu. To traži strpljenje, ali i daje slobodu da svaki komad zadrži svoju autentičnost. Vjerujem da upravo u tome leži snaga malih brendova, u osobnom potpisu, emociji i povezanosti s kupcem koji ne traži samo proizvod, nego priču i vrijednost iza njega, vjeruje ova dizajnerica.

Nakon priznanja koje je dodatno učvrstilo poziciju njezina brenda već gleda prema novim koracima, ali pritom ne odstupajući od svojih načela.

– Svakako nastavljam dalje raditi i razvijati brend. Nove ideje se već prirodno stvaraju kroz proces rada, tako da je svaki projekt i početak nečeg sljedećeg. Fokus mi je i dalje na autorskom dizajnu, ručnom radu i promišljenom stvaranju, ali uz otvorenost za nove kolekcije i moguće širenje brenda u smjeru koji će ostati vjeran toj estetici i načinu izrade, zaključuje Durković.

Dio Liliput zajednice

Nagrađena torbica Mayra Oliva može se pronaći u zadarskoj Galeriji Liliput.

– Lokalni umjetnici stvaraju drukčije, osobnije proizvode koji nose energiju mjesta iz kojeg dolaze. Takvi prostori, poput Galerije Liliput, turistima omogućuju da ponesu sa sobom djelić tog iskustva, ne samo predmet, nego i osjećaj i uspomenu koja ih kasnije podsjeća na boravak u tom gradu. Svakako smatram da bi bilo dobro da ih ima više. Vjerujem da će se to i razvijati jer je razlika između autorskih, promišljenih suvenira i masovno proizvedenih proizvoda sve vidljivija i sve važnija i tržištu i posjetiteljima, poručuje Durković.